Na početku 83. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH svima izražavam srdačnu dobrodošlicu. Ponajprije pozdravljam našega domaćina biskupa Petra Palića, kojemu zahvaljujem za gostoprimstvo i svim njegovim suradnicima za sve usluge i napore koje će učiniti ovih dana.

Srdačan pozdrav također banjolučkomu biskupu Franji i pomoćnom biskupu Marku. Danas je među nama također nadbiskup mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator za župu Međugorje, koji prvi put sudjeluje na našemu zasjedanju. Pozdravljam ga jednako srdačno sa željom da njegovo služenje doprinese duhovnom napretku i još većoj slozi i jedinstvu u ovom dijelu Crkve Kristove. S nama je, neposredno nakon posjeta tajnika za odnose s državama nadbiskupa Paula Gallaghera, i otpravnik poslova Apostolske nuncijature mons. Amaury Medina Blanco, kojemu s jednakim osjećanjem izričem dobrodošlicu.

Ovdje je također delegat Talijanske biskupske konferencije mons. Andrea Migliavacca, biskup biskupije San Miniato. I on je među nama prvi put. Hvala Vam za dolazak, koji neka doprinese još boljoj suradnji naših dviju biskupskih konferencija. A ovaj put, dragi oče biskupe, molim Vas da prenesete našu zajedničku zahvalnost Talijanskoj biskupskoj konferenciji za veliku pomoć koju je pružala i pruža našim biskupijskim zajednicama. I naravno, preporučamo se i ubuduće dobroti Crkve u Italiji.

Hrvatska biskupska konferencija redovito šalje svoga delegata na svako zasjedanje naše biskupske konferencije kao što i mi šaljemo svoga delegata kad oni održavaju svoja redovita zasjedanja. U službi delegata HBK danas je s nama mons. Bože Radoš, varaždinski biskup, koji je i predsjednik Hrvatskoga Caritasa. Poštovani Bože, hvala ti za dolazak, ali i za svu pomoć koju Caritas i cijela Crkva u Republici Hrvatskoj pružaju Crkvi i ljudima u BiH. Jučer smo u Bugojnu zajedno slavili Misu u povodu Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH, što se organizira u svim biskupijama na području HBK te se pomoć koja se prikupi, posredstvom Caritasa čiji si upravo Ti predsjednik, šalje karitativnim ustanovama u BiH. U ime svih ljudi do kojih ta pomoć stigne, hvala Tebi i hvala svim vjernicima koji prilažu svoje darove! Bog vas blagoslovio! I želim još jednom naglasiti da, osim materijalne pomoći, ovaj oblik solidarnosti i molitava, ima također veliko psihološko i duhovno značenje jer to je snažna poruka o zajedništvu u jednoj Katoličkoj Crkvi i očitovanje naše pripadnosti istom hrvatskom narodu.

Dnevni red ovoga zasjedanja je bogat te će rad i ovaj put biti intenzivan. Kao što je već ustaljeni običaj, na zasjedanju u Mostaru se podnose izvještaji o radu pojedinih vijeća i tijela Biskupske konferencije i predlažu se planovi za njihovo buduće djelovanje. Tako će, ako Bog da, biti i ovaj put. Razgovarat ćemo također o budućem susretu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica i s franjevačkim provincijalima, o međudekanskom susretu, o sastanku s profesorima KBF-a i odgojiteljima u VBS-u i o susretu svećenika iz BiH koji će biti održan u sljedećemu mjesecu lipnju. I vjerujem da će biti prilike osvrnuti se ukratko i na sadašnje stanje i društvu u kojemu živimo.

U sjeni nesretnih događaja u Ukrajini, u ime Boga molimo da taj rat čim prije završi, da prestane ubijanje i progon ljudi i razaranje i uništavanja njihove imovine i drugih sredstava za život. A sve one, koji možda planiraju slične tragedije na drugim stranama, neka moćna Božja ruka i pravedni zakoni ovoga svijeta zaustave prije negoli na bilo koji način oni ostvare svoje zle nakane. Molimo također da trajan mir bude i u našoj domovini. I neka se sva neriješena pitanja rješavaju samo dijalogom i neka se nađe načina kako će se u njoj poštivati sva pojedinačna prava i dostojanstvo svakoga čovjeka kao i kolektivna prava i dostojanstvo svakoga naroda. Jer gaženjem bilo čijih prava sužnjevi su i oni koji su gaženi i oni koji ih gaze: jedni su porobljeni jer su im prava zakinuta a drugi su robovi vlastitih poriva da vladaju drugima i nameću im svoju volju. U tom smislu potrebno je posebice u ovom trenutku podsjetiti cijelu javnost da slobodu treba živjeti odgovorno. To je ono stanje kad je svatko poštovan i nitko nije ugrožen: ni gaženjem sa strane drugoga i vlastitim porivom da ugnjetava drugoga. Takvo stanje želimo sebi i svima oko sebe, koji su naša braća i bližnji, i u tom pravcu podržavamo sve napore. Jer, kao što je pisao apostol Pavao, mi katolici s ponosom ispovijedamo: „Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! (…) Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! (…) Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“ (Gal 5,1.13.14).

Mons. Tomo Vukšić, dopredsjednik BK BiH,
nadbiskup i metropolita vrhbosanski