Otvarajući ovo 81. zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine iskreno vas sve pozdravljam i zahvaljujem da i u ovoj epidemiji koronavirusa možemo održati ovo zasjedanje.

Pozdravljam domaćina mons. Franju Komaricu, biskupa banjolučkog, te njemu i svim njegovim suradnicima zahvaljujem za gostoprimstvo.

Pozdravljam dopredsjednika naše Biskupske konferencije mons. Tomu Vukšića, nadbiskupa koadjutora vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH.

Upućujem pozdrav mons. Marku Semrenu, pomoćnom biskupu banjolučkom.

Iskreno pozdravljam mons. Željka Majića, delegata mons. Petra Palića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog, koji je odsutan zbog zdravstvenih razloga.

Pozdravljam delegata Hrvatske biskupske konferencije mons. Milana Stipića, vladiku križevačkog.

Također upućujem srdačan pozdrav delegatu Slovenske biskupske konferencije mons. Francu Šuštaru, pomoćnom biskupu ljubljanskom, koji je i ranije dolazio na prostore Banjolučke biskupije.

Već je ustaljeno da na našem zasjedanju uzme učešća i apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto. Budući da se trenutno nalazi na putu izvan Bosne i Hercegovine, poslao je svoga suradnika mons. Amaurya Medinu Blanca kojeg iskreno pozdravljam.

Upućujem pozdrav našem generalnom tajniku mons. Ivi Tomaševiću. Zahvaljujem na svakoj pomoći koju je zajedno sa svojim suradnicima učinio pripremajući ovo kao i sva druga zasjedanja i svu potrebnu korespondenciju.

Osvrćući se na razdoblje od proljetnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH u ožujku ove godine u Mostaru do danas, osjećam potrebu reći da naša krajevna Crkva nastoji i dalje plivati protiv struje ovog javnog mnijenja i krize nastale Covidom-19 kao i domaćim i svjetskim igrama oko politike jednakopravnosti. Hvala Bogu, još nismo klonuli duhom iako „čudni vjetrovi“ pušu. Ne razumijem domaće političare da uporno izbjegavaju konstruktivni dogovor oko jednakih prava na ovim prostorima. Ne razumijem zašto su Hrvati i drugi katolici, ali ne samo oni, u najvećem dijelu naše domovine Bosne i Hercegovine godinama prepušteni sami sebi pa se za njih ne zauzimaju ni oni koji su to dužni činiti kao ni oni koji tvrde da su njihovi predstavnici. Ne razumijem uporno ignoriranje provedbe Temeljnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Ne shvaćam maćehinski odnos prema oduzetoj imovini koja još uvijek nije vraćena nego se preprodaje i uništava. Ne razumijem donošenje pojedinih zakona čijom se provedbom nerijetko otima ljudima, a tako i Crkvi, njihova imovina i dovršava „etničko čišćenje“. Ne razumijem čudne zahvate međunarodne zajednice koja uporno negira naš opstanak i naš identitet. U ime navodne slobode nam žele ograničiti slobodu naučavanja kršćanskog nauka pa nam čak prigovaraju da nismo demokrati jer propovijedamo evanđelje.

Ne možemo ostati nijemi pred čudnim načinom zapošljavanja kojim se uporno sprječava prokreacija. Žalosno je da postoje oni koji ne žele primiti u radni odnos ženu koja želi rađati i odgajati veći broj djece. Ne razumijem da tolikim ljudima u državnim poduzećima ne uvezuju radni odnos. Unutarnja i vanjska politika nas zamara jer dolazi do čestih „prepucavanja“ na štetu malobrojnijeg i nemoćnijeg. Mnogima je prestiž glavni cilj u svim crtama njihova djelovanja.

Međunarodna politika kao da se pomalo igra s našom situacijom. Dobiva se dojam da neki i ne žele da se ovo stanje riješi i da im odgovara ova politička igra na račun malog čovjeka, taj kontrolirani kaos.

Nejednakopravnost je prisutna i na političkom gospodarskom i administrativnom planu. Kada se pogleda struktura zaposlenih u državnoj administraciji, diplomaciji, itd., jasno se uočava manji broj zaposlenih Hrvata u odnosu na druga dva naroda u BiH. Naši političari u vlasti samo ponavljaju da su nemoćni, ali nisam primijetio njihovo uporno zauzimanje za sve Hrvate na svim prostorima Bosne i Hercegovine kao i za sve one za koje su dužni zauzimati se po svojoj službi. Posebno je nejednakost kod raspodjela sredstava iz proračuna za infrastrukturu ili za program povratnika. Ne smijemo zaobići ni činjenicu da nas je i na unutar-crkvenom planu politika dobrano podijelila, ali i da su neke stvari baštinjene kroz povijest.

Na sve ovo došla je ova moderna kuga, koja je unijela strah i obeshrabrenje među ljude. Kako će završiti ova pandemija koronavirusa, još se ne zna. Bacila je gospodarstvo na koljena. Najgore uza svu tu krizu, kao rak rana, jest korumpiranost u društvu.

Sveti papa Ivana Pavao II. prigodom pohoda Sarajevu 1997. nas je pozvao da neumorno dižemo glas. Naše je neumorno ukazivati na nepravdu, boriti se za čovjeka i njegova prava i dostojanstvo. Raditi na jedinstvu Crkve u duhu sv. Pavla, posebno u procesu pomirenja, povjerenja i praštanja. Naše je hrabro biti prisutan i svjedočiti vjeru u Uskrsloga u svim obeshrabrenjima te pomoći da uzraste odgovornost na svim razinama posebno u društveno-političkom životu kao i vrjednovanje čovjeka, obrana života, obiteljskog zajedništva i svih drugih vrjednota.

Nužno je raditi na širenju kulture čitanja i rada, posebno čitanja Riječi Božje i katoličkog tiska da narod stekne i religiozni rječnik, a ne samo politički, ekonomski, sportski…, da ne nabrajam neke druge. Potrebna je formacija političara i svih javnih djelatnika koji tvrde da su katolici kako bi to bilo prepoznatljivo u zastupanju katoličkih načela.

Na dnevnom redu ovog zasjedanja su i naše crkvene djelatnosti: Caritas Bosne i Hercegovine, duhovna zvanja, pitanje aktualne situacije oko „Marije Zvijezde“ i ostalo prema našem dnevnom redu.

Božje svjetlo neka nam pokazuje put, a Duh Božji neka nam bude snaga danas i svaki dan! Majko Božja Bistrička, moli za nas!

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski
predsjednik BK BiH