Pomozi drugomu, Bog uzvraća dobrotu

Nedjelja Caritasa, koju ćemo u ovoj Svetoj jubilejskoj 2000. godini obilježiti 17. prosinca, treće nedjelje došašća, prigoda je da svi zajedno razmislimo o Božjoj ljubavi prema nama i o našoj uzvratnoj ljubavi prema Njemu preko naših bližnjih.
“Bog je ljubav i tko u ljubavi ostaje u Bogu ostaje i Bog u njemu” (1 Iv 4,16b). Ostati u ljubavi znači živjeti u stavu otvorenosti prema Bogu i solidarnosti prema bližnjima. Mnogima se danas sviđa govor o tome da je Bog ljubav. I doista, kako Boga bolje opisati ili domisliti nego riječju ljubav, kada znamo što je sve za čovjeka učinio po Isusu Kristu. Međutim, često se olako prelazi preko činjenice da se Bog u Kristu pretvorio u djelotvornu i opipljivu ljubav, što su mnogi Isusovi suvremenici osjetili na svojoj koži dok je prolazio zemljom čineći dobro. Isus je svojim djelima i svojom žrtvom na križu ostvario ideju o Bogu koji je ljubav. U Kristu se Bog poistovjetio sa svakim čovjekom. Krštenjem čovjek postaje drugi Krist, jedan ud na Njegovu Tijelu – Crkvi, pozvan i poslan danomice utjelovljivati Krista u svijetu. To jednostavno znači biti Krist mislima, riječima i djelima. Tako, svetopisamska definicija Boga-ljubavi ne može za kršćanina biti tek lijepa fraza već poticaj i poziv na utjelovljenje Boga-ljubavi u život. Poslanje svakog kršćanina jest proći zemljom čineći dobro. Drugi vatikanski sabor nas uči: svatko mora svoga bližnjega, ne izuzimajući nikoga, promatrati kao #!svoje drugo ja#!, vodeći brigu o njegovu životu i sredstvima koja su potrebna za dostojan život (Gaudium et spes,27).
I danas, kao i u svakom vremenu, čovjeku treba ljubav i pomoć kako bi živio istinskim dostojanstvom djeteta Božjega. Za neke bit će to možda u manjoj mjeri potreba za materijalnim dobrima, a više potreba za duhovnom okrepom, razumijevanjem i prihvaćanjem. Za mnoge će to biti potreba za konkretnim sredstvima za život. Svagdanom oko sebe vidimo mnoge nevolje i socijalne poteškoće kad ljudi iz različitih razloga ne mogu sebi osigurati osnovna sredstva za život. Ne ulazeći potanko u uzroke, analize ili prosudbe, kršćanin će uvijek najprije u čovjeku vidjeti Krista, ili čovjeku biti Krist. Katekizam Katoličke Crkve nas uči: Dolazeći na svijet čovjek ne raspolaže svime što mu je potrebno za razvoj tjelesnog i duhovnog života. Potrebni su mu drugi. Postoje različitosti vezane uz dob, fizičku moć, umna i moralna svojstva, naslijeđeni društveni položaj i raspodjelu bogatstva. “Talenti” nisu raspodijeljeni podjednako (KKC, 1936). Razlike, pa i one u materijalnom bogatstvu, jesu realnost. One nas moraju poticati na ljubav i solidarnost jer Bog hoće da trebamo jedni druge (usp. KKC, 1946).
Nedjelja Caritasa jest zajednička godišnja i već uhodana prigoda za čitavu Crkvu da prođe našom zemljom čineći dobro. Zato sve vas, braćo i sestre u Kristu, potičem da se odazovete svojim prilogom prikupljanju sredstava za karitativni rad naše Crkve, vodeći se uvijek poticajnom mišlju: POMOZI DRUGOMU, BOG UZVRAĆA DOBROTU.
Neka Gospodin, koji je prošao zemljom čineći dobro, i koji uvijek uzvraća svojom ljubavlju i milošću, bude sa svima vama i uzvrati stostruko svaku dobrotu.

+ Ivan Prenđa,
nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatskog Caritasa