Biskup je na početku pozdravio malobrojne vjernike u katedrali, ali i sav vjerni narod koji je pratio euharistijsko slavlje posredstvom izravnog televizijskog prijenosa VTV televizije.
Biskup je u uvodu mise podsjetio kako se u liturgiji 3. adventska nedjelja naziva još i “Raduj se”, čime poziva na onu radost koja će se u punini doživjeti na Božić. Osim toga, Nedjelja Caritasa, dodao je biskup, „pomaže nam da brusimo oko za potrebe drugih“. Protumačio je kako se ona zove i Nedjelja Ivana Krstitelja koji poziva narod na obraćenje. Ivanov glas dopire i do nas te nam viče da pripravimo put Gospodinu koji dolazi. Glas u pustinji našega života, naše savjesti, sada nas poziva da se odreknemo svega što ne pripada Bogu, da poravnamo stazu svog života da bismo se mogli susresti s Gospodinom koji dolazi u našu sredinu, kazao je mons. Radoš.
U propovijedi je, podsjećajući na paljenje treće adventske svijeće, biskup Radoš naglasio važnost svjetla kazavši kako se već na prvim stranicama Biblije svjetlo opisuje kao simbol dobrote, plemenitosti, ljepote i života. Biskup j dodao kako je „dolazak sina Božjega među nas označen kao dolazak sunca koje će raspršiti tamu ljudske povijesti“.
„Pedagogija došašća je pedagogija svjetla. Došašće započinje paljenjem prve svijeće, a kako putujemo prema Božiću svjetlo postaje sve jače i pokazuje nam vrijeme radosti. Pedagogija došašća želi nas korak po korak voditi prema tome da na Božić doživimo svjetlo koje silazi među nas i prosvjetljuje svakoga od nas“, poručio je varaždinski biskup te kao primjer svjetla spomenuo jedan od najstarijih običaja adventa – mise zornice – koje započinju još u noći, po mraku, a kada se odlazi kući već se dani, nastaje svjetlo.
„Simbolika adventa želi nam utisnuti u dušu da će svjetlo pobijediti tamu, da će život pobijediti smrt, a dobro ono što je loše. Ne našom snagom, nego Boga koji dolazi“, naglasio je mons. Radoš.
Kalendarsko vrijeme u kojem se nalazimo, biskup je u razmatranju homilije usporedio s izazovnim vremenima uzrokovanim pandemijom koronavirusa. Dani su sami po sebi u prosincu najkraći, a noć je najduža. Vrijeme je ovo duge noći u kojoj tražimo tragove svjetla i pitamo se, dodao je biskup, kada će svanuti da možemo živjeti život u njegovoj punini i ljepoti. Na pitanje imamo li u tami ove pandemije već neka svjetla, biskup je odgovorio kako nam Bog već pali svjetlo.
„Jesu li to svjetlo naši znanstvenici kojima Bog osvjetljava put da mogu doći do svjetla – do lijeka i cjepiva? Bog je onaj koji je već pripremio cjepivo za život, da obrani čovječanstvo od zla, grijeha, i bolesti. Traži one koji su spremni poći tim putem da pronađu lijek i daju ga drugima. I u njima vidimo znak Božjega svjetla. Njegova pedagogija ljubavi, dobrote i zdravlja se očituje na mnogo načina. Je li svjetlo na kraju tunela početak cijepljenja koje je ovih dana započelo u nekim zemljama? Nadamo se da zaista jest. No, ima i onih tihih svijeća koje Gospodin svaki dan pali ondje gdje je najveći mrak, gdje je život na izmaku. To je svijeća naših medicinskih radnika, svih onih koji se u bolnicama bore za život najugroženijih. Njihova svijeća može svijetliti samo ako izgara ljubavlju. Ljubav je ona koja daje svjetlo svjetiljkama našega života. Samo ako izgaramo, možemo biti svjetlo drugima. Danas želimo posebno moliti za njih, da njihovo svjetlo uvijek ima dovoljno ulja Božje ljubavi da mogu i dalje svijetliti. Oni su svjedoci svjetlosti“, kazao je biskup.
Varaždinski biskup u propovijedi je potaknuo i pozvao sve vjernike da upale svoju svijeću, svjetlo Evanđelja. Riječ Božja je svjetlo koje želi prosvijetliti i cijepiti svakog čovjeka da bude ne samo otporan na tamu, nego da bude i nositelj svjetla, rekao je biskup Radoš i dodao da „svako dobro djelo koje učinimo svijetli Božjom dobrotom“.

Biskup je poručio kako je Nedjelja Caritasa upravo „poticaj da svatko od nas upali svijeću dobrote i prenese je tamo gdje ima tame, potrebe i bolesti“. Spomenuo je termin koji se koristi veoma često ovih dana ‘Čuvajte najugroženije’.
„Upravo one najugroženije, slabe i potrebite naglašavaju Caritas i Evanđelje. One koji boluju od kroničnih bolesti nedostatka novca, hrane, stana, ljudskosti od drugih. Na njih valja paziti. Nisu oni nositelji pandemije egoizma, zgrtanja, neravnopravnosti. Oni su najveće žrtve. Nedjelja Caritasa to nam želi reći; oni koji su u potrebi na neki su način i naše žrtve. Oni su nas zadužili, a mi smo dužni unijeti svjetlo u njihov život. Kako li je samo lijepo unijeti svjetlo u nečiji život. Jer to svjetlo koje unosim grije i mene. Kada učinim dobro djelo osjetim radost. Vrijeme došašća nam daje nalog da procijepimo naše društvo evanđeljem i dobrotom“, poručio je biskup Radoš.
Na kraju mise biskup je poručio vjernicima „da smo svi mi, poput svetog Ivana Krstitelja u pustinji, pozvani biti Božji glas da Njegova Riječ može doći do drugih“. Zahvalio je Varaždinskoj televiziji što je misu prenijela u mnoga kućanstva te time bila Božji glas koji su mnogi mogli čuti. Dodao je da zbog epidemioloških mjera ne mogu na misi nedjeljom biti svi koji to žele, ali da su vrata katedrale i crkava otvorena tijekom tjedna kako za slavlje mise, tako i za osobnu molitvu i ispovijed koje se provode u sigurnim uvjetima.
Pjevanje na misi animirali su katedralni orguljaš mo Višeslav Jaklin te pjevači Paula Malbašić i Mislav Lucić.