Posveta obnovljene filijalne crkve i novog oltara u Antinu

Povijesni događaj za mještane Antina

Na početku slavlja nadbiskupa Hranića pozdravio je župni suradnik Damir Kovačević istaknuvši da je posveta crkve i oltara povijesni događaj za mještane Antina. Podsjetio je da su radovi na crkvi započeli 2015. godine, a trajali su sve do 2020. te je zahvalio svima koji su pomogli u obnovi.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Hranić je rekao: „Vaša crkva bila je samo blagoslovljena, nikada do sada u svojoj povijesti i posvećena. Oltar ste također imali blagoslovljen, ali ne i posvećen. Drago mi je da ćemo u taj oltar ugraditi moći bl. Marije Propetoga Petković, jedne iznimne svetačke duše, časne sestre redovnice, koja je osnovala Družbu kćeri Milosrđa te je počekom 20. stoljeća dolazila u ovaj kraj. Vozila se kao redovnica na seljačkim kolima i skupljala milodare po selima u Slavoniji i uz velike poteškoće slala ih je u Blato na Korčuli da pomogne tamošnje stanovništvo. Njezin karitativni rad ne bi bio održiv bez duboke duhovnosti i molitvenoga života. Mi danas posvećujemo ovaj oltar da bi čitav naš život bio Bogu ugodan miomiris i Bogu ugodan prinos dok se hranimo s toga oltara.“

Ljubav i zajedništvo

Uslijedio je blagoslov vode te škropljenje zidova crkve i oltara. Nakon navještaja čitanja mons. Hranić je u homiliji je rekao da se Isus „na Posljednjoj večeri, prije svoje muke i smrti oprašta od svojih učenika. Tom trenutku oproštaja i oporuke koju ostavlja svojim učenicima, Isus daje oblik molitve. Svjestan da je ‚došao čas‘ njegova rastanka Isus moli za ono što mu je najviše na srcu: moli za ljubav i zajedništvo svojih učenika.“

Budući da smo stvoreni na sliku Trojstvenoga Boga normalno je da i naša ljubav i težnja za jedinstvom budu odsjaj zajedništva i ljubavi među osobama Presvetoga Trojstva, dodao je nadbiskup. Naglasio je da „u kategorijama našega ovozemnog postojanja najdublje zajedništvo i ljubav među osobama što ih mi poznajemo – je ljubav između muža i žene, roditelja i djece. Sv. Papa Ivan Pavao II. zapisao je da Crkva nema reći nešto ljepše – nešto uzvišenije, svetije o dostojanstvu čovjeka – o dostojanstvu tijela i spolnosti – negoli reći – da je kršćanski brak, bračno zajedništvo kršćanskih supružnika i kršćanska obitelj slika Božja i da je kvalitetom slike Božje obdareno i to zajedništvo i ljubav, koja uključuje i tjelesnost i djecu“.

Zatim je podsjetio da je ljubav i bol i patnja: „Ljubav je milosrđe, suosjećanje, patnja radi trpljenja voljene osobe. Sjetimo se samo ljubavi majke zbog njezina bolesnog djeteta. Na što je sve spremna žena radi svoga muža i muž radi svoje žene koju voli; na što su spremni roditelji radi svoje djece, prijatelji radi prijatelja. Ljubav uvijek uključuje spremnost na žrtvu radi voljene osobe. Ljubav je tako uistinu i jedini put koji nas može dovesti Bogu jer je ona iskustvo koje najcjelovitije čuva posebnost i originalnost druge osobe te najcjelovitije prihvaća i poštuje Božju onostranost.“

Crkva – simbol i izričaj identiteta

U pri kraju homilije nadbiskup je zahvalio svima koji su se molili i novčano pomogli obnovu crkve rekavši da „iako su dosta teška vremena i mnogi od vas žive skromno, neki čak i na rubu siromaštva, želim vam svima kazati: ‚Hvala što ste od svojega malo, od onoga što vam je potrebno, otkidali i više godina darivali da bi se ova crkva ovako temeljito i lijepo obnovila.‘ Činili ste to jer prepoznajete da je ta crkva simbol i izričaj vašega identiteta, posvećenja po krstu i potvrdi. Da je ona izričaj vašega pomazanja Isusom Kristom i da u toj crkvi imate potrebu slušati riječ Božju, hraniti se Isusovom riječju, hraniti se Njegovim tijelom i Krvlju da biste mogli u svakodnevnom životu biti drugi Krist.“

Prisutne vjernike mons. Hranić upoznao je sa životom bl. Marije od Propetog Isusa Petković, čiji je dio tijela ugrađen u oltar te je istaknuo da je ona zaštitnica Caritasa i istinska misionarka koja je čitavim svojim bićem gorjela za Isusa Krista, hranila se Isusom Kristom te je osnovala kćeri Milosrđa – da iskažu ljubav i milosrđe onima u potrebi.

„A ona sama bila je od Propetoga Isusa – da izrazi da propeti Isus treba biti mjera njezine ljubavi prema svakome čovjeku…“, rekao je mons. Hranić i nastavio: „Nešto od toga i ja prepoznajem u vama dok ste htjeli u ovim vremenima obnavljati ovu crkvu. Zasigurno ste se na taj način i vi željeli potpuno predati Gospodinu, suobličiti se Njemu, zato što ste osjećali da trebate Isusa, da se morate  hraniti njegovom riječju, njegovim tijelom i krvlju da biste mogli biti ljudi samodarivanja do kraja, da bi vaš bračni drug u vašim riječima, postupcima, stavovima mogao otkriti i prepoznati koliko ga dragi Bog voli… Ovdje smo da bismo posvetili ovu crkvu, da bismo se s njom poistovjetili, da bismo čitavo svoje biće pružili Gospodinu na uzdarje, da dok pomazujemo zidove ove crkve i ovaj oltar, i dok će se s ovoga oltara dizati kad tamjana prema Bogu – da tako naš život bude miomiris koji se diže prema Bogu kao Bogu ugodan prinos. I da na taj način ostvarujemo svoje kršćansko poslanje u jednom dubokom vjerničkom raspoloženju i predanju – zahvalni Bogu.“

Posveta oltara i crkve te zahvale

Nakon homilije uslijedila je Ispovijesti vjere te Litanije svih svetih koje je otpjevao vlč. Ivan Kunčević. Vlč. Dejan Bubalo pročitao je Povelju posvete crkve i oltara, koju je nadbiskup Hranić, zajedno s moćima bl. Marije od Propetog Isusa Petković, pohranio u novi oltar. Nadbiskup je potom molio posvetnu molitvu te krizmanim uljem pomazao ploču novoga oltara i stijene crkve. Uslijedilo je posipanje i paljenje tamjana, kađenje oltara, a zatim čišćenje oltarne ploče. Oltar je urešen, upaljene su svijeće te je rasvijetljena crkva. Nadbiskup i svi prisutni svećenici novoposvećenom su oltaru iskazali počast poljupcem te je slavlje nastavljeno euharistijskom službom.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je i župnik Josip Erjavac. Zahvalio je dragom Bogu, a u ime svih mještana zahvalu je uputio nadbiskupu Hraniću koji je i molitvom i materijalno pomogao obnovu ove crkve. Posebna zahvala upućena je i vlč. Bubalu koji je započeo obnovu te kćerima Milosrđa iz Osijeka koje su bile prisutne na misnom slavlju te su poklonile sliku svoje utemeljiteljice koja je istaknuta u crkvi. Župnik je zahvalio i Vukovarsko-srijemskoj županiji, Općini Tordinci, tvrtkama Vinkoprom i Dilj Vinkovci, Osječkoj pivovari, PZ Korođ, PZ Torda, Landia d.o.o. Na misnom slavlju prisutni su bili umjetnici Drago Stojaković koji je izradio oltar i ambon te njegova supruga Iva Stojaković koja je osmislila vitraže o životu sv. Antuna Padovanskog, a izradio ih je i ugradio Pero Oršolić. Zahvala je upućena izvođaču radova – tvrtki Mali zidar te Jurkić ljevaonici koja je izradila reljefe.

„Dragi mještani hvala svima vama, svi ste vi dali koliko ste mogli… od fasade, žbuke, stolarije, vitraža pa do ručka, kiflica, kolača za radnike i mnogih drugih stvari. Po tome možemo vidjeti da smo mi jedna velika obitelj, slikovito rečeno ova crkva je jedan mozaik u koji smo svi ugrađeni“, poručio je vlč. Erjavac i zahvalu uputio Vinkovačkoj televiziji koja je izravno prenosila misu. U znak zahvalnosti prigodni darovi uručeni su nadbiskupu Hraniću i bivšem župniku Bubalu, a Andrijana Rezo zahvalu i prigodan dar uručila je i domaćem župniku.

Nadbiskup Hranić pohvalio je lijepo liturgijsko pjevanje, zahvalio je bivšem i sadašnjem župniku, svim donatorima, redovnicama, a na poseban način – zahvalnicom i zlatnom plaketom Đakovačko-osječke nadbiskupije zahvalio je Dragici Klinčec, koja već 42 godine u ovoj filijalnoj crkvi vrši službu sakristanke. Zahvalnicu i zlatnu plaketu nadbiskup Hranić uručio je i župniku Erjavcu, a ona je namijenjena svim vjernicima za zauzeto djelovanje i brigu oko filijalne crkve u Antinu.

Uz nadbiskupa Hranića suslavili su domaći župnik Josip Erjavac, bivši župnik Dejan Bubalo, župnik u Valpovu i dekan Valpovačkog dekanata, preč. Zvonko Mrak, župnik u Ivankovu Stjepan Krekman, vlč. mr. Ivan Kunčević, svećenik na studiju u Rimu, a ceremonijar je bio vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata. Posluživali su bogoslovi iz đakovačkog Sjemeništa te domaći ministranti i ministrantice, a ulaznu procesiju obogatile su žene u narodnim nošnjama. Svečano liturgijsko pjevanje predvodio je domaći zbor uz orguljsku pratnju Antuna Maletića, a prisutne su bile i sestre Družbe kćeri Milosrđa te načelnik Općine Tordinci Davor Adžić.