Draga braćo i sestre!

1. Radosno vas, kao vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, pozdravljam prije početka svetoga, misnog slavlja na tridesetome hodočašću u Mariju Bistricu kojim obilježavamo svršetak proslave srebrenoga jubileja – dvadeset pete obljetnice uspostave Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj.

2. Etapa, dionica prijeđena puta u trajanju od četvrt stoljeća, vrijedna je spomena i da se o njoj govori, riječima i izrazima zahvalnosti. Kao «putujuća Crkva, Crkva putnika» («Ecclesia peregrinans») na proputovanju zemaljskom dolinom do konačnoga cilja i proslave na nebesima, s popudbinom vjere, nade i ljubavi, ova je personalna biskupija nastojala visoko držati stijeg i ostati vjerna svojemu poslanju.

3. Na tome putu, kraće ili duže, izmjenjivali su se predvodnici i suputnici usmjereni prema istome cilju. Mnogi, vjerujemo, počivaju snom pravednih i gledaju slavu Gospodnju. Preuzetno bi i neoprostivo bilo ne spomenuti se velikana srca, vizionara, vrijednih i tihih pregaoca duha i uma u tjeskobnoj borbi za slobodu i samostalnost, od početaka Domovinskoga rata. Osobito smo zahvalni Svetoj Stolici i papi svetomu Ivanu Pavlu II. za priznanje Hrvatske i iskazanu blizinu koja je pokrenula val solidarnosti i međunarodnih priznanja, kao i za utemeljenje Vojnoga ordinarijata prije dvadeset i pet godina.

4. Draga nam domovina Hrvatska, kojoj se okrutno trgala i rašivala haljina dostojanstva i časti, iznjedrila je u najbolnijim trenutcima svoje Kalvarije najodanije i najodlučnije, hrvatske branitelje koji su, zagledani u ideale vječite, pod vodstvom prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, omogućili toliko žuđeni mir i potrebnu slobodu. S posebnim osjećajima zahvalnosti sjećamo se danas svih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, redarstvenika i vojnika u Domovinskome ratu i preminulih od posljedica rata, kao i svih civilnih žrtava. Za njihov pokoj molimo i u ovome euharistijskom slavlju.

5. Trebalo je u ta pogubna i zla vremena, puna stradanja i muka, pronositi poruku ljubavi, tješiti i krijepiti vjeru, unositi svjetlo i buditi nadu. Nemjerljiva je u tome uloga prvoga vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj mons. Jurja Jezerinca koji je najprije kao pomoćni zagrebački biskup bio određen za dušobrižništvo hrvatskih vojnika, redarstvenika i branitelja. Hvala Vam, oče biskupe, za sve dobro u dugogodišnjemu služenju i pastirskoj brizi u Vojnome ordinarijatu.

6. Bratski pozdravljam sve biskupe i nadbiskupe, metropolite i kardinala, redovničke poglavare i zahvaljujem na pomoći i susretljivosti, osobito što svih ovih godina podržavaju rad Vojnoga ordinarijata darujući svoje svećenike za vojne i policijske kapelane. Srdačno pozdravljam sve svećenike koji su djelovali i one koji još uvijek djeluju u Vojnome ordinarijatu, a sve preminule preporučamo Gospodinu, kako svećenike tako i vjernike laike.

7. Poštovani podpredsjednici Hrvatske vlade – ministri, državni tajnici i pomoćnici, načelniče Glavnoga stožera, glavni ravnatelju policije, glavni vatrogasni zapovjedniče Hrvatske vatrogasne zajednice, ravnatelju Civilne zaštite, pripadnici Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva hrvatskih branitelja, hrvatski policajci i vojnici, pripadnici Civilne zaštite, vatrogasci, Gorske službe spašavanja i svih službi koji se s tolikom ljubavi stavljate u službu drugima, srdačno vas pozdravljam i radujem se s vama o ovoj lijepoj obljetnici zahvaljujući na svemu što činite u služenju Domovini i svojemu narodu. Hvala vam dok danomice štitite pravni poredak, zakon, red i osiguravate mir i pružate sigurnost koja je osobito u naše vrijeme na mnogo načina ugrožena, pa i po cijenu ugrožavanja vlastite sigurnosti i života. Siromašne su riječi da izraze toliku ljubav i odanost. U raznim nevoljama i nepogodama, opasnostima i ugrozama, remećenju mira, oči su mnogih s pravom u vas uprte. Ali i vi poznajete granice i nosite iskustvo nemoći. Dok drugima pomažete, i sami ste potrebni pomoći i ohrabrenja. Iz ovoga svetišta uzdižu se naše osobne i zajedničke molitve. Iz ljudske ograničenosti i nemoći pohrlili smo u okrilje Božje svemoći.

8. Poštovani i dragi dionici današnjega misnog slavlja!

Srdačno pozdravljam sve hodočasnike u ovo marijansko svetište, stopostotne invalide domovinskoga rata s obiteljima, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, obitelji, mlade i djecu, bolesne, stare i nemoćne, sve koji ovo slavlje prate uz pomoć Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskog katoličkog radija, Radija Marije i drugih medija. S osobitom radošću izdvajam vojnike hodočasnike koji su iz Petrinje došli pješice. Naše misli i molitve su i s našim vojnicima i policajcima, na Kosovu, u Mađarskoj i drugim odredištima po svijetu…

Vrijeme je slavlja, ali u zahvalnosti, bez uzvisivanja i uznositosti. Neka nam se srce ne uznosi zbog dobra koje činimo ni zbog Božjega djelovanja i znakova ljubavi koja su iznad nas i nadvisuju nas u našoj ograničenosti. Radije smjerno molimo za poniznost i srce spremno odgovarati na poticaje Duha koji obnavlja lice zemlje. Molimo ujedinjeni i žarko za toliko potreban mir, osobni i zajednički, za snagu i ustrajnost u služenju općemu dobru, za vjernost u svakodnevnim životnim iskušenjima i tjeskobama. Svijet se, između sve brojnijih nevolja i prijetnji, danomice suočava s razornom moći prirode. Još nam je svježe iskustvo potresa u ovome dijelu Hrvatske, a kataklizmički prizori koji ovih dana obilaze svijet podsjetnik su da moramo jasno razlučiti bitno od nebitnoga, vrijednosti i nevrijednosti. Upućeni smo jedni na druge i potrebni drugih. Ali ni to nije dovoljno. O, kako nam je potreban čvrst oslonac i izvor snage! Bog je sigurna i čvrsta stijena, zaštitnik u nevoljama koji neka poštedi naše vrijeme i sačuva našu Domovinu i svijet od jahača apokalipse, ratova, potresa, požara, poplava i svih vrsta prirodnih katastrofa, ali i drugih zala.

9. Tijekom četvrt stoljeća nastojali smo kao vojno-redarstvena biskupija odgovoriti potrebama i izazovima s kojima smo se suočavali u služenju i duhovnoj skrbi koja nam je povjerena. Pokatkada smo, priznajemo, i sami bez jasnih odgovora, nijemi pred patnjama i tjeskobama, ali nikada bez nade i kršćanskoga i ljudskoga suosjećanja i blizine. Želimo nastaviti zajednički hod, dijeleći s vama prijašnje nevolje, trenutne blagoslove i nejasnu budućnost. Svima navješćivati Radosnu vijest i donositi Krista, biti nositelji dobra. Molimo i sve učinimo da kao prepoznatljiv Kristov znak mognemo ostati uporišna točka na koju se uvijek možete osloniti, ispružene ruke koje okupljaju i grle sve željne Božjega milosnog lica i zagrljaja.

10. Svoju smo vjernost i privrženost Kristu i njegovoj svetoj Crkvi prije desetak dana iskazali i zavjetnim hodočašćem u Rim, osobito radosno dijeleći zajedništvo s rimskim biskupom, papom Franjom na općoj audijenciji na Petrovu trgu. Naša se zahvalnost nastavlja današnjim misnim slavljem koje predslavi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj preuzvišeni gospodin Giorgio Lingua. Vaša Ekselencijo, hvala Vam što ste prihvatili poziv i obradovali nas svojim dolaskom. Pred Vama je rukovet cvijeća iz perivoja svih krajeva lijepe nam i drage domovine Hrvatske – oku i srcu ugodna slika. Jedna smo od najmlađih biskupija u Hrvatskoj, toliko raznovrsna, ali s istim osjećajima i vrijednostima, puna ljubavi i žrtve u službi općega dobra.

Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije! Molim Vas da započnete sveto euharistijsko slavlje.