Uzoriti gospodine Kardinale,
preuzvišeni oci biskupi,
poštovani gospodine ravnatelju,

zadovoljstvo mi je i čast uputiti pozdrav na početku ovog Simpozija organiziranog od „Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve“ Hrvatske biskupske konferencije o enciklici Svetog Oca Franje „Fratelli tutti“, Poziv na socijalno prijateljstvo i sveopće bratstvo, potpisane u Asizu 3. listopada 2020. i objavljena dan kasnije, na blagdan svetog Franje.

Poznato je da Enciklika želi ukazati na „velike ideale i konkretne načine za one koji žele izgraditi pravedniji i bratskiji svijet u svakodnevnim odnosima, u društvu, u politici, u institucijama“.

Zbog toga Papa se još jednom osvrće na Siromaška iz Asiza koji „nije vodio rat namećući doktrine, nego je drugima prenosio Božju ljubav“ (FT 4).

Enciklika polazi od svijesti o zajedničkoj pripadnosti ljudskoj obitelji svake osobe, sve braće i sestara jer smo djeca jednog Stvoritelja. Zajedno činimo „svjetsku zajednicu koja se nalazi na istoj lađi” (FT 32) i pozvana je da postane svjesna da u globaliziranom i povezanom svijetu „može se spasiti samo zajedno” (FT 32).

Ništa poput pandemije koja je izbila u kratkom vremenu, iznenada i na globalnoj razini nije nas moglo toliko okupiti i učiniti da shvatimo da je čovječanstvo jedno i da su granice iscrtane u vladinim uredima krhkije nego što mislimo i želimo.

U tom smislu,  sveopće bratstvo nije toliko cilj koji treba postići, već je polazna točka: mi smo već braća i sestre, od samog početka, jer imamo istog Oca, koji je na nebu i koji nas je stvorio.

Ako išta, zajednički cilj mora biti traženje načina, putova kako bi ova stvarnost postala vidljiva i pokazala da smo doista braća i sestre.

Prispodoba o milosrdnom Samarijancu izabrana kao simbol bratstva, izvrstan je primjer koji nam govori o važnosti razbijanja bilo kakvih predrasuda suprotnih temeljnom pred-konceptu, činjenici: Braća se ne postaje, rađa se.

Na nama je da to pokažemo očitim.

Ovi dani studija mogli bi poslužiti za pronalaženje najboljih načina za očitovanje našeg bratstva i naznačiti puteve, misli, ne samo da se međusobno prepoznamo kao braća, već da nas svi mogu prepoznati kao braću i sestre, u protivnom nećemo biti vjerodostojni kada ćemo se moliti nebeskom Ocu nazivajući ga „našim“.

Hvala na pažnji i dobar rad.