Predbožićna duhovna obnova vjeroučitelja Zagrebačke nadbiskupije

Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi organizirao je predbožićnu duhovnu preko platforme Teams. Susretu su se odazvali i viši savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje mr. sc. Gordana Barudžija i Dalibor Adžić.

U ozračje duhovne obnove uvela je predstojnica Ureda za vjeronauk prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić, koja je predstavila voditelja duhovne obnove, dr. sc. Odilona Singboa, znanstvenika i pastoralca, misionara i duhovnika rođenog u Beninu u Africi. Kako je okvirna tema susreta bila „Božić u vrijeme korornavirusa“, vlč. Singbo osvrnuo se na krizu pandemije i potresa koji su nedavno pretrpjeli Zagreb i njegova okolica. Nemoć i kriza zahvaćaju nas kao i sve ostale ljude i nameću nam se u trenutku kad doživljavamo svoju osobnu „nutarnju apokalipsu“, kako je nazvao dr. Singbo. Trenuci osobne (nutarnje) apokalipse pomažu nam otkriti razloge zbog kojih činimo to što činimo i zašto smo tu gdje jesmo. To je vlč. Odilon pokazao na primjeru četiri biblijska lika.

Zaharija. Pri ukazanju u Hramu on traži dokaze za riječi anđela Gabriela kroz činjenično stanje svoga života: star je i žena mu je poodmakle dobi. Anđeo ga na to udara kaznom šutnje. Paradoks je Zaharijinog života upravo to da on treba zašutjeti da bi se rodio „glas koji viče u pustinji“. S druge strane, njegova supruga Elizabeta radosna prima Mariju. Prva je dimenzija ove biblijske pripovijesti šutnja koja je potrebna da bismo istinski progovorili, a druga je u otvorenosti koju je pokazala Elizabeta, koja u svoj dom prima smetenu Mariju.

Marija. Marija je imala svoje životne planove: trebala se udati za Josipa. A onda od anđela Gabriela prima vijest, svojevrsnu apokalipsu svojih planova. Za razliku od Zaharije ona ne traži dokaze, nego ima drugačiji stav – smete se i razmišlja, od Gabriela traži savjet, dok Zaharija odmah svoju misiju zamišlja kao nemoguću.

Josip. On je biblijski lik koji šuti i stvara ozračje tišine, promišljanja, razmatranja. On je slika čovjeka kontemplatora, koji ne razumije anđelovu poruku, ali čeka da ga Bog pouči. Temeljna poruka koja je upućena Zahariji, Mariji i Josipu je ‘ne boj se’, i nju Josip ozbiljno shvaća unatoč svojim mislima! A nju upućuje anđeo Gabriel.

Anđeo Gabriel je četvrti lik kojeg predstavlja vlč. Singbo. On objavljuje Božji plan i smiruje srca ostalih likova opterećena nerazumijevanjem. Tjeskobom i nemirom ništa se ne rješava i nikome nismo izvor radosti, a u adventu smo kao Božji poslanici pozvati svijetu pokazati lice utjehe i pouzdanja. Evanđelist Luka ukazuje na važnost onog ‘danas’ u našem životu. Svi imamo svoje strahove i dobro je s krajem građanske godine učiniti određenu inventuru svoje nutrine: najprije zaviriti u svoje osjećaje. Dokle smo, na kraju ove civilne godine, došli u razumijevanju vlastite ranjivosti, briga i strahova? Dragocjeno je iskustvo vlastite apokalipse, vlastitog Otkrivenja da bismo se istinski probudili; da se u svojoj samouvjerenosti naučimo vlastitoj poniznosti; da naučimo druge tješiti i šutjeti, jer tek u šutnji riječi dobivaju svoju težinu.

Na kraju izlaganja vlč. Singbo ostavio je vrijeme za eventualna pitanja ili doprinos sudionika ove duhovne obnove, a zahvalu za riječi utjehe i otvaranje novih perspektiva u situaciji kad su i vjeroučitelji pozvani drugima biti utješitelji izrekla je uime svih vjeroučitelja organizatorica ovog susreta s. Valentina Mandarić.