Molitvu ispraćaja sa splitskog Lovrinca predvodio je don Tomislav Bašić, upravitelj Svećeničkog doma u Splitu, u kojem je pokojni don Filip proveo posljednjih pet godina zemaljskoga života.

Misu i sprovodne obrede u župi Rašeljke (BiH) predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s pastoralnim vikarom mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom don Ilijom Drmićem i više od tridesetoricom svećenika, a uz sudjelovanje obitelji, prijatelja, redovnica, bogoslova i mještana rodne župe. Za vrijeme mise pjevao je zbor sv. Nikole iz Metkovića i bogoslovi Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

U nadbiskupiji je don Filip – don Pile kako su ga od milja zvali – služio u župama: Split-Veli Varoš, Ričice, Metković (sv. Nikola), Borovci, Nova Sela n/N, Mravince i Kučine. Želimo mu zahvaliti za sve što je bio i značio u našem vremenu i prostoru, za njegovo svjedočenje. Želimo mu reći: „oprosti“ i on je sigurno oprostio mnogima, kazao je nadbiskup Barišić uvodeći u misno slavlje, dodavši da je župa Rašeljka dala brojna duhovna zvanja, obogatila Splitsko-makarsku nadbiskupiju s dvojicom svećenika, obojica sada preminula.

U propovijedi nadbiskup je govorio o sigurnosti za kojom čovjek čezne u svom ovozemaljskom životnom hodu, a ne dobiva je. Što je više godina na leđima manje je godina ispred nas i što više godina imamo, prisutnija je starost koja nas limitira. Više je poteškoća, zabrinutosti, ali Gospodin nas ohrabruje da se ne uznemirujemo. U svjetlu Tomina pitanja Isusu: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” i Isusova odgovora Tomi: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni”, nadbiskup je govorio o povjerenju u Isusa Krista, Sina Božjega koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Ohrabrio je vjernike da nitko ne može protiv nas ako je Bog za nas. Ni bolest, ni mač, ni glad, ni pogibao, ni smrt nam ništa ne mogu. 

„Tko nas može optužiti kad smo u Božjem planu spasenja? Tko nas može osuditi kad imamo odvjetnika u Isusu Kristu, koji iz ljubavi prema nama želi nositi naše poteškoće? Njegova ljubav koja je dostojna da možemo imati u nju povjerenja. Don Pile je naslutio tu ljubav koja daje sigurnost. Zato se odazvao Božjem pozivu i postao svećenik“, kazao je nadbiskup Barišić te dodao da je i don Filip imao i ograničenja i sumnje, ali i povjerenje u Kristovu ljubav. „Nije to samo sa distance naviještao nego je dao sebe, svoje tijelo i dušu da bude znak ove spasonosne ljubavi. Kao svećenik je uprisutnjivao ovu ljubav Isusa Krista slaveći sveta otajstva, slaveći euharistiju. Bio je čovjek vjere i čovjek Crkve. Bio je blizak ljudima i njihovim poteškoćama. Surađivao je dobro sa svojim kapelanima, sa svojom braćom. Bio je ugodan, tih i znao je slušati“, naglasio je, između ostaloga, nadbiskup Barišić u svojoj propovijedi.

Zahvalu pokojniku za njegov svećenički rad te sućut ožalošćenoj obitelji Pavić izrekli su: don Ilija Drmić, župnik župe Rašeljke i don Stipe Gale, kancelar Mostarsko-duvanjske i Trebinsko-mrkanske biskupije, rodom iz Rašeljaka. 

Don Filipov životni put pročitao je pastoralni vikar dr. Nediljko Ante Ančić. „Svećenik Filip Pavić, sin pok. oca Ante i majke Milice r. Braovac, rođen je 21. ožujka 1941. u župi Rašeljke (BiH). U obitelji je bilo četvero djece: tri brata i jedna sestra koje su roditelji odgajali u kršćanskom duhu. U tom ozračju žive vjere koja se u obitelji svjedočila i župe iz koje su već neki pošli prema svećeništvu mogla je u Filipu niknuti klica duhovnog zvanja“, kazao je don Ante.

Niže razrede osnovne škole don Filip je završio u svom rodnom mjestu, a više u susjednom Aržanu. U Nadbiskupsko sjemenište u Splitu prijavio se kao svećenički kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije i pitomac Nadbiskupske gimnazije. Budući da su ondašnje komunističke vlasti 1956. godine zatvorile Splitsko sjemenište i Bogosloviju, poslan je u Zagreb završiti školovanje u tamošnjoj Sjemenišnoj gimnaziji.

Nakon dvije godine filozofsko-teološkog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, odslužio je vojni rok te 1964. nastavlja studij i duhovnu formaciju u splitskoj Bogosloviji. Tih je godina Splitsko-makarskoj nadbiskupiji vraćen dio oduzete zgrade pa je Bogoslovno učilište premda u skučenim okolnostima nastavilo sa svojim radom. Za svećenika ga je zaredio splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić 29. lipnja 1967. u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Mladu misu slavio je 9. srpnja u rodnoj župi Rašeljke.

Prva pastoralna služba bila mu je župni pomoćnik Župe Sv. Križa u Velom Varošu u Splitu. Potom je imenovan upraviteljem župe Ričice u Imotskom dekanatu gdje je osam godina uspješno obavljao „svećeničku službu kako u vjeronaučnoj pouci djece i mladih tako i u obnovi i  uređenju crkve, župne kuće i okućnice. Godine 1976. zbog potreba nadbiskupije don Pile je premješten iz Ričica u  župu Sv. Nikole u Metkoviću. (…) Spomenuta župna zajednica koju je preuzeo obuhvaća dio grada s desne strane Neretve koji se  doseljavanjem obitelji iz okolnih neretvanskih mjesta stalno povećavao. No na području župe kada je 1969. osnovana nije bilo ni župne kuće niti prostora za bogoslužje, a tadašnje vlasti nisu dopuštale gradnju crkve. Don Pilin prethodnik don Ćiro Burić morao je početi iz ničega pouzdavajući se u Božju providnost i darežljivost vjernika“, kazao je dr. Ančić te nastavio: „Preuzimajući župu don Pile je nastavio okupljati vjernike i graditi živu Crkvu Božju u njihovim srcima. Jednako tako brinuo se za crkvene objekte što mu je prethodnik ostavio u naslijeđe, malo po malo dograđivao i proširivao kako župnu kuću tako i kapelu u prizemlju župne kuće koja je služila kao župna crkva te ostale vjeronaučne prostorije za pastoralno djelovanje.“ Punih 26 godina, više od polovice svoga svećeničkog djelovanja, revno i uporno je radio na svekolikom duhovnom i materijalnom podizanju i izgradnji ove župe te skrbio i za dvije raseljene župe Borovce i Nova sela. U svom župničkom radu imao je za suradnike časne sestre Služavke Malog Isusa te vrijedne mlade svećenike koji su po više godina kao župni vikari pod njegovim vodstvom djelovali u župi Sv. Nikole biskupa.“

Odmah nakon pada komunizma i dolaska demokratske hrvatske vlasti don Filip je počeo skupljati dokumentaciju i pripremati teren za gradnju crkve sv. Nikola biskupa i pastoralnog centra. U jeku Domovinskog rata 18. travnja 1993. splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić blagoslovio je temeljni kamen nove župne crkve i prateće pastoralne prostorije. 

„Povelja o tom događaju, ispisana na pergamentu, postavljena je u topovsku čahuru, kao uspomena na ratna zbivanja u kojima se crkva počela graditi. Novo i moderno zdanje nosi ime Pastoralni centar o. Ante Gabrić. Don Pile je omogućio mnogim skupinama naših branitelja da kad im je god potrebno dođu u župni ured, tu budu srdačno dočekani, tuširaju se, presvuku te dobro i obilno ručaju pa se tako okrijepljeni vrate svoje na položaje. Kao znak priznanja i zahvalnosti za izuzetno pastoralno zalaganje primio je (1996.) počasni naslov Monsignor – Kapelan Njegove svetosti“, istaknuo je mons. Ančić.

Don Filip je 2002. premješten i imenovan župnikom župa Mravince i Kučine, kojima je upravljao do navršenja svoje kanonske dobi. Od 2016. godine živio je u Svećeničkom domu u Splitu. Bio je narušena zdravlja od posljedica teške operacije na srcu. No, i nadalje je, koliko mu je dopuštalo zdravstveno stanje, nastojao služiti vjernicima pa je tri godine kao dušobrižnik ispomagao  u Domu za starije i nemoćne osobe na Lovretu. Za vrijeme svoje svećeničke službe bio je u više navrata član Svećeničkog vijeća nadbiskupije i u jednom mandatu član Zbora konzultora Splitsko-makarske nadbiskupije.

U nedjelju 14. studenoga u 80. godini života i 54. godini svećeništva „njegov se ovozemaljski život kao svijeća ugasio te je prešao u  Domovinu na nebesima. Neka ga sada Gospodin primi k sebi te uživa radost i mir vječnoga života u novom Božjem svijetu.“