Misu zadušnicu predvodio je gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku i kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, fra Tomislav Šanko, a sprovodne obrede župnik katedralne župe i upravitelj župe sv. Andrije u Dubrovniku don Marin Lučić. S. Danijela je ispraćena uz nazočnost brojnih sestara i svoje rodbine.

S. Danijela preminula je 3. listopada, uoči svetkovine sv. Franje Asiškoga, u kući matici na Dančama, u 78. godini života i 58. godini redovništva.

Franjevka s. Danijela, krsnim imenom Mila, rođena je 4. kolovoza 1948. u Sovićima u Hercegovini, u župi sv. Stjepana – Gorica, od roditelja Križana i Matije rođ. Bošnjak. U Družbu sestara franjevki od Bezgrešnog začeća na Dančama došla je 12. kolovoza 1964. godine, gdje je 4. prosinca 1965. obukla redovničko odijelo i započela novicijat. Nakon novicijata provedenog u Pridvorju u Konavlima položila je prve zavjete u kući matici na Dančama 5. prosinca 1967., a doživotne 5. prosinca 1972., također na Dančama u Dubrovniku. Nakon položenih doživotnih zavjeta odlazi u Zagreb, gdje je završila Katehetski institut pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Od početka redovničkog života živjela je i djelovala na mnogim mjestima, ne samo na području Dubrovačke biskupije, nego i u drugim biskupijama u Hrvatskoj i izvan nje. Služila je u gotovo svim samostanima Družbe te na više filijala.

Kao katehistica i voditeljica crkvenog pjevanja više je puta služila u Brodarici i na Krapnju u Šibenskoj biskupiji, a također i u Novalji u Krčkoj biskupiji, gdje je djelovala kao katehistica, a kasnije kao kuharica. U nekoliko je navrata djelovala u Stonu, u oba samostana, te u kući matici na Dančama. Nekoliko godina bila je na službi u Čapljini, u Mostarskoj biskupiji. Niz godina provela je u Njemačkoj, služeći najprije kao odgojiteljica u djevojačkom domu (Wangen – Stuttgart), potom kao katehistica u Stuttgartu, a naposljetku je radila u Caritasovu domu za starije i nemoćne osobe u Ludwigshafenu na Rajni.

Zadnjih nekoliko godina života provela je u Stonu, u samostanu sv. Nikole, a 2024. godine, zbog uznapredovale teške bolesti, vratila se na Danče, gdje je dovršila svoj životni put.

„S. Danijelu ćemo pamtiti po vedrini duha i osmijehu kojim je osvajala srca – kako u povjerenom joj radu, tako i u teškoj bolesti. Urednost i osjećaj za lijepo bili su dio njezine osobnosti. Svoje redovništvo živjela je kao jednostavna i vedra franjevka, čiji će spomen trajno ostati upisan u srcima ljudi gdje je djelovala i u srcima sestara. Zahvalne Gospodinu za život naše s. Danijele, za sve što je revnim i predanim služenjem u povjerenim dužnostima i službama utkala u život Družbe i cijele Crkve, izgarajući za Gospodina, molimo da joj On bude nagrada i daruje vječni mir i radost“, , ističu sestre na svojoj mrežnoj stranici.