Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je rekao da su se u predvečerje blagdana sv. Nikole okupili oko Isusova oltara, da bi kao nekoć i oni slavili Isusovu žrtvu ljubavi i bili dionici snage duha od koje je on živio. Kazao je da želi povjeriti Bogu sve nazočne, napose djecu i mlade, da nitko ne ostane sam na životnom putu.

U homiliji biskup je poseban pozdrav uputio djeci i mladima s invaliditetom i teškoćama u razvoju, istaknuvši da te večeri njima posvećuju sasvim posebnu pažnju. Kazao je kako je daleko važnije što im svoju pozornost iskazuje sâm Isus Krist, koji je prihvatio na sebe patnju i trpljenje i najbolje zna što treba s njima. Govoreći o stvarnosti života koji je svima darovan, ustvrdio je kako se ne uspijevamo pravo snaći s obzirom na suprotnosti i proturječnosti koje u njem susrećemo. S jedne strane imamo iskustvo života kao nečega velikog i snažnog, s druge pak strane otkrivamo njegovu krhkost i ranjivost. Povezujući to s naviještenom Božjom riječi, kazao je kako se i prorok Izaija u ulomku prvog čitanja susreće s tom dvoznačnošću našeg postojanja, prenoseći nam Božji odgovor na njegove suprotnosti i proturječnosti, koje su znak da mi nismo vlasnici života i da nam je potreban netko tko u našim nemoćima može ostvariti ono što je život u punini, za kojim čeznemo.

U prvom dijelu spomenutog ulomka prorok Izaija promatra biljni svijet u prirodi te u slici suhog panja iz kojeg je počela rasti grančica prepoznaje Jeseja, oca kralja Davida, iz čijeg će se potomstva snagom Božjega Duha roditi Mesija, Isus Krist. Objava nam obznanjuje da život nastaje snagom Duha Svetoga, te je on moćan oživjeti i ono što je umrlo, ustvrdio je biskup. Dodao je kako je Gospodin Isus u vazmenom otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća tu istinu posvjedočio i u punini ostvario. Osvrćući se na drugi dio Izaijinog ulomka, biskup je ustvrdio kako prorok slikom idiličnog suživota životinjskih vrsta, koje inače ne mogu živjeti zajedno jer je nagonski jedna protiv druge – vuk i janje, ris i kozlić, tele i lavić – naznačuje da će životvorna snaga Božjega Duha dokinuti sve suprotnosti i proturječnosti života, po svom stvoriteljskom naumu uspostaviti sklad, kraljevstvo nebesko.

Razlažući evanđeoski ulomak u kojem Isus zahvaljuje Ocu što je otajstva svoga kraljevstva objavio malenima, biskup je pripomenuo kako su prema našem poimanju veliki oni ljudi koji su uspješni, zdravi, koji žive ugodno i lagodno. No, Isus sebe poistovjećuje s onima koji su najmanji, odbačeni i prezreni, uvjeravajući nas da dobro koje učinimo najmanjima, zapravo činimo njemu samome. Bog dakle djeluje suprotnim putem negoli je naš, te u našem proturječnom svijetu snagom svoga Duha u malenima ostvaruje svoj skladni i uspješni svijet. Njegov Sin Isus Krist među nama se pojavio kao malo dijete, rođeno u štali, jer za njega nije bilo mjesta u ljudskim svratištima, i upravo putem njegove odbačenosti Duh Božji stvara novi, uspjeli svijet, kazao je biskup. Valja stoga vjerničke oči usmjeriti prema najmanjima među nama, prema onima čiji su životi pogođeni najvećim životnim suprotnostima i proturječnostima, te u njima prepoznavati mogućnosti koje Bog snagom svoga Duha može ostvariti. Naglasio je kako je silna činjenica da je u malim ljudima, kao što su osobe s poteškoćama u razvoju i invalidi, duh jači, otporniji i uporniji, negoli u onima za koje kažemo da žive redovitim, normalnim životom. Kakve li radosti u onima koji imaju životnih poteškoća kad im se nekim malim znakom dobrote i plemenitosti posvjedoči blizina! Kakve li snage i ljepote ljubavi u njima, strpljivosti i blagosti u poteškoćama. To je pobjeda Duha u njihovoj tjelesnoj nemoći, ustvrdio je biskup. Kazao je da te večeri na poticaj Isusove evanđeoske riječi žele imati oči vjere koje to vide i uši vjere koje to čuju. Kazao je kako je sv. Nikola upravo takvim očima i ušima vjere prepoznao veliko Božje djelo koje se u snazi njegova Duha ostvaruje u malenima, kojima je prilazio velikom darežljivošću. Pozvao je sudionike slavlja neka zamole sv. Nikolu da im Bog po njegovu zagovoru podari takve oči i uši vjere, da jedni druge bolje vide i čuju, osobito u životnim poteškoćama.

Na svršetku misnog slavlja biskup je zamolio sv. Nikolu da svakom sudioniku slavlja, a posebno djeci i mladima izmoli najdragocjeniji dar Duha Svetoga – ljubav koja sve pobjeđuje, sve nosi i svemu daje smisao. Zahvalio im je za sudjelovanje na slavlju, osobito mladima koji su pjevali i Caritasovim volonterima koji su organizirali program.

Nakon misnog slavlja učenici Katoličke osnovne škole u Požegi izveli su u Dvorani sv. Terezije Avilske nikolinjski program.

U prigodnoj riječi biskup je nazočnima poručio da čovjek može tijekom života puno toga naučiti, ali da je najdragocjenije ono što on iz svog srca zna iznositi pred druge: dobrotu, plemenitost, ljubav, radost i mir. Kazao je da nas sv. Nikola uči upravo takvom pristupu. Veličina dara koji jedni drugima dajemo nije u materijalnom predmetu, nego u ljubavi, dobroti i plemenitosti kojom smo to učinili. Takvim darivanjem postajemo veliki mi, prostor u kojem živimo, naša obitelji i škola. Svima, a osobito malenima poželio je puno radosti i Božjeg blagoslova zagovorom sv. Nikole. Na kraju programa sv. Nikola je djeci s poteškoćama u razvoju i s invaliditetom podijelio darove.