Nakana pravnice Ivane Bandov bila je upoznati okupljene stanovnike Trnjanske Savice i druge zainteresirane s pravnim elementima bitnim za pravnu valjanost svakoga sudskoga procesa i vidjeti jesu li oni poštovani pri suđenju Alojziju Stepincu i pokazati zašto se može govoriti da je Stepinac nepravedno osuđen.

Pomno analizirajući pravne odredbe iz vremena suđenja Stepincu, pokazala je da bitni elementi sudskoga procesa nisu u suđenju Stepincu bili poštovani, što je dalo opravdana razloga za kasnije pravno preispitivanje i ukidanje presude Alojziju Stepincu.

Razložila je što se sve neopravdano stavljalo Stepincu na teret i pokazala neodrživost optužbi protiv Stepinca jer se, npr. neki elementi optužbe baziraju na kaznenom djelu koje u vrijeme suđenja nije zakonima ni bilo definirano kao kazneno djelo. Uz to Stepincu nisu bila osigurana ni prava kao okrivljeniku jer je, primjerice, obranu iznosio pred svjedocima koji su trebali biti udaljeni iz dvorane, a nisu. Mogućnost svjedočenja imali su samo odabrani svjedoci koji nisu bili upozoreni da su na sudu dužni govoriti istinu itd.

Neobičnim slijedom promjena u kaznenom zakonu iz srpnja 1946. suđenje Stepincu je, kao osobito važnom slučaju, sudio Vrhovni sud, a na presude toga suda nitko nije imao mogućnost žalbe, pa tako ni Stepinac, premda je očito bio nepravedno osuđen na problematičnom sudskom procesu.

Tek je revizijom toga procesa i odlukom Županijskoga suda u Zagrebu od 22. srpnja 2016. poništena prvotna presuda Vrhovnoga suda pa se slijedom toga Stepinac smatra nekažnjavanom i nevinom osobom.

Satisfakciju je nadbiskup Alojzije Stepinac dobio ne samo poništenjem prvotne presude nego i Deklaracijom Hrvatskoga sabora od 14. veljače 1998. te proglašenjem blaženim 3. listopada 1998. Od tada se Stepinac časti kao nebeski zaštitnik mnogih župa u Hrvatskoj i svijetu, pa tako i župe na Trnjanskoj Savici koja dvadeset godina čeka svoju crkvu.