Draga braćo u biskupstvu i svećeništvu, redovnici i redovnice, braćo i sestre u Gospodinu, na kraju ovog misnog slavlja, ispunjena milošću i dubokim značenjem, želim s vama podijeliti misao zahvalnosti i nade, dok zahvaljujemo Bogu za obljetnice koje su nas – po promislu Providnosti – danas okupile na ovom blagoslovljenom mjestu.

Dok sveopća Crkva živi Jubilejsku godinu nade, slavenski narodi i cijela Europa uzdižu svoju zahvalnost za svete Ćirila i Metoda, apostole slavenskih naroda i oce u vjeri.

Na ovaj isti dan, vi, dragi vjernici Hrvati, s opravdanim ponosom slavite 1100 (tisuću sto) godina od krunidbe vašeg prvog kralja, Tomislava, i drevne crkvene sabore u Splitu: ključne trenutke vaše kršćanske povijesti i vašeg narodnog identiteta.

Ovdje, na ovom duvanjskom polju, susreću se pamćenje i vjera: prošlost i sadašnjost dodiruju se poput dviju ruku sklopljenih u molitvi. Ovdje se obnavlja duboki osjećaj pripadnosti: Kristovoj Crkvi, zajedništvu s Petrovim nasljednikom, vašoj duhovnoj baštini, koju je evanđelje oblikovalo i kovalo tijekom stoljeća.

Vaša povijest – prizvana glasom papa, od Ivana X. do Leona X., i zapečaćena krvlju i svjedočanstvom vaših svetaca i mučenika – sjajan je put vjernosti: vjernosti Kristovu evanđelju, vjernosti Crkvi, vjernosti pozivu naroda koji je pozvan na svetost i na život vođen snagom vjere, a ne vjerom u snagu.

Neka ove obljetnice ne budu samo slavlje prošlosti, nego prilika za milost i duhovnu obnovu: da ponovno otkrijete vjeru primljenu od otaca, učvrstite nadu u uskrslog Gospodina, i obnovite ljubav u Duhu Svetome, koji vas čuva u jedinstvu i prati vas na stazama povijesti, da svjetlo Evanđelja i dalje sjaji u naraštajima koji dolaze.

S djetinjim pouzdanjem povjeravamo se zagovoru Blažene Djevice Marije, Kraljice Hrvata, i svetog Josipa, zaštitniku vašega naroda, i svim svecima i blaženicima rođenima na ovoj, milošću posjećenoj, zemlji, da nas prate na našem putu. Hvaljen Isus i Marija!