Pozdravivši okupljene, nadbiskup Barišić izrazio je ljudsku i kršćansku sućut svima, a posebno obitelji pokojnika i vjernicima čije je živote dotakao don Luka. U homiliji je podsjetio kako je život svakoga od nas obilježen križem, patnjom i boli, ali i čežnjom za puninom života. Ta stvarnost se u nama ispunja ukoliko životnu dinamiku ispunimo Duhom Svetim koji nam pomaže da već ovdje i sada možemo ostvariti svoje dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. „Ako netko želi spasiti i sačuvati svoj život, zapravo ga gubi, a ako je spreman na žrtvu za drugoga – umnaža ga. Čovjek koji se daruje i žrtvuje za druge je poput sjemena koje pada u zemlju, donosi plod i novost života. Gospodin nam ovom slikom osvjetljava naš ljudski život i kroz ove riječi možemo promatrati život našega don Luke“, kazao je nadbiskup te istaknuo da je pokojnik za svojih posljednjih dana bio svjestan kako uskoro dolazi vrijeme za susret s Gospodinom za koji se pripremao tijekom cijeloga života, a pripremao je i župljane kojima je služio – u Bisku, Kotlenicama, Dortmundu i Kaštel Novom. „Don Luka je bio pametan, sposoban, spontan i jednostavan čovjek koji je svoje svećeništvo živio kroz dimenziju duhovnosti i ljudskosti. Tištili su ga problemi neimaštine i socijalne nepravde, nezaposlenosti, pitanje izgradnje prometnica, iseljavanja, odgoja mladeži te povećanja nataliteta. Iako je o svemu tome jasno i konkretno govorio, ono što je zapisao trajno će svjedočiti kakav je fenomen bio ovaj čovjek. Vjerujemo, Gospodine, da si pripremio put našem don Luki u ostvarenje onoga što je on ovdje pokušao živjeti, naviještati i svjedočiti – sinovstvo“, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnoga slavlja kancelar Splitsko-makarske nadbiskupije don Ratomir Vukorepa ukratko je prikazao don Lukin život i rad, a okupljenima se obratio i župnik u Kaštel Novom don Dario Ćorić. Naglasio je kako se pokojnik svakodnevno borio za boljitak naše domovine i da svaki čovjek bude uvažen i vrednovan, a čitav se davao za sve koje je susretao, posebno one koji su bili u materijalnoj potrebi te za djecu i mlade – što je pokazao kroz brojne knjige koje su im koristile u vjerskom odgoju. Osvrnuvši se na 42 godine u kojima je don Luka svjedočio Krista vjernicima Kaštela i na kojima će mu vječno biti zahvalni, podcrtao je kako je do posljednjeg dana revno i predano obnašao službu svećenika mladomisničkom snagom. Uime vjernika za koje je pokojnik živio riječi pozdrava uputila je Ana Marija Botić koja je govorila o tragovima koje za sobom ostave veliki ljudi, poput don Luke. Oni su nam u nasljeđe ostavili puno toga nematerijalnoga, a najvažnije od svega – svijet bliži Bogu. Misno slavlje animirali su župni zborovi iz Vojnića i Kaštel Novog.

IN MEMORIAM – Mr. don Luka Vuco (1939.-2020.)

Svećenik Luka Vuco sin oca p. Filipa i majke p. Pavice ( r. Bilić) rođen je 4. svibnja 1939. u mjestu Vojnić, župa Vojnić-Gardun. Njegovi su roditelji imali petero djece tri sina i dvije kćeri. Luka je bio najmlađe dijete u obitelji u kojoj je dobio kršćanski odgoj i klicu duhovnog zvanja. Četiri razreda osnovne škole pohađao je u rodnom mjestu Vojnić. Zatim je 1950. primljen u Nadbiskupsko sjemenište i završio peti i šesti razred. Tada je nastupila reforma školstva pa je sedmi i osmi razred morao završiti izvan Sjemeništa da bi se 1954. ponovno vratio i upisao u sljedeće razrede Nadbiskupijske gimnazije u Splitu.

Komunističke vlastiti su 1956. zatvorile splitsko Sjemenište i inscenirale montirane procese protiv nekoliko svećenika gimnazijskih profesora. Zato je tadašnji biskup Frane Franić morao svoje sjemeništarce i bogoslove poslati u druga crkvena učilišta u Hrvatskoj da nastave školovanje i svećeničku formaciju. Poglavari su Luku zajedno s još nekima iz toga godišta poslali u Sjemenište u Zadar gdje je završio dva zadnja razreda i maturirao.

Nakon mature prijavio se 1958. u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu i primljen je kao svećenički kandidat. Budući da je Splitska bogoslovija bila zatvorena, Luka je s još nekim splitskim bogoslovima poslan u Bogoslovno sjemenište u Zagreb gdje je na tamošnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu započeto filozofsko-teološki studij. Tijekom studija morao je kao i svi ondašnji bogoslovi poći na odsluženje vojnog roka. Sveti red đakonata primio je početkom 1965. u Zagrebu. Iste godine na svetkovinu sv. Petra i Pavla tadašnji splitsko-makarski biskup mons. Frane Franić zaredio ga je za svećenika u splitskoj katedrali s još četvoricom kolega dijecezanaca i dvojicom franjevaca konventualaca.

Don Luka je mladu misu slavio u rodnoj župi Vojniću 18. srpnja 1965. Te godine je upisao magisterij i magistrirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Početkom godine 1966. imenovan je župnim upraviteljem župe Bisko i ekskurzorom Kotlenica te je neko vrijeme predavao na ondašnjoj Centralnoj visokoj bogoslovnoj školi današnjem KBF-u u Splitu. Godine 1971. nadbiskup Frane Franić ga stavlja na raspolaganje Vijeću za hrvatsku inozemnu pastvu pri ondašnjoj Biskupskoj konferenciji. Don Luka je imenovan župnikom Hrvatske katoličke misije u Dortmundu, u Njemačkoj nadbiskupiji Paderborn. Tu je djelovao kao dušobrižnik za hrvatske radnike do početka 1978. godine. Poslije toga se vraća u Hrvatsku i nakon kraćeg razdoblja preuzima službu župnika župe Kaštel Novi. Unatoč nekoliko pokušaja da se ponovno vrati u Njemačku, on će ipak ostati na toj župi punih 37 godina sve do umirovljenja 2015.

Djelujući tri i pol desetljeća kao župnik u Kaštel Novom, don Luka je svojim zauzetim i plodnim pastoralnim radom toj župi dao trajni i prepoznatljivi pečat: kao pastoralac i vjeroučitelj, kao graditelj i obnovitelj crkvenih objekata te kao svećenik i angažirani teološki pisac koji se često javlja u novinama, izdaje knjige i piše priručnike. Budući da je više godina proveo na službi u Njemačkoj, pratio je tamošnju teološko-pastoralnu literaturu i crkvena strujanja te je njih kao i svoja stečena iskustva prenosio osobito u radu s djecom i mladima, ali i s drugim skupinama vjernika.

Obnovio je zdanje Katoličkog doma u župi gdje su se odvijali pastoralni susreti i vjeronaučne pouke, ali i druge kulturne aktivnosti. U naselju Rudine, sjevernom dijelu Kaštel Novog, gdje se broj doseljenika sve više povećava, sagradio je novu filijalnu crkvu za održavanje bogoslužja te pokraj nje dvije kuće za stambene potrebe i za pastoralne aktivnosti.

Don Luka je zauzeto pratio društvena, politička i crkvena događanja, o njima je pisao i komentirao ih u svojemu duhu i sa svojih gledišta. Nakon završetka Domovinskog rata i svekolike izgradnje mlade hrvatske države godinama se javljao svojim komentarima aktualnih događaja i objavljivao ih po raznim dnevnim novinama, tjednicima i portalima (Glas Koncila, Večernji list, Jutarnji list, Hrvatski tjednik i dr.). Te je svoje priloge objavio u dvije knjige: „Ima li nade?“ (2016.) i „Još Hrvatska ni propala“ (2019).

Nakon odlaska u mirovinu ostao je živjeti u Kaštel Novom gdje je pastoralno pomagao svojem nasljedniku župniku Dariju Čoriću. Tada je imao više vremena pa se posvetio pisanju i objavljivanju nekoliko priručnika župnog vjeronauka za različite uzraste: “Put radosti. Knjiga župnog vjeronauka za mlade od 12 do 17 godina” (2015.) doživjela je nekoliko izdanja. Zatim je publicirao “Priručnik župnog vjeronauka za 3. i 4. razred osnovne škole” (2017. također dva izdanja), “Župni priručnik za krizmanike i mlade” (2018.) te “Priručnik župnog vjeronauka za prvopričesnike i 4. i 5. razred osnovne škole” ( 2018. također nekoliko izdanja).

Dana 26. travnja primljen je na kirurški odjel KBC-a u Splitu i operiran. Nekoliko dana nakon kirurškog zahvata stanje mu se pogoršalo pa su ga liječnici još jednom operirali. Od tada se nije uspio oporaviti. Preminuo je u srijedu 1. srpnja u 82. godini života i 55. godini misništva.