Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Dražene,
Crkva zagrebačka, vođena čudesnim Božjim promislom i nošena koracima svoje Druge sinode, nastoji hoditi „u novosti života“, podarenoga Kristovim uskrsnućem. Na sinodskome hodu, u otvorenosti Božjemu Duhu, nastojali smo prepoznavati izazove sadašnjega trenutka, potrebe ljudi našega vremena, darove koje Bog stavlja pred nas, rane koje nosimo na svoje tijelu, ali i ponovno otkrivati i vrjednovati svoje korijene, baštinu, kulturu, ljepotu zajedništva i dar svakoga pojedinca. Otkrivali smo mogućnosti rasta naših zajednica i otvarali prostore zajedničke odgovornosti sa svima s kojima dijelimo brigu za naše društvo i domovinu Hrvatsku. U radu laika na Sinodi očitovalo se koliko samozatajni, ali djelotvorni životi vjernika laika čine tkanje zagrebačke Crkve.

U toj širini i otvorenosti novosti − koja milosno iznenađuje, izgrađuje i obogaćuje − prepoznajemo i Vaš dolazak k nama. U radosti ovoga dana pozdravljamo Vas kao svoga pastira, s povjerenjem i odanošću. Mi vjernici laici, unatoč svim izazovima i kušnjama koje susrećemo u društvu, imamo hrabrosti pripadati, biti udovi Crkve, svjesni da pripadnost ne oduzima slobodu nego osposobljava za odgovornost i za zajedništvo. Svjesni smo da „biti kršćani“ iziskuje i veći korak: „biti Crkva“, pripadati joj i nositi odgovornost za njezino kristovsko lice. Stoga nam je u Crkvi potrebna sigurnost vodstva, jasnoća nauka i blizina zajedništva, kako bismo svi rasli u raznolikosti darova, služba i poslanja, svjedočeći razloge nade koja je u nama (usp. 1Pt 3, 15).

U ime vjernika laika, prisutnih u svim slojevima našega društva, izričem Vam našu spremnost za izgradnju zajedništva ove Zagrebačke crkve i za životnost njezinoga poslanja, obećavajući da ćemo Vas i cijelu Nadbiskupiju molitvom povjeravati Onomu koji poziva na put i rasvjetljuje hod. Dragi nadbiskupe, neka Vam naša otvorenost i spremnost budu iskrena čestitka i ohrabrenje za blagoslovljen početak službe nadbiskupa u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Vama, uzoriti gospodine kardinale Josipe, u zahvalnosti za smjele sinodske korake te za male i velike geste kojima ste potaknuli klijanje Radosne vijesti koja je oduhovljavala tijelo naše mjesne Crkve, želimo obećati molitvenu blizinu znajući da će sjeme što još klija uroditi plodovima “novosti života”. U osvrtu na dvadeset i šest godina vaše prisutnosti među nama danas jasnije čitamo razloge vaših strpljivih nastojanja: „Da život imaju.“ Nek Vam Gospodin bude nagrada, a „novost života“ utisnuta u naša srca, naša najiskrenija zahvalnost. Hvala Vam!