Ratna je 1992. godina. Drage uspomene, blagopokojni naš biskup Pavao Žanić, nakon što je s tugom u srcu svjedočio razaranju povjerenih mu biskupija, počev od Ravna u listopadu 1991., potom cijele Trebinjske biskupije a onda i središnje Hercegovine od Konjica do doline Neretve i ove katedrale koju je zajedno s blagopokojnim biskupom Petrom Čulom gradio, i sam je početkom svibnja ostao bez krova nad glavom. Naime, 6. svibnja zapaljive granate pale su na krov zgrade Ordinarijata u kojoj je živio i djelovao biskup Žanić sa suradnicima. Zgradu je u vrlo kratkom vremenu zahvatio plamen koji je uništio sve, od krova do podruma. Ostala je samo živa glava i arhivska građa koja je tjedan prije toga na sigurno sklonjena.

Sutradan, 7. svibnja, na spomendan sv. Dujma, zaštitnika rodne mu nadbiskupije Splitsko-makarske, u pratnji tajnika i kancelara, don Ante Luburića, pošao je do Splita odakle je brodom nastavio put Rima da izvijesti velikoga papu sv. Ivana Pavla II. o stanju u povjerenim mu biskupijama.

Samo mjesec dana poslije, na spomendan sv. Barnabe, 11. lipnja u grad na Neretvi stigla je vijest s obala Tibra, iz Vječnoga grada, s Katedre sv. Petra, da imamo novoga biskupa; da nam Sveti Otac šalje mons. Ratka Perića, svećenika Trbinjsko-mrkanske biskupije, tada rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Rijetki su među onima koji su svjedočili tom vremenu a da se nisu upitali s obzirom na novoga biskupa koadjuora: Što mu to treba? Ostaviti sigurno i stabilno mjesto rektora papinskoga zavoda, profesuru na Gregorijani u Rimu i u Zagrebu i doći u razorenu Hercegovinu u kojoj nema, poput svoga Učitelja, gdje bi glavu naslonio; njemu koji je Rimom mogao proći a da ga ni žarko sunce ne oprži jer mu ugodnu hladovinu daju monumentalne crkve i zvonici, u grad u kojemu nema niti jedne crkve prikladne za bogoslužje (crkva sv. Petra i Pavla spaljena 3. svibnja), u biskupije u kojima je oko 100 crkvenih objekata (crkava, kapelica, župnih kuća i samostana) u ratgu što potpuno razoreno što za korištenje neuporabljivo.

No Božji čovjek koji se srcem i umom, duhom i tijelom u potpunosti daruje svom Otkupitelju i spasenju duša takva pitanja ne postavlja; ide onamo gdje ga Crkva šalje. Ne ostaje na Taboru „gdje nam je dobro biti“, nego ide onamo gdje svojim srcem i umom može pomoći da svima bude dobro, a to je ono što je „dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“ (1 Tim 2,4 – 5).

I, evo, upravo na današnji dan, prije 28 godina, na blagdan Uzvišenja sv. Križa u Neumu, u još neizgrađenoj crkvi Gospe od zdravlja, u sv. Misi koju je predvodio blagopokojni Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, u službi glavnoga posvetitelja, mons. Ratko Perić zaređen je za biskupa koadjutora biskupu Pavlu. Nepunu godinu poslije preuzeo je u posjed povjerene mu biskupije. Preuzimanje je radi radnih djelovanja i opasnosti bilo organizirano u prostoru između katedrale i župne kuće.

Samo bi nerazborit čovjek u ovom obraćanju pokušao nabrajati sve ono što se u ovih 28 godina biskupovanja biskupa Ratka u Crkvi u Hercegovinu na slavu Božju i na korist vjernoga puka dogodilo. Jer svaki od na stotine tisuća prijeđenih pastoralnih kilometara, na tisuće propovijedi, duhovnih nagovora, obnova, vježbi i predavanja s raznih katedri, 27 objavljenih knjiga, s više od 300 uvodnika u biskupijskom listu Crkvina kamenu i tolikih drugih znanstvenih i poučnih članaka objavljenih u časopisima, raznim listovima i portalima; desetke zaređenih đakona i svećenika, oko 50 tisuća podijeljenih krizmi; uz razvijenu djelatnost Biskupijskoga caritasa i Teološko-katehetskoga instituta; ne samo materijalno u potpunosti obnovljene biskupije nego i tolikih izgrađenih crkava i narodu za kult i kulturu potrebnih objekata, 5 osnovanih župa, davanje polja rada redovničkim zajednicama… zaslužuje ozbiljnu posebnu pažnju. Više sam nego siguran da ovo veliko djelo ne će ostaviti mirnim ni njegova nasljednika da zajedno sa suradnicima znanstveno prouči i vrjednuje ovo vrijeme Crkve u Hercegovini pod vodstvom biskupa Ratka.

Sv. Ivan Zlatousti, čije duhovne plodove i mi danas uživamo, na kraju svoga života kratko je rekao: Bogu hvala! Tako i mi danas dajemo slavu i hvalu predobromu Bogu za blagoslovljeni hod ove naše mjesne Crkve pod vodstvom pastira, biskupa Ratka.

Oče biskupe! Često sam Vam u ovih skoro 8 godina od kada ste me pozvali u službu generalnoga vikara izricao prigodne čestitke koje sam zaključivao zahvalom za sve dobro koje nam po vama dobri Bog udjeljuje i molio istoga Boga da Vam dadne dobro zdravlje kako biste nas i nadalje pratili svojim molitvama i hranili učiteljskom riječju na putu spasenja. Evo, došao je i ovaj dan kada Vam to posljednji put kao biskupu Ordinariju izričem. Neka Vam dobri Bog kojemu ste vjerno služili kao svećenik 51 godinu, od toga biskup 28, bude nagrada i plaća za sve dobro koje ste nam učinili te Vam udijeli dug život u dobru zdravlju kako biste nas i nadalje, sada oslobođeni od mnogih administrativnih i pastoralnih obveza, bogatili svojom molitvom i ispunjali svojom riječju.

Vama, preuzvišeni naš biskupe Petre, u ime ove mjesne Crkve, u ime svih svećenika, redovnika i redovnica i bogoljubna naroda izričem dobrodošlicu u Mostar i Hercegovinu.

Starozavjetni Propovjednik kaže kako sve ima svoje vrijeme. Danas je nastupilo Vaše vrijeme. Crkva u Hercegovini, od Ivana do Ivanie i od Šuice do Trebinja prima Vas radosna srca. Zato ovaj dan, da se opet poslužim Propovjednikom, nije vrijeme žalosti i plača, nego istinske radosti što ste nam dodijeljeni kao nasljednika apostola ove mjesne Crkve.

Dočekuje Vas oko 180 tisuća vjernika u 81 župi i 10 dekanata koje pastorizira oko 200 svećenika, kako dijecezanskih tako i redovnika. Radosno Vas dočekuje dijecezanski klere kao i 2 muške redovničke zajednice (oci franjevci i oci karmelićani) te 6 ženskih: Školske sestre franjevke, Sestre milosrdnice, Služavke Maloga Isusa, Franjevke od Bezgrješnoga Začeća, Karmelićanke Božanskoga Srca Isusova i Klanjateljice Krvi Kristove; dočekuju Vas i stavljaju Vam se na raspolaganje plodne crkvene institucije jednako one kojima je osnivač i vlasnik Biskupija kao i one o kojima skrbe redovničke zajednice. No, nadasve, ne samo da Vas dočekuju, nego sam uvjeren pratit će Vas, molitve povjerena vam vjerničkoga puka zajedno s njegovim svećenstvom i redovništovm.

Rekoh u sinošnjem pozdravu: primamo Vas otvorena srca; primamo Vas puni pouzdanja da će pod Vašim vodstvom ova naša biskupijska zajednica utvrđena u vjeri i zalijevana žrtvom, znojem i krvlju tolikih svjedoka vjere iz dana u dan sve više rasti u kršćanskom životu. Primamo Vas s punim poštovanjem jer od danas Vi u ovoj našoj Crkvi predstavljate samoga Krista. Vi ste sada naš Pastir i učitelj. Stoga, svaki od nas svećenika ovdje danas nazočan u ovoj sv. Misi, ali i oni koji zbog pastoralnih obveza ili drugih opravdanih razloga ovdje nisu nazočni, u ovom svečanom činu preuzimanja biskupske službe, obnavlja svoja svećenička obećanja vjernosti, poštovanja i poslušnosti Vama našem dijecezanskom biskupu i vlastitom Ordinariju.

Sv. Pavao u poslanici Korinćanima kaže: „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. Jer Božji smo suradnici: Božja smo njiva, Božja građevina.“ (1 Kor 3,6 – 9)

U ovoj istini da smo Božji suradnici, Božja njiva i građevina, mi Vaši svećenici pružamo Vam suradničku ruku kako bi sjeme Božje riječi koje ćete Na njegovu riječ neumorno sijati na ovoj hercegovačkoj njivi pronašlo plodno tlo i izraslo u plodonosno stablo koje ne će nikakav vjetar iščupati niti slomiti, nego će u svoje vrijeme stostrukim uroditi plodom.

Još jednom, poštovani i dragi naš oče biskupe Petre, dobro nam došli. I neka dobri Bog, po zagovoru naše nebeske Majke u milosti, kojoj je posvećena ova naša katedrala, i u kojoj je Vaš učiteljska katedra, njezina zaručnika sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, i sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika Trebinjsko-mrkanske biskupije, blagoslovi naš zajednički hod na putu spasenja pod Vašim pastirskim vodstvom.

Na mnogaja ljeta, živi nam, zdravi i blagoslovljeni bili!