Svečanost, koju je predvodio asirski katolikos patrijarh mar Awa III., ima simbolično značenje jer asirski kršćani s gradnjom katedrale povezuju nadu da će njihova Crkva ponovno zaživjeti ondje gdje su joj korijeni.

Sjedište patrijarhata prije nekoliko godina preselilo se iz Sjedinjenih Država u Irak, točnije u Ankawu, kršćansko predgrađe Erbila.

Erbil je glavni grad Autonomnog kurdskog područja u Iraku, a svečanosti posvete katedrale nazočio je i predsjednik Nechirvan Barzani.

Patrijarh Awa zahvalio je kurdskim vlastima za potporu kršćanskim zajednicama u Kurdistanu.

Istodobno je naglasio i važnost dijaloga i dobrog suživota između različitih etničkih i vjerskih zajednica.

Barzani je u pozdravnom govoru naglasio te iste vrijednosti. „I dalje smo odlučni njegovati i jačati naš suživot, kako bi mogao dalje rasti“, izjavio je.

Podsjetio je da je nakon napada al-Qaede, u gradovima južnog i središnjeg Iraka između 2004. i 2008. godine, 111 crkvi srušeno ili oštećeno, 1315 kršćanskih civila je ubijeno, stotine kršćana su otete, a nekoliko biskupa i đakona je ubijeno.

Predsjednik je istaknuo da u Kurdistanu nijedan kršćanin ni crkva nisu stradali, a desetci pešmerga – kurskih vojnika dali su živote braneći kršćane u Ninivskoj ravnici.

Posljedično, deseci tisuća kršćana pobjegli su u Kurdistan. U lipnju 2014. godine 150 tisuća kršćana izbjeglo je u Kurdistan gdje još uvijek žive, rekao je Barzani.

Tako je Ankawa (predgrađe Erbila) trenutno jedan od najvećih kršćanskih gradova na Bliskom istoku, s 86 tisuća kršćana, dodao je.

Na svečanosti je sudjelovalo i izaslanstvo austrijske zaklade „Pro Oriente“, koje je tih dana boravilo u Iraku.

Crkva Istoka, nazvana i „Asirska Crkva“, korijene vuče iz Crkve starog Perzijskog carstva u Mezopotamiji, a u srednjem vijeku je preko Puta svile bila prostorno najrasprostranjenija od svih kršćanskih zajednica.

Danas ima oko 400 tisća članova u Iranu, Iraku, Siriji, Libanonu, Europi, Sjevernoj Americi, Australiji i Indiji.

U krilu Asirske Crkve Istoka u 16. stoljeću je nastala Kaldejska katolička Crkva, koja se ujedinila s Rimom i podredila papi. Kaldejska Crkva u međuvremenu je najveća kršćanska zajednica u Iraku.

Kaldejski katolički patrijarh Louis Raphael Sako povukao se u Erbil, točnije u Ankawu, nakon što je nedavno objavio da se zbog sukoba s iračkim vlastima neće više vraćati u svoju rezidenciju u Bagdadu.

Razlog za to bila je odluka iračkog predsjednika Abdula Latifa Rashida da patrijarhu oduzme ovlasti upravljanja kaldejskom imovinom, čime je irački predsjednik stao na stranu „Babilonskog pokreta“. Vođi „Babilonskog pokreta“ Rayanu Al-Kildaniju mnogi predbacuju da služi interesima Irana i da putem posrednika prodaje kršćansku imovinu Iranu.

I asirski patrijarh mar Awa nedavno je u službenom priopćenju upozorio na gubitak kršćanske imovine.

Patrijarh Sako razgovarao je krajem tjedna u Erbilu s kurdskim predsjednikom Barzanijem, koji mu je zajamčio poštivanje prava kaldejskog patrijarhata u Autonomnom kurdskom području.

U ninivskoj nizini, koja je pod izravnom nadležnošću središnje vlade u Bagdadu, proteklih je dana došlo do brojnih skupova potpore patrijarhu Sakou i izraza protivljenja „Babilonskom pokretu“.