Zbornik su predstavili: prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić, doc. dr. sc. Radoslav Bužančić i doc. dr. sc. Mihael Prović. Motet Cantate Domino „Ivan Lukačić“ izveli su učenici solo pjevanja Glazbene škole Josipa Hatza pod mentorstvom prof. Sanje Erceg Vrekalo.

Zbornik je napisan na hrvatskom i engleskom jeziku, a rezultat je znanstvenog-umjetničkog simpozija “Ivan Lukačić, kapelnik splitske prvostolnice“ koji je održan u Splitu 12.-14. studenoga 2020. Uz zbornik dolazi i nosač zvuka 27 Lukačićevih moteta u izvedbi međunarodnog ansambla Musica Adriatica.

Zbornik objedinjuje tri tematske cjeline različitih autora. Prva cjelina objedinjuje tekstove koji Lukačića kontekstualiziraju sa Splitom i splitskom katedralom u kojoj je obnašao dužnost kapelnika gotovo puna tri desetljeća. Druga cjelina sintetizira tekstove iz područja muzikologije, glazbene teorije, glazbene pedagogije i izvedbene prakse. Treća cjelina govori o simbiozi znanosti i umjetnosti što se htjelo poručiti simpozijem. Ovaj Zbornik povod je da se Lukačića kontekstualizira ne samo unutar Hrvatske nego izvan nje, naglasila je između ostaloga prof. Tomić Ferić.

Zbornik govori o temi koja manjka u percepciji splitske prvostolnice. Lukačić je više nego glazbenik koji je unio u katedralu duh baroka i s pravom ga možemo nazvati ocem hrvatske glazbe, kazao je dr. Bužančić.

Posebnu radost i zahvalnost svima koji su sudjelovali u ovom projektu, na kojemu se radilo četiri godine, izrazio je voditelj projekta dr. Prović.

Fra Ivan Lukačić (Šibenik, o. 1585. – Split, 20. rujna 1648.), bio je kapelnik splitske katedrale i gvardijan samostana Sv. Frane na obali gdje je i pokopan uz Marka Marulića. Lukačić je ranobarokni skladatelj koji je prije 400 godina (1620. – 2020.) u Veneciji tiskao svoju zbirku pjesama „Sacrae cantiones“ svoju jedinu sačuvanu zbirku skladbi, pronađenu u Jagiellonskoj biblioteci u Krakovu, Poljska.

Lukačićev točan datum rođenja nije poznat. Kršten je 1587. u Šibeniku gdje se vjeruje da je rođen. Deset godina kasnije stupio je u franjevački red kada je prihvatio svoje redovničko ime Ivan. Godine 1600. poslan je u Italiju gdje je studirao teologiju i glazbu. 1612. godine potpisao se kao baccalaureus, dok mu je 23. ožujka 1615. u Rimu dodijeljen stupanj magistra glazbe (magistar glazbe). Sudjelovao je 1614. kao kapelnik na blagdanu Svetog Jeronima u crkvi Svetog Jeronima u Rimu.

U Šibenik se vratio 1618. godine, a dvije godine kasnije preselio se u Split, gdje je postao prior franjevačkog samostana, uz to što je bio ravnatelj glazbe u Katedrali, u kojoj je živio do svoje smrti. Iako je Lukačićev boravak u Italiji nedovoljno dokumentiran, njegov angažman u Splitu, i kao gvardijan i kao glazbenik, ostavio je popriličan zapis od prvorazredne važnosti za tadašnji glazbeni život u Dalmaciji.

Lukačić je 1620. objavio svoju jedinu zbirku moteta „Sacrae cantiones“. Prema naslovnoj stranici i posveti, Giacomo Finetti, u to vrijeme maestro di cappella pri crkvi dei Frari u Veneciji, predao ih je splitskom nadbiskupu. Tijekom Lukačićevog dugog boravka u Italiji vjerojatno je napisano ukupno 27 moteta. Karakteristične za njegove monodije su jasne melodijske linije i jednostavnost harmoničnog protoka. Među dvodijelnim motetima, „Da pacem, Domine“ je iznimne virtuoznosti, dok trodijelni „Domine, puer meus“ sadrži oratorijski dramski dijalog između Krista, pripovjedača i stotnika. Početkom 17. stoljeća novi barokni stil već je prihvaćen u Dalmaciji, a Split, u kojem su djelovali skladatelji poput T. Cecchinija i M. Romana, bio je jedno od najvažnijih glazbenih središta. Lukačić je postigao finu sintezu ranobaroknog venecijanskog crkvenog stila i lokalnih osobina.