Na početku euharistijskog slavlja biskup Šaško istaknuo je: „Gospodin nas je po svome čudesnom promislu okupio u ovome zajedništvu u crkvi Sv. Marije Magdalene, dan uoči liturgijske svetkovine te svetice, zaštitnice ove župe na Oštrcu, da bismo iz prolaznosti u vječnost ispratili svoga preminuloga subrata svećenika, vlč. gospodina Josipa Radelju, koji je rođen i rastao u ovoj župi. Podudarnost je tim veća, budući da je 1979., na sutrašnji dan, ovdje proslavio svoju mladu misu, euharistijsko otajstvo koje u sebi sadrži sva vremena i daje nam da budemo dionici vječnosti“.
Mons. Šaško naglasio je kako će „velečasni Josip biti pokopan uz zemne ostatke svojih roditelja, na groblju između ove crkve i njegova rodnog sela (Donji Oštrc), čime je naznačena povezanost otajstva začeća i rođenja i otajstva pritjelovljenja Kristu te poziva našega Gospodina i učitelja koji nadilazi našu smrtnost. Te se poveznice najvidljivije susreću u euharistijskome slavlju kojim zahvaljujemo Bogu na njegovu životu, na odazivu u svećeništvo, na raznim darovima kojima je drugima bio prostor milosti i radosti“.
Na početku homilije, govoreći o prikazu sv. Marije Magdalene pod križem, obraza priljubljenih uz Isusove rane na nogama, biskup Šaško rekao je kako ta slika djeluje „kao detalj koji traži nadopunu, koji nas tjera da tu sliku proširimo, ne samo što se tiče Marije Magdalene, nego i naših života. S pravom se kaže da je ljubav ispravan i potpun zaključak na temelju nedostatnih i nepotpunih premisa. To je slika Kristove ljubavi i dara koja je dobila odgovor u vjernosti i ljubavi, očitovanoj u Majci Mariji i drugim dvjema Marijama, te u učeniku koga je Isus ljubio, a u kojemu se može prepoznati svatko od nas“.
„U pitanjima Zašto plačeš? i Koga tražiš? koja Isus postavlja Mariji Magdaleni sažeta su sva ljudska pitanja. Prvo pitanje odnosi se na ono do čega joj je stalo, ono što ju pokreće i čemu se nada, a u drugom pitanju Isus ne pita Mariju Magdalenu što traži, nego koga traži. Nema ničega stvorenog što ispunja naša traženja. Marija traži život za koji je osjetila da ne može nestati; tražila je život koji je susrela i za koji je znala da nadilazi sve što je smrtno“, pojasnio je. Mons. Šaško istaknuo je kako je u tim pitanjima „moguće susresti otajstvo Kristova poziva, otajstvo svećeništva“.
„Bog se utjelovio u Kristu da bi bio u svim prostorima ljudskoga življenja; svugdje gdje ljudi traže, gdje se ljudi raduju i plaču“, istaknuo je. Govoreći o vlč. Josipu, biskup Šaško rekao je kako je preminuli vlč. Radelja „bio tražitelj koji je našao, koga je Bog tražio i našao u ovome kraju. Možemo biti sigurni da je dio njegova odaziva Gospodinu bio potaknut nečijim plačem“. „Kao svećenici svakoga dana slavimo otajstvo žrtve na Golgoti i radost Uskrsnuća; Kristovim darom otvaramo prostore susreta za Božji odgovor na sva ljudska pitanja. Svaki istinski odgovor na najbitnija pitanja treba izdržati provjeru prolaznosti, provjeru križa. Istinski odgovor ima jednaku snagu i ljepotu i nad kolijevkom i nad lijesom“, istaknuo je biskup Šaško i nastavio: „Ako se svojim odgovorima udaljavamo od križa, oni će donijeti nemir i nezadovoljstvo. Daleko od križa nema punine. Isusov uskršnji odgovor čuje se, ako smo spremni osjetiti tvrdoću križa i Kristovu ranjenost“.
Mons. Šaško homiliju je zaključio riječima: „Velečasni Josip u svome je svećeništvu to nedvojbeno osjetio. Zato vjerujemo da sada gleda i živi ljepotu Božjega odgovora; vjerujemo da su se susrela dva traženja i da je plač preobražen u radost, u drugu stranu iste ljubavi. Znamo da Isus i danas prolazi istim ovim predivnim krajem i srcima ljudi, tražeći ljude koji vole i traže puninu ljubavi, koja se daruje u Kristu i ne zaustavlja svoj pogled i hod pred grobom i lijesom, nego u smrtnosti vidi novo rađanje, u grobu kolijevku za vječni život, novost kojega započinje u prolaznosti, kada živimo Kristovu ljubav, hranjeni euharistijom, hranom besmrtnosti“.
Nakon popričesne molitve prigodnim riječima obratio se mons. Juraj Jerneić, upravitelj Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu, u kojem je vlč. Josip Radelja proveo svoje posljednje dane.