Sprovodna misa održana je u crkvi Majke Božje od Milosrđa u Bujama, gdje je pokojnik živio i djelovao gotovo četiri desetljeća. Misu je, uz nazočnost tridesetak svećenika, predvodio umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan.  Misi su, u svečanim odorama, nazočili članovi Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Buje u s kojima je pokojnik bio posebno povezan.

Na početku homilije biskup Milovan rekao je kako je pokojni don Mladen bio svećenik koji je čitav svoj radni vijek proveo među narodom, skrbeći pastoralno za svoje župljane poučavajući, dijeljenjem sakramenata i duhovnim vodstvom, te djelujući na području kulture i školstva, te osobito u obnavljanju crkvenih prostora.

Pokojni don Mladen želio je biti ispraćen upravo iz crkve Majke Božje od milosrđa, koju je posebno on volio, kao i župljani Buja i za čije uređenje se godinama zalagao, rekao je biskup Milovan, te naglasio, kako se na proštenju na Malu Gospu posebno molilo za don Mladena.

Nadalje je posvijestio kako je pokojnik čitavoga života živio je s nadom i vjerom „da nam je svima pojaviti se pred sudištem Kristovim. Tom je vjerom tješio one koje je otpratio na vječni počinak, i u toj vjeri odgajao mnoge na putu života. Na kraju, u toj je vjeri i sam preminuo. U svakoj misi i on je ponavljao ‘Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo. To što je kao svećenik s Crkvom naviještao, slavio i čemu se nadao, sada se konačno ispunilo kod njega: on smrt više ne treba naviještati, jer sada se po njoj potpuno združio s Isusom Kristom, na posve osobit način te slavi njegovo uskrsnuće“, rekao je biskup Milovan. Obzirom na naglašenu regionalnu multietničnost misa je bila dvojezična, a mons. Milovan je dio homilije izrekao na talijanskom jeziku.

Na kraju mise od pokojnika se uime apostolskog administratora Porečke i Pulske biskupije nadbiskupa Dražena Kutleše te uime svećenika, redovnika i redovnica te mjesne Crkve, oprostio generalni vikar mons. Vilim Grbac.

Nakon što je podsjetio na osnovne biografske podatke, te službe koje je obnašao pokojni don Mladen, mons. Grbac je rekao „imajući pred sobom jedan svećenički život, osjećamo zahvalnost i duboko poštovanje. Mi svećenici, jer se opraštamo od subrata, kolege, prijatelja s kojim smo do nedavno dijelili kruh svećeničkog života, dijelili mišljenja, iskustva, spoznaje, jer smo bili jedni drugima ohrabrenje, podrška nadahnuće. Vjerujem da mu možemo izraziti zahvalnost i uime svih koje je u svom svećeničkom životu nastojao služiti, te je kao svećenik i župnik nastojao približiti Isusa Krista u sakramentima koje su mnogi, po njegovim rukama primali i mjestima i župama koje su  mu bile povjerene“. Generalni vikar je nadalje naglasio kako je don Mladen kao svećenik nastojao dijeliti radost života, ali biti i ohrabrenje i utjeha svima, koji su bili potrebni ljudske blizine, lijepe riječi, i Božje dobrote i ljubavi.

„Vlč. Mladen ostat će nam svima u sjećanju kao svećenik koji je volio svoju Istru, svoju domovinu, poštivao njezinu prošlost i kulturu, uvijek bio svjestan koliko je u toj prošlosti bio važan duh vjere koji je promicala Katolička Crkva. Pamtit ćemo ga i kao osobu koja je živjela u svom vremenu, brinući za sadašnjost i budućnost ovoga podneblja i ljudi koji ovdje žive“. Na kraju je izrazio zahvalnost svima koji su pokojniku bili od pomoći u cijelom njegovu životu, svima koji su mu bili blizu kad je bilo najpotrebnije, a osobito djelatnicima doma Betanija u kojemu je preminuo.

Uime župljana bujske Župe sv. Servula riječi zahvale pokojniku uputila je Rosalba Stanković. U vrlo emotivnom govoru predstavnica župljana sa zahvalnošću je podsjetila na sve ono što nesebično čini župnik u svome pastoralnome djelovanju, a don Mladen je, uzmemo li u obzir veliko mnoštvo žitelja toga kraja koji su ga došli ispratiti, kroz desetljeća svoga djelovanja to činio izuzetno dobro, pokazujući svu svoju svećeničku, ali nadasve ljudsku blizinu povjerenim mu vjernicima.  „Trajalo je skoro 40 godina vaše prisustvo među nama. Naše zajedničko putovanje često je bilo naporno i intenzivno, ali sigurno je jedno – da sva ova iskustva i ostvareni ciljevi su nam pomogli u zajedničkom kršćanskom srastanju“, rekla je.

„Vi ste nas, dragi don Mladene, svojim iskustvom, pastoralnom službom, Božjom riječi, nadasve ljudskošću, tješio, usmjeravao i pomagao, kako u teškim tako i u lijepim trenucima našega života. Vaše vođenje i uzor jesu i biti će uvijek naša snaga da služimo i dalje Gospodinu, u nastojanju da Vas nikada ne razočaramo s našim ponašanjem. Dragom Bogu zahvaljujemo za sve, za vaš trud u očuvanju naše kulturne baštine, organizaciji i obnavljanju naše župe i promociji povijesnih vrijednosti grada Buja, napose naših crkava. Zahvaljujem što smo zajedno s Vama ostvarili osjećaj pripadnosti i odgovornosti prema našoj baštini i tradicijama, u dubokoj vjeri i duhovnoj odanosti.“

Obred ukopa na mjesnom groblju u Tinjanu predvodio je također mons. Milovan. Lijes su, od pogrebne kapele do mjesta ukopa, u svečanim odorama u stroju pratili vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva Buje jer je pokojnik bio osnivač i počasni član tog DVD.  Osim predsjednika DVD Buje Gorana Rašića, sprovodu je nazočio i Dino Kozlevac, zamjenik predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice, županijski vatrogasni zapovjednik te predsjednik Stožera civilne zaštite Istarske županije. Oproštaju od vlč. Milohanića nazočili su i gradonačelnik Buja Fabrizio Vižintin, pročelnica Konzervatorskog odjela u Puli za područje Istarske županije Lorella Limoncin Toth, te predstavnici drugih županijskih ustanova, institucija i medija, što pokazuje koliko je pokojnik, svojim nastojanjima, ostavio dubok trag i osjećaj zahvalnosti u ljudima s kojima je surađivao.