Draga braćo i sestre muslimani,

Kao što svi znamo, pandemija uzrokovana Covidom-19 odnijela je živote milijuna ljudi diljem svijeta, uključujući članove naših obitelji. Drugi su se pak razboljeli i ozdravili, podnijevši međutim velike boli i patnje zbog posljedica virusa. Dok slavite mjesec Ramazan koji završava Ramazanskim bajramom (‘Id al-Fitr), misli nam se, u znak zahvalnosti, okreću Svemogućemu Bogu koji nas je sve štitio u svojoj Providnosti. U svoje molitve, s tugom i nadom, uključujemo također umrle i bolesne.

Pandemija sa svojim tragičnim učincima na sve aspekte našega načina života iznova nam je skrenula pažnju na jedan važan vid, a to je dijeljenje. Zato smo držali korisnim progovoriti o toj temi u Poruci koju sa zadovoljstvom šaljemo svima vama.

Svi dijelimo Božje darove: zrak, vodu, život, hranu, prostor u kojem se osjećamo sigurnima i zaštićenima, plodove napretka na medicinskom i farmaceutskom polju, rezultate znanstvenog i tehnološkog napretka na različitim područjima i njihovu primjenu, stalno otkrivanje tajni svemira… Svijest o Božjoj dobroti i velikodušnosti ispunjava naša srca zahvalnošću prema njemu i, u isti mah, potiče nas da dijelimo njegove darove s našom braćom i sestrama koji se nalaze u bilo kojoj potrebi. Zbog siromaštva, neizvjesnosti i oskudica u kojima se mnogi ljudi nalaze uslijed gubitka posla te ekonomskih i socijalnih problema povezanih s pandemijom ta je naša dužnost dijeljenja još hitnija.

Dijeljenje nalazi svoju najdublju motivaciju u svijesti da sve što jesmo i sve što imamo jest Božji dar i da, shodno tome, svoje talente moramo staviti u službu svoj svojoj braći i sestrama, dijeleći s njima ono što imamo.

Najvrsniji oblik dijeljenja ima svoj izvor u istinskoj empatiji i djelotvornom suosjećanju prema drugima. Nalazimo, u vezi s tim, značajan izazov u Novome zavjetu: “Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce – kako ljubav Božja ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom” (1 Iv 3, 17-18).

Dijeljenje, međutim, nije ograničeno na materijalna dobra, nego ponajprije uključuje međusobno dijeljenje radosti i tuga, koje su sastavni dio svakog ljudskog života. Sveti Pavao je pozvao kršćane Rima da se raduju s radosnima i plaču sa zaplakanima (usp. Rim 12, 15). Papa Franjo je pak rekao da je bol, kad je se podijeli s drugima, dvostruko manja, a radost koju se s drugima dijeli dvostruko veća (usp. Susret s učenicima Scholas Occurrentes, 11. svibnja 2018.).

Plod empatije je dijeljenje stavova i osjećaja u važnim, bilo radosnim bilo tužnim, događajima u životima naše rodbine, prijatelja i susjeda, uključujući i one iz drugih religija: njihove radosti i tuge postaju naše.

Među zajedničke radosti ubraja se rođenje djeteta, ozdravljenje od bolesti, uspjeh na studiju, u poslu i na poslovnom planu, siguran povratak s putovanja, a svakako i druge prigode. Za vjernike postoji također jedna posebna radost, a to je slavljenje velikih vjerskih blagdana. Kad naše prijatelje i susjede koji su pripadnici drugih religija posjetimo ili im uputimo čestitku za tu prigodu, dijelimo njihovu radost zbog proslave njihova blagdana, a da ne moramo prihvaćati vjersku dimenziju slavljeničke prigode kao svoju vlastitu.

Među zajedničkim tugama su, in primis, smrt bliske osobe, bolest člana obitelji, gubitak posla, neuspjeh nekog projekta ili poslovnog pothvata, kriza u obitelji koja ponekad dovodi do njezina raspada. Očito je da nam je blizina i solidarnost naših prijatelja potrebnija u vrijeme krize i tuge nego u vrijeme radosti i mira.

Nadamo se, draga braćo i sestre muslimani, da ćemo i dalje dijeliti radosti i tuge svih naših susjeda i prijatelja, jer Božja ljubav obuhvaća svakog čovjeka i sav svemir.

Kao znak naše zajedničke ljudskosti i bratstva koje iz njega proizlazi, želimo vam miran i plodan Ramazan i radosnu proslavu Ramazanskog bajrama (‘Id al-Fitr).

Iz Vatikana, 18. veljače 2022.