Prvo izlaganje održala je Aleksandra Jurinović  pod naslovom „Crkvenopravni status katoličke škole u Republici Hrvatskoj s posebnim naglaskom na ulogu mjesnog ordinarija“. Jurinović je sustavno prikazala strukturu pravnih izvora koji određuju postojanje i djelovanje katoličkih škola: kanonsko pravo, državno zakonodavstvo, međunarodne ugovore između Svete Stolice i Republike Hrvatske te partikularne crkvene akte.

Naglasila je da kanonsko pravo Crkvi priznaje izvorno i neotuđivo pravo na osnivanje škola, pri čemu je biskup ključni jamac njihova identiteta i nadzora. Upozorila je i na razliku između formalnog (pravnog) i materijalnog (sadržajnog) identiteta katoličke škole: dok formalni identitet ovisi o odobrenju nadležne crkvene vlasti, materijalni identitet određuje kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa ukorijenjenog u katoličkom nauku, uključujući primjer i integritet učitelja.

Posebnu je pozornost posvetila ulozi mjesnog ordinarija, koji ne samo da ima pravo nadzirati rad katoličkih škola na svom području, nego je pozvan biti u stalnome dijalogu s onima koji u tim školama djeluju. Takva komunikacija, prema predavačici, jamči autentičnost, stabilnost i transparentnost djelovanja katoličkih škola u društvenom prostoru te omogućuje skladno ostvarivanje i crkvenih i državnih zahtjeva.

Sljedeće predavanje održao je don Ante Sorić s temom „Identitet katoličke škole u izazovima teološko-pastoralne teorije i prakse“. Don Sorić je u izlaganju ponudio širok pregled razvojnih faza crkvenih dokumenata o katoličkom odgoju, naglašavajući kako se identitet katoličke škole ne može razumjeti izvan konteksta cjelovitog razumijevanja Crkve kao zajednice.

Na osobit način je istaknuo važnost dokumenta „Gravissimum educationis“, koji je uveo zaokret prema shvaćanju škole kao zajednice prožete evanđeoskom slobodom, ljubavlju i duhom služenja. U nastavku je razložio specifičnosti koje određuju katoličku školu danas: njezino poslanje da čitavu kulturu otvara svjetlu vjere, njezin doprinos oblikovanju osobe u svim njezinim dimenzijama, kao i nužnost da se uključuje u dijalog s različitim kulturama, religijama i društvenim skupinama.

Don Sorić je također upozorio na izazove koje donosi suvremeni školski kontekst – od administrativnih opterećenja djelatnika i smanjenja duhovne dostupnosti odgojitelja, do povećanih očekivanja roditelja i učenika koji se često nalaze usred procesa oblikovanja vlastitog identiteta. Zaključio je da katolička škola može očuvati i ojačati svoj identitet jedino ako se neprestano vraća Kristu kao svojoj središnjoj mjeri i nadahnuću, te ako njeguje živo svjedočanstvo, a ne samo formalno provođenje programa i projekata.

Zadnje predavanje prvoga dana održao je Filip Polegubić koji je govorio o „Odgajatelju kao nositelju odgojno-obrazovnog rada u učeničkom domu“, u kojem je predstavio domsku pedagogiju kao sustav s vlastitom strukturom, metodama i odgojnim specifičnostima.

Polegubić je istaknuo da je učenički dom, kao mjesto u kojem učenici žive, rade i odrastaju, prostor snažnog formativnog potencijala, ali i izvor brojnih razvojnih izazova, osobito zbog rane adolescencije u kojoj se većina korisnika nalazi. Detaljno je analizirao kompetencijski profil odgajatelja, koji uključuje stručna znanja, emocionalnu stabilnost, komunikacijske vještine, raspoloživost, empatiju i sposobnost prepoznavanja potreba mladih.

Osvrnuo se i na rezultate fenomenoloških istraživanja koja otkrivaju kako odgajatelji doživljavaju svoj mentorski rad – kao složen proces koji obuhvaća poticanje autonomije učenika, praćenje njihova identitetskog razvoja, brigu o dobrobiti te stvaranje ozračja sigurnosti i povjerenja. Naposljetku je istaknuo da se u učeničkim domovima odgajatelj nalazi u jedinstvenoj poziciji: on ne prati učenika samo u školskim obvezama, već ulazi u ritam njegova svakodnevnog života, zbog čega njegova uloga nadilazi tradicionalnu pedagošku funkciju i povezuje se s pastoralnim i savjetodavnim dimenzijama.

Predavanja prvog dana međunarodnog znanstvenog skup o identitetu katoličke škole za kulturu dijaloga u Rijeci