Požega: Dan čišćenja sjećanja i spomena mučenika

Požega, (IKA) – U svim župama Požeške biskupije u petak prije nedjelje Cvjetnice 11. travnja obnovljen je čin čišćenja sjećanja i spomena mučenika. Tog su se dana vjernici kroz molitvu, post, ispovijed, križni put, djela milosrđa i sudjelovanje na misi spominjali propusta i grijeha članova Crkve i iskazali štovanje mučenicima, svjedocima vjere, žrtvama totalitarnih režima 20. stoljeća. Požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u katedrali pobožnost križnog puta, a zatim slavio misu. U uvodu je istaknuo kako je taj dan u Požeškoj biskupiji posebni dan sabranosti u kojem se vjernici žele zadržati u razmišljanju nad činjenicom zla koje čovjek može učiniti čovjeku, ali ujedno i pred činjenicom Božje veličine u opraštanju i činjenicom da Bog može svojom snagom mnoge ljude osposobiti da svjedoče za njega do križa, do smrti. Napomenuo je kako su pojedini sinovi Crkve svojim djelima potamnili njezino lice te stoga vjernici žele izraziti za njih kajanje i povjeriti ih Božjem milosrđu, no istodobno se žele spomenuti svih svećenika, redovnika, redovnica i ostalih vjernika u nedavnoj prošlosti, koji su posvjedočili svoju vjernost Bogu sve do mučeništva, koji su bili ubijani, osuđivani, progonjeni i prezirani. Spomenuo je kako su u tijeku II. svjetskog rata na tlu Požeške biskupije ubijeni brojni svećenici: 12 ih je ubijeno na službi, 7 u Jasenovcu, 4 u Staroj Gradiški. Devet svećenika rodom iz župa Požeške biskupije ubijeno je negdje drugdje. Ubijena su i 4 redovnika, 1 bogoslov i 6 redovnica. Spomenuo je zatim one koji su robijali u komunističkom režimu: 12 svećenika iz Požeške biskupije, dok je 15 svećenika koji su robijali porijeklom iz biskupije. Uz to je na robiji u požeškom ženskom zatvoru bilo 16 redovnica, a uz njih i mnoge druge časne žene progonjene zbog Isusa Krista i Crkve među kojima je bila Marica Stanković i njezine družice.

U homiliji biskup Škvorčević pozvao je sve nazočne, potaknut biblijskim čitanjima proroka Jeremije, da se prisjete sudbina patnika, onih koji su bili progonjeni i ubijani radi Isusa Krista te da ne gaje u sebi osjećaje osvete i zla prema onima koji su to učinili jer bismo se time, kako je istaknuo, zajedno s njima opredijelili za zlo. Istaknuo je kako nas ti svjedoci hrabre da ne posustanemo na svome osobnom životnom putu obilježenom mnogim patnjama i trpljenjem jer se snagom Božjom može pobijediti sve ono što je zlo, patnja i trpljenje. Pozvao je sve nazočne da u ovom vremenu slijede Isusa na njegovom putu patnje, trpljenja i smrti.