Pozdravljajući okupljene primatelje biskupijske stipendije u započetoj školskoj i akademskoj godini i njihove roditelje, požeški biskup Antun Škvorčević čestitao im je svetkovinu sv. Terezije. Podsjetio ih je kako biskupija u pripravi za velike blagdane kao što su Božić, Uskrs, sv. Lovro, biskupijski zaštitnik i sv. Terezija, zaštitnica katedrale nastoji svrnuti pogled prema onima koji su u potrebi i pomoći im u okviru svojih mogućnosti. Kazao je kako je radostan što Biskupija to može učiniti i ovom prilikom, i to tako da im dodjeli stipendije u evanđeoskom duhu, kako nas je poučio Gospodin Isus, pozvavši nazočne da poslušaju njegovu riječ. 

Nakon što je pročitan evanđeoski ulomak o milosrdnom Samarijancu, biskup je istaknuo da Isusova prispodoba upozorava na silno važnu činjenicu: čovjek prepoznaje samoga sebe u vlastitom identitetu kad nasuprot sebi ima drugu osobu. Kad vidim drugoga, postajem svjestan sebe kao jedinstvene i neponovljive osobe, drugačije od svih ostalih. Poučavajući zakonoznanaca u evanđelju kako je Samarijanac bližnji onome kojeg su izlupali i ranili lopovi a ne svećenik i levit koji su ga zaobišli, Isus ga uvjerava neka i on čini tako. Naime, kad smo svojom dobrohotnošću, plemenitošću i veličinom srca, svojom ljubavlju usmjereni na drugoga, napose onoga u nevolji, postajemo blizu njemu, Bogu, a najbliži samima sebi. Biskup je ustvrdio da se očituje tko smo mi po onome kakvi smo u odnosu prema drugome, kazavši da ne postoji bolji model ponašanja od Isusovog, koji je sav bio za drugoga, do kraja za nas, do u smrt, posvjedočivši kako i Bog ostvaruje svoj bitak odnosom prema drugome kojem je ime ljubav. Živeći za drugoga, ostvarujemo vlastito dostojanstvo na najbolji način. Biskup je spomenuo kako često ne slijedimo taj put, opredjeljujući se protiv drugoga i stvarajući stanja u kojem se ne može opstati. Podsjetivši na ratnu situaciju u Izraelu, upozorio je da je i ona na svoj način posljedica određene sebičnosti koja ne gleda u drugome bližnjega, nego protivnika. Kazao je kako se takav odnos može dogoditi u braku, politici, gospodarstvu, međunacionalnim i međudržavnim odnosima te je Isusov evanđeoski poticaj visoko aktualan i u hrvatskom društvu da u drugome vidimo bližnjega i tako očitujemo tko smo mi. Jer odnos prema drugome najveća je prilika da pronađemo sebe u istinskim dimenzijama svoga ljudskog identiteta. Istaknuo je kako Požeška biskupija s cijelom Crkvom nastoji na Isusov način promicati osjetljivost za drugoga, napose putem Caritasa, koji nije socijalna služba, nego vjerničko očitovanje osjetljivosti za drugoga i to onako kako je Bog bio osjetljiv prema nama u Isusu Kristu, kad je išao za nas do u smrt i tako podijelio s nama božansku moć ljubavi i njegove pobjedu nad smrću.

Upitavši primatelje stipendija jesu li svladali logiku matematike, biskup Škvorčević je upozorio da onaj tko samo broji koliko ima novca i čuva ga za sebe, zapravo ga nikada nema dovoljno. Onome, pak, koji nije sebičan i dijeli ono što ima, umnaža se ljubav, koja je istinsko bogatstvo. Podsjetio je kako nas Isus uči da dijeljenje nije samo matematička, nego životna operacija za koju se treba opredijeliti. Spomenuo je kako mnogi ljudi svjedoče, da što su više davali to su više imali. Tako i Bog kad je dao sebe za nas u Isusu Kristu do kraja, očitovao je da je Bog. Iako se ljudski činilo da je sve izgubio kad ga je ljudska mržnja pogazila, On je pobijedio svojom ljubavlju jačom od smrti. Podijelio je svoju ljubav, čiji smo i mi dionici postali, ništa ne izgubivši, a sve dobivši. 

Biskup je kazao stipendistima da na tragu navedene evanđeoske logike Požeška biskupija nastoji dijeliti s drugima ono što ima, podsjetivši kako gradnje i otvaranje određenih ustanova karitativne, odgojno prosvjetne i druge naravi ne služe njezinim potrebama, nego drugih ljudi, među kojima su i oni. Izrazio je želju da stipendisti to prepoznaju kao čin poslušnosti prema Isusovoj riječi u naviještenom evanđelju: „Idi pa i ti čini tako!“ te se oduševe Božjom logikom kako ne bi sveli svoj život na malo, nego ga oblikovali mogućnostima srca, ispunjenog njegovom ljubavlju i darivanjem za drugoga.

Biskup je potom prikazao ono što biskupija nastoji činiti za druge, ne samo kroz stipendije, nego i na razne druge načine. Istaknuo je kako je ovog ljeta nakon otvorenja natječaja za biskupijske stipendije na blagdan sv. Lovre stiglo 137 molbi za stipendije od čega je povjerenstvo zaduženo za provjeru imaju li molitelji stipendije uvjete za to, pozitivno riješilo 102 molbe, od kojih se dvije trećine odnose na srednjoškolce a jedna trećina na studente. Osim toga Požeška biskupije odobrila je određeni broj stipendija učenicima svojih katoličkih škola kojima se financira produženi boravak, smještaj u učeničke domove ili putni troškovi, kao i  srednjoškolcima koji borave u požeškom kolegiju. Ukupno 162 učenika i studenta prima stipendije od Požeške biskupije u tekućoj školskoj i akademskoj godini u iznosu od oko 190.000,00 eura. Kazao je kako biskupija želi na taj način biti bližnji onima koji su u potrebi, ne očekujući od njih drugo osim zahvalnosti u onom smislu kako je to očekivao Isus kad je ozdravio deset gubavaca a vratio mu se zahvaliti samo jedan i to stranac. Naime, primatelj nekog dobra svojim činom zahvalnosti prema darivatelju ne ostaje samo na razni razmjene materijalnih dobara, nego postaje bližnji onome koji ga je obdario, očitujući tako tko su oni po odnosu koji ostvaruju. Istaknuvši da nisu česte zahvale koje Biskupija prima, što svjedoči o određenom općem stanju duha u Hrvatskoj, pročitao je zahvalu jedne stipendistice iz prethodnih godina, koja je u svom pismu između ostalog navela: „Iako ove godine neću sudjelovati u natječaju za stipendiju, htjela bih vam se zahvaliti na pomoći koju ste nam do sada pružali. Bez ove stipendije moje srednjoškolsko obrazovanje, a tako i sam život u Zagrebu bio bi puno veći izazov. Vaša pomoć omogućila mi je da se koncentriram isključivo na svoje obaveze te sam tako s odličnim uspjehom završila srednju školu i upisala željeni fakultet. Hvala Vam što svojim radom mijenjate ljudske živote“.

Nakon biskupovih riječi, studentica Magdalena Černušak uime onih koji ove godine primaju stipendije zahvalila je biskupu Antunu i Požeškoj biskupiji za sve ono što ona nastoji činiti za mlade ljude kako bi im olakšala školovanje. 

Potom su ravnateljica Caritasa Požeške biskupije Katarina Paulić i tajnik Maurizio Rezo upoznali nazočne učenike i studente s pojedinostima dodjele stipendija, nakon čega je uslijedilo potpisivanje ugovora o stipendiranju. Program su pjevanjem i sviranjem obogatili Karlo Tkalčec i Sara Stojić.