Poruka biskupa Hrvatske za Dan života 6. veljače 2000.

Draga braćo i sestre! Započela je dvijetisućita godina otkako se “očitovala dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga” (Tit 3,4). Onaj koji je “put, istina i život” (Iv 14,6), Isus Krist, postao je čovjekom da bi svi ljudi “imali život, u izobilju da bi ga imali” (Iv 10,10). Dan života, koji se kod nas ove godine slavi u nedjelju 6. veljače, osobita je prigoda da u okviru Velikog jubileja posvetimo posebnu pozornost životu kao Božjem daru.
1. Čovjek, biće u kojem je sve stvoreno postalo svjesno sebe, umjesto zahvalnosti za dar života, svojim opredjeljenjima slobode nerijetko ga teško ugrožava. Naime, stvorivši ga kao “živu dušu” (Post 2,7), na “svoju sliku” (Post 1,26). Bog je čovjeku dodijelio povlašten položaj u odnosu prema drugim stvorenjima i u odnosu prema samom sebi. Osim toga, Kristovim utjelovljenjem i otkupljenjem, čovjekov je život uzdignut u red Božjeg sinovstva, na temelju kojeg se Božja djeca “zovemo, i jesmo” (1 Iv 3,1). To, pak, znači da čovjekov život nipošto ne određuje puka biologija, nego njegov odnos prema Bogu. Ljudski život je Božji dar i svaki je čovjek u tom pogledu obdarenik. A dar se prima sa zahvalnošću i njime se služi s poštovanjem. Kad je, pak, o Božjem daru riječ, onda i sa strahopoštovanjem.
Svjedoci smo, međutim, kako to strahopoštovanje prema ljudskom životu sve više iščezava u odnosu prema nerođenima i na bojnim poljima a u novije vrijeme i na području znanstvenih istraživanja. Više se ne manipulira samo na živim ljudima, odnosno s njihovim životom i smrću, već se sve češće zahvaća i u sam život te ga se od Božjeg dara svodi na industrijski proizvod. Kao sinovi Božji u Kristu pozvani smo sa zahvalnošću primati i sa strahopoštovanjem postupati s tim darom Boga Životvorca, duboko svjesni da ćemo jednom o tome pred poviješću i pred Njim morati polagati račun.
2. Neprijateljski odnos prema životu nije novijeg datuma. To što se suvremena znanost upušta u pokušaj “industrijske proizvodnje” ljudi s “poželjnim osobinama” samo je posljedica jednog starog neprijateljstva čovjeka naspram onoga drugog s “nepoželjnim osobinama”. A te “nepoželjne osobine” od davnine su bile raznovrsne, ali u pravilu se to svodilo na činjenicu da je taj drugi čovjek doista bio drugi, u nečemu drugačiji. I jer je bio drugi i drugačiji taj je po Abelovu obrascu često bio proganjan i ubijan. Pri tom pak nije bilo važno je li riječ o nekoj drugoj vjeri ili ideologiji, rasi ili socijalnoj klasi, jeziku ili kulturi, naciji ili političkoj stranci, drugi je bio smetnja. Na njego se život nije gledalo kao na Božji dar, nego kao na nešto što valja maknuti s puta. Pokatkad se činilo korisnijim umjesto fizičkog smaknuća iscrpljivati njegove fizičke i psihičke sposobnosti te je čovjek, Božja slika postao jednostavno “živom silom” i “radnom snagom”. Svi rasizmi i svekolika socijalna iskorištavanja i podjarmljivanja upravo u toj logici imaju svoj temelj. Valja nam u poniznosti priznati da su kroz dvije tisuće godina i pojedini kršćani u tom pogledu znali teško zakazati. To je dodatni razlog da se nad tim zamislimo i za vlastite grijehe protiv života pokajemo. Jer i danas diljem svijeta kao i u našoj domovini odjekuje glas Boga Živoga: “Kajine, gdje je tvoj brat?!” Ti, koji si rođen, gdje je tvoj brat kojemu nisu dopustili da se rodi?! Ti, koji si svoj na svome, gdje je tvoj brat, koji nije ni na svome?! Ti, koji si dobro situiran, gdje je tvoj brat, koji mjesecima radi bez ikakve nadoknade?! Zar si zaboravio da je uskratiti zasluženu plaću u nebo vapijući grijeh?! Riječju: Ti, koji živiš samo za sebe, gdje su oni koje si u tu svrhu maknuo s puta?
3. Draga braćo i sestre, neprijateljstvo naspram životu u Hrvatskoj najdrastičnije se pokazuje u relativno malom broju rođene djece i veoma velikom broju pobačaja. O tome i protiv toga nikad nije dosta govoriti. Naša Crkva uporno to čini te mi, vaši pastiri, ponovno dižemo svoj glas protiv takve prakse. Ali, u svojem zalaganju za rađanje više djece i za pravo na život onih koji su već rođeni. Jer, tko tako ne postupa, taj se zapravo ne zalaže za rađanje ljudskog života kao Božjeg dara, već za rađanje “radne snage” i “žive sile”, kao korisnog sredstva za ostvarenje nekih vlastitih, i to često prizemnih ciljeva. A ipak, čovjek čovjeku nikad ne smije biti sredstvo, nego uvijek i samo – cilj! Uostalom, sam je Isus rekao da je u gladnima, golima, utamničenima prisutan On sam, i da ćemo na sudnji dan biti suđeni upravo po tome kako smo se odnosili prema Njemu u toj našoj braći i sestrama (usp. Mt 25,34-46).
4. Kršćanski pogled na život ne bio potpun kad bi se zaustavio samo na ljudskom životu i samo na ljudskom suživotu. Istina, samo je čovjek stvoren na Božju sliku, i samo je on milosno uzdignut na dostojanstvo sinova Božjih, po kojem i može primiti Kristovu milost da ima “život u izobilju”, da sudjeluje na životu samoga Boga. Međutim, i svaki drugi život kao i sve stvorenje neizmjerni je Božji dar, izraz Njegove mudrosti i ljubavi. I život životinja i biljaka posjeduje svoju iskonsku vrijednost koju čovjeku nije dopušteno zloupotrebljavati, obezvrjeđivati i uništavati. Bog nam je prirodu dao da se njome koristimo, ali ne i da je u lošem smislu riječi – iskorištavamo, iscrpljujemo i uništavamo. I priroda nam govori o Bogu te nikomu nije dopušteno da svojim sebičnim odnosom prema njoj ušutkava taj Božji govor. stoga je naš odnos prema drugim živim bićima na svoj način pokazatelj i našeg odnosa prema ljudskom životu.
5. Na pragu trećeg tisućljeća u cijelom svijetu, a na poseban način u našoj napokon slobodnoj i samostalnoj domovini Hrvatskoj, kao i u Crkvi koja u njoj živi, odzvanjaju riječi iz knjige Ponovljenog zakona: “Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj…!” (Pnz 30,19). I mi, vaši biskupi, draga braćo i sestre, prigodom Dana života u godini Velikog jubileja, upućujemo isti poziv vama: Život birajte, jer “životu je cijena previsoka”: da bi ljudi živjeli, umro je Božji Sin! A Marija, Majka Onoga koji je “Živi” (Otk 1,18) neka svojim moćnim zagovorom bdije nad vašim izborom.
Zazivajući na vas Božji blagoslov sve vas srdačno pozdravljamo.

U Zagrebu, 11. siječnja 2000.
Vaši biskupi