Misu zadušnicu u župnoj crkvi Žalosne Gospe u Čardaku predslavio je generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević u koncelebraciji 11 svećenika, među kojima je bio i rođak pokojne s. Amate vlč. dr. sc. Šimo Maršić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i doborski dekan preč. Jakov Filipović. Na misi je sudjelovalo 25 sestara Služavki Malog Isusa predvođenih provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten, rodbina pokojne s. Amate iz njezine rodne župe Vidovice, pojedine redovnice drugih družbi te članovi malobrojne vjerničke zajednice u ovoj prognaničkoj župi.

Izraze sućuti rodbini pokojne s. Amate, sestrama Služavkama Malog Isusa te pozdrav svim svećenicima i svim nazočnima uputio je domaći župnik vlč. Pavo Kopić koji je vodio sprovodne obrede. Podsjetio je i da je s. Amata jedno vrijeme živjela i djelovala u čardačkom sestarskom samostanu Doloroza.

U prigodnoj propovijedi tajnik Tomašević prenio je izraze sućuti nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića i nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog mons. Tome Vukšića i njihovih suradnika rodbini pokojne Amate i njezinoj sestarskoj zajednici. Istaknuo je ljubav pokojne sestre Amate prema Bogu Crkvi, svojoj redovničkoj zajednici i prema čovjeku uopće.

„Vjera u Boga i ljubav prema Crkvi pokojnoj s. Amati bilo je nešto potpuno prirodno. Redovnička haljina, koprena i medaljica s likom Malog Isusa bili su dio nje. Njezin životni put i ono što je živjela i činila, ljudski gledano ne izgleda ništa posebno, ali iz nebeske perspektive dobiva sasvim drugu dimenziju jer je ona mnoge nahranila i napojila te konkretnim djelima pokazivala da je istinska Služavka“, rekao je mons. Tomašević podsjećajući na Isusove riječi: ‚Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća‘“ (Mt 10,42).

Spomenuo je da je Terezija krsno ime sestre Amate te da je preminula na spomendan sv. Male Terezije. Kazao je i da s. Amatu sprovode na njezin rođendan moleći i vjerujući da je rođena za nebo te da će je u svoje nebesko kraljevstvo primiti uskrsli Krist kojemu je služila. Istaknuo je da je s. Amata nastojala služiti malenima poput Male Terezije te da poput nje nastojala bili ljubav u Crkvi u skladu sa svojim imenom koji dolazi od latinskog glagola voljeti. Pozvao je sve na molitvu za njezinu dušu kao i na zahvalnost Gospodinu za sve dobro koje je po njoj učinio.

Na kraju mise nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija. „Spremali smo se slaviti zemaljski rođendan naše drage s. Amate, a ona je pošla na slavlje u Vječnu Domovinu. Ostat će nam uvijek u sjećanju njezina otvorenost, gostoljubivost i dobrota. Do zadnjega je bila puna humora. Razveseljavala je sve svojom riječju i konkretnim djelima ljubavi. Iako se i sama nalazila u samostanu sv. Josipa u Vitezu gdje su smještene naše starije sestre, do zadnjega je vikendom pripremala sestrama ručak. Tako su naše starije sestre, vršnjakinje naše sestre Amate, s radošću čekale vikend kada ih je čekalo neko lijepo iznenađenje s. Amate. Vjerujemo da će ju za ta i za mnoga druga dobra Gospodin obilno nagraditi“, kazala je s. Ana Marija.

Podsjetila je da je sestra Amata rođena 2. listopada 1937. u Vidovicama, od oca Mate i majke Ane rođene Mišković. Odrasla je u brojnoj obitelji, u kojoj je rođeno trinaestero djece. Nakon završene osnovne škole koju je pohađala u Vidovicama, osjetila je poziv za Bogu posvećeni život, te je 14. kolovoza 1958. godine stupila u kandidaturu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa u Zagrebu. U novicijat Družbe ušla je 14. kolovoza 1960. u Zagrebu, a prve svete zavjete je položila 15. kolovoza 1961. godine.

„Kroz 59 godina redovništva služila je malom Isusu molitvom i radom u službi kuharice, kako na župama i u crkvenim ustanovama, tako i u našim samostanima“, kazala je Ana Marija te je podsjetila da je s. Amata Doknjaš službovala najprije kao štrikerica, a potom kao kuharica u sljedećim mjestima: Mrkopalj, Samobor, Glavotok, Rijeka, Maglaj, Studenci, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu, Bosanski Brod, Čardak, Bol na Braču, Lug Brankovići, Voćin, Slavonski Brod, Doboj i Vitez.

„Njezino mrtvo tijelo predajemo zemlji na ovom za nas sestre Služavke Maloga Isusa ‚svetom‘ tlu Bosanske Posavine – Čardaku – kojim je hodio i naš blagopokojni otac Utemeljitelj, a u kojemu čekaju uskrsnuće naše brojne sestre. Danas posebno molimo za dušu naše pokojne sestre Amate, a njoj u ime cijele Provincije zahvaljujemo za svjedočanstvo žrtve i ljubavi kojom je obogatila našu Provinciju, Družbu i ovu mjesnu Crkvu. Neka joj Gospodin udijeli vječni pokoj i zajedništvo sa svim svetima“, kazala je s. Ana Marija.