O slici su govorili dr. sc. Tanja Trška s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. sc. Denis Vokić s Odjela za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku.

U program predstavljanja slike publiku je uveo član Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Ivan Viđen. Uvodničar je kazao da se tim predavanjem Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije na skroman način pridružuje obilježavanju 500. obljetnice smrti poznatog slikara Rafaela. Dodao je i da se u prosincu ove godine navršava 90 godina od osnutka Biskupske pinakoteke u Dubrovniku, te je to također jedna mala obljetnica koju se ovim predavanjem obilježava. Dubrovačku Biskupsku pinakoteku osnovao je tadašnji dubrovački biskup Josip Carević koji je bio poznati ljubitelj lijepe umjetnosti.

O tehničkim karakteristikama slike govorio je prvi predavač dr. Vokić. U uvodnom djelu predavač je govorio o restauratorskom zahvatu koji se dogodio na slici, da bi se bolje razumjelo o čemu se uopće govori. Taj zahvat se dogodio 1986. godine, prije same izložbe „Zlatno doba Dubrovnika“. Riječ je o restauratorskom zahvatu koji je vrhunski napravljen i dokumentiran je. Prije nije bio običaj da se restauratorski radovi javno prezentiraju. Na restauraciji se radilo s vrlo visokim standardima. Dokumentirani su detalji koji pokazuju da je slika bila u vrlo lošem stanju. Restauratorski zahvat je napravljen u suradnji dvije institucije: Restauratorskog zavoda Hrvatske i Zavoda za restauriranje umjetnina. Dokumentirani su detalji oštećenja kao što su pukotine na poleđini i drugi, a u tome je mnogo pomogla vrhunska oprema, kao što je Siemensov rendgen dobiven na poklon od UNESCO-a. Slika je ispucala zato što je sa svih strana bila zakucana u okvir. Tijekom rada pod utjecajem oscilacija drvo se širi i skuplja, a budući da mu to okvir ne dozvoljava slika mora pucati, objasnio je predavač. Umjesto parketaže je stavljena klizna parketaža tako da drvo može raditi, odnosno širiti se i skupljati, a da ne puca. Da bi se u okvir to dobro učvrstilo a da ne puca, slika stoji na dvije staklene kuglice na kojima je slika potpuno fleksibilna. Ukrasni okvir je učvršćen takozvanom ukrutom, a iza te ukrute su sakrivene četiri slike evanđelista.

Dr. Trška govorila je o osobi čija velika obljetnica se obilježava, a to je 500-ta obljetnica smrti velikog renesansnog slikara Rafaela. Za sliku o kojoj govorimo možemo reći da je nepoznata i da je dva puta izlagana, 1986. i nedavno 2011., kazala je. Ne zna se na koji je način ona došla u Dubrovnik, prvi put se spominje u 19. stoljeću, a zatiče je se u dubrovačkoj katedrali, na oltaru sv. Bernarda, o čemu piše Antun Liepopili, pisac jednog važnog djela „Dubrovačka katedrala i njezine slike“. On navodi kako je to djelo slavnog Rafaela ili kopija prema slavnom originalu. Slika je slavna jer je nastala prema predlošku Rafaela i njegove slike „Madona della Sedia“, koja se danas nalazi u Palači Pitti u Firenci. I o toj slici u Firenci ne zna se mnogo kao ni o dubrovačkoj, primijetila je dr. Trška. Ona se ne spominje do 17.stoljeća, a nedavno je iznesena pretpostavka da ju je možda iz Rima u Firencu donio Ferdinando de Medici, budući da je od najranijeg vremena u vlasništvu obitelji Medici. Njezine dimenzije i format te komunikacija s gledateljem govore da je bila slika za privatnu pobožnost.

Predavačica je također zahvalila Dubrovačkoj biskupiji i biskupu mons. Mati Uziniću te katedralnom župniku don Marinu Lučiću na gostoprimstvu jer joj je uvijek čast doći u Dubrovnik i baviti se dubrovačkim ljepotama.

Zbog epidemioloških razloga predavanje iz katedrale u Dubrovniku publika je pratila uživo preko mrežnih stranica i Facebook stranice Dubrovačke biskupije.

Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije će nastaviti s online prenošenjem povremenih prigodnih predavanja dok se epidemiološka situacija ne popravi.

Biskup Josip Carević pred Puligovom slikom Lokrumske Gospe oko 1935.

Biskupska pinakoteka u Dubrovniku

slika Madona della Sedia

restauracija slike Madona della Sedia 1986.