Pozdrav nadbiskupa Hranića na početku Katehetske škole

Poštovani i dragi sudionici Katehetske ljetne škole!

Dopustite mi da vas sve od srca pozdravim na početku ove Katehetske škole u ime svih biskupa Hrvatske biskupske konferencije, kao i u svoje osobno ime! Dobro došli na Školu koja nosi naslov: Bliskost Riječi u nastavi na daljinu. O govornim kompetencijama u „online nastavi“.

S radošću i zahvalnošću pozdravljam mons. prof. dr. sc. Ivicu Pažina, predstojnika NKU, koji je lokomotiva i duša svih naših Katehetskih škola.

Posebna mi je čast što među nama smijem pozdraviti poštovanu gospođu, Ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje, dr. Dubravku Brezak Stamać! Poštovana gđo ravnateljice, dok Vas pozdravljam, zahvaljujem Vam na dosadašnjoj suradnji te Vam izražavam našu spremnost i daljnju otvorenost za suradnju u vremenima koja su pred nama.

Pozdravljam i veleučenu gospodu predavače, sudionike okruglih stolova te voditelje radionica u okviru primjera dobre prakse! Premda je ova Škola, na određeni način, ponavljanje Katehetske proljetne škole, svaka je Škola ipak nova, svaki je pristup predavača novi, svaki je trenutak novi! Ne sumnjam da će isti predavači iznova pokazati kvalitetu stvaranja novoga, a što od nas i zahtijeva kako sadržajna, tako i „govorna kompetencija“, o kojoj će biti riječi!

Pozdrav pun zahvalnosti i vjeroučiteljicama i vjeroučiteljima, voditeljima radionica! Vaše iskustvo, koje dijelite sa svima nama, pravi je pokazatelj onoga što komunikacija u sebi jest: priopćavanje sebe drugima. Hvala što to svjedočite na vaš, osobni i profesionalni način!

Pozdravljam također i zahvaljujem za doprinos organizaciji te promišljanje sadržaja ove Škole gđi Sabini Marunčić, višoj savjetnici za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, te don Josipu Perišu, voditelju Povjerenstva ove Katehetske škole, koji će koordinirati i njezin rad u sljedeća dva dana.

Konačno, dok pozdravljam i zahvaljujem djelatnicima NKU HBK, kao i drugim višim savjetnicima za vjeronauk, koji su, manje-više izravno ili neizravno uključeni u rad ove Škole, riječi pozdrava upućujem svima vama, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji! Vi ste često oni „teološki pioniri“, koji po prvi puta – u susretu s našim učenicima  – njima otkrivate velikodušna prostranstva Riječi Božje, izvor svake vjerničke, ali duboko vjerujemo, i ljudske komunikacije. Hvala vam na tome!

Smisao blizine i bliskosti raste s međusobnom udaljenošću

Stvarnost u kojoj se nalazimo nas je kroz posljednjih godinu i pol dana poučila da tek s udaljenošću raste istinski smisao svake blizine. Tu smo istinu bili primorani osjetiti i živjeti u tom vremenu iza nas. Tom smo stvarnošću još uvijek okruženi. Ono što nam se činilo tako svakodnevnim, do te mjere da to više nismo niti uočavali, odjednom je postala naša najveća preokupacija: blizina i bliskost s drugima. Tko je mogao i pomisliti da će nas udaljenost toliko približiti?! Da će nemogućnost bliskih susreta probuditi u nama duboku čežnju za drugim?! No, to se ipak događa, štoviše do te mjere da tržimo i pronalazimo mogućnosti različitih „on line“ susreta. Tako doživljavam i ovu Katehetsku školu. Ne samo kao mjesto i vrijeme preporučene i očekivane permanentne formacije te osobnoga napredovanja, koliko još više kao darovano mjesto i vrijeme blizine sviju nas sudionika, predavača i organizatora ove Škole.

S blizinom otkrivamo smisao udaljenosti

No, istina o blizini i udaljenosti ima i svoju drugu stranu. Onako kako osjetimo potrebu blizine za nekim tek nakon poduže udaljenosti, tako i s blizinom raste zapravo otkrivanje smisla udaljenosti. U Isusu Kristu, utjelovljenoj Riječi, daje nam se i pruža tumačenje te istine. Naime, tek u neshvatljivom poniženju na križu, razumjeli smo svu njegovu moć. Tek onda kad je nestao iz blizine svojih učenika, nastala je Crkva i zajednica vjernika. Tek onda kad je otišao od nas, ponovno je ondje odakle zapravo i dolazi: u Bogu, svome Ocu! Prema riječima kardinala Saraha, u knjizi Bog ili ništa: „Križ stoji dok se svijet okreće“ (str. 32.). To drugim riječima znači: iskustvo Kristove blizine, Krist sam, blizu je i kada nam se čini da je daleko. A najbliži je kada se u patnjama čovječanstva pitamo: gdje je? Zbog toga što je bio s nama; zbog toga što je s nama – razumijemo i otkrivamo smisao i njegove udaljenosti. Jer tek onda kada je s križa otišao svome Ocu, vratio se zapravo onamo, kamo pripada! Ondje je odakle je došao. On i Otac jedno su. Ali, onako kako je Otac ljubio njega, tako Krist ljubi nas. Dakle, njegovim odlaskom k Ocu, i mi smo ondje odakle zapravo dolazimo. U Bogu smo!

Dijaloška dijakonija

U ovim vremenima, i to posebno u ovim vremenima vjeronauk u školi želi i dalje naviještati blizinu Isusa Krista. Pored toga što smo se – da bismo mogli naviještati Kristovu blizinu – prethodno osposobili za uporabu različitih pomagala i sredstava, danas ćemo – najprije zahvaljujući predavačima – tražiti i pravu riječ. Studirat ćemo način govora, modele kako bliskost Isusa Krista posredovati u nastavi „na daljinu“. Doista se nadam i vjerujem da će vrsni predavači, svatko iz svoga kuta, pred nas prostri blago riječi i njezinoga smisla, kako bismo u njoj mogli na nov način otkrivati i prepoznavanja Kristovu blizinu s nama i među nama. No, bez obzira što ne možemo iskusiti uzajamnu blizinom, vjerujem da ćete, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, prihvatiti poziv na „dijalošku dijakoniju“, na razgovor koji će nam svima poslužiti kako bismo otkrivali novi govor prispodoba u vremenu u kojemu živimo i u kojemu smo poslani naviještati Kristovu blizinu i prisutnost među nama.

Poštovani sudionici Škole! Riječ kao pojam, kao događaj, od početka povijesti spasenja ima za nas kršćane posebno značenje: „Bog reče“ i „bi dobro“ – slušamo u izvještajima o stvaranju u Knjizi Postanka. „Na početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog“ – dio je prologa Ivanova Evanđelja. „Idite i naviještajte sve do nakraj zemlje“– nalog je koji nam je dan! Sve se, dakle, najprije događa po riječi (pisano malim slovom) te Riječi, pisanoj velikim slovom!

Ako je, dakle, metaforički rečeno, naša vjera rođena iz Riječi, onda se ne smije ne sagledavati uvjetovanost onih koji tu riječ/Riječ slušaju. Drugim riječima, dok u ova dva dana Katehetske škole budemo učili kako govoriti, kako iznova govoriti, koristeći se drugim i drukčijim sredstvima, s kojima se do jučer i nismo svakodnevno suočavali, mi – kao nastavnici i vjeroučitelji – zapravo postajemo ono što je riječ u sebi: most! Po riječi, naime, iznosimo drugima svoje mišljenje; po riječi poučavamo. Iznoseći, dakle, učenicima Kristov nauk, mi sami postajemo njegova riječ-posrednik „u komunikaciji“ između Boga i njegovih učenika.

Drage vjeroučiteljice i vjeroučitelju, štovani predavači, cijenjeni organizatori!

Zahvaljujem na još jednom svjedočanstvu vaše spremnosti, sudjelovati i na ovaj način u stvarnosti međusobnoga komuniciranja između nas te Boga s čovjekom, koje on ostvaruje i po nama – vjeroučiteljima, svećenicima, drugim vjernicima, po radio valovima HKR-a, po izvješćima IKE, i na druge razne načine, iza kojih stoje vaša velika požrtvovnost i rad!

Ostaje nam naša zadaća da nastavimo govoriti, odnosno svjedočiti Kristovu i Božju prisutnost među nama i njegovu bliskost s nama. Nekad na početku, nekada na kraju te prisutnosti i blizine stoji naša, vjeroučiteljska, ljudska riječ i govor. No, ipak, i naša je riječ, i naš je govor, ukorijenjen u jednoj Božjoj Riječi izgovorenoj u svijet, Isusu Kristu, čiji blagoslov zazivam na rad ove Katehetske škole i na početak nove školske i katehetske godine!

Hvala na pozornosti!

✠ Đuro Hranić

predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju

i novu evangelizaciju