Predstavljači zbornika bili su izv. prof. dr. Davorka Topić-Stipić, prof. dr. Antun Lučić, don Ilija Drmić te prof. dr. Franjo Topić.

Na predstavljanju su bili prisutni i prijatelji mons. Topića, od kojih su neki za zbornik pisali osobni osvrt na njegov rad i djelo.

Profesorica Davorka Topić-Stipić u kontekstu Topićeva života istaknula je da je sveti Petar za Isusa kazao da je prošao zemljom čineći dobro te da je dojma da je i Franjo Topić, inače njezin stric, također prošao zemljom čineći dobro.

„Može se iščitati bogata životna povijest. Obitelj je, i to je Franjo uvijek naglašavao, odigrala i imala važnu ulogu u njegovom formiranju i bivanju ovakvim kakav jest. Rad, molitva, zajedništvo je nešto što će Franjo ponijeti iz kuće kad krene kao dječak put Subotice i to je ono što ga u najkraćim crtama i danas ocrtava, kazala je dr. Topić-Stipić dodavši kako se kroz tekstove u tom svečarskom zborniku, bilo oni znanstveni, informativni ili napisani srcem, promiče poveznica koja otkriva da je Franjo različitim doprinosima pridonio boljitku društva, ali i šire.

„Naići ćete, čitajući tekstove, na vrlo različite pristupe, imena, ljude, područja i sfere iz kojih dolaze. Naići ćete isto na jednu poveznicu – Franjo je oduvijek bio radnik, marljiv, posvećen i sa željom da napravi onu značajnu statističku razliku. Čini nam se i da je uspio“, rekla je.

Don Ilija Drmić u obraćanju je naglasio da je Bog mons. Franji Topiću dao brojne talente i da ih je on kroz život, školovanje, rad u kulturi i na fakultetu iskoristio. Naglasio je kako je mons. Topić uvijek bio optimist i borac te da se nikada nije predavao pa ni u teškoj bolesti.

Dr. Lučić govorio je o knjizi koja svjedoči o susretima, iskustvima i komunikaciji koju je prof. dr. Franjo Topić ostvarivao u prošlosti, ali i sadašnjosti s ljudima različitih zanimanja, interesa i opredijeljenosti.

Na kraju se obratio i mons. Topić. Istaknuo je kako sve polazi iz kuće. Mons. Topić je kazao da je u životu odlučio ne biti pesimist i da je u današnje vrijeme popularna „kuknjava“ za onim čega nemaju, a zapravo imaju sve osnovno što im treba. „Nemojmo kukati za mrakom nego palimo i najmanje svjetlo“, istaknuo je.

Kazao je da se u njegovoj obitelji uz svaki obrok molilo te ponovio očeve riječi „Neka večere s pravdom stečene“, ali i kako kaže, strogu i inteligentnu majku koja je djecom upravila. Istaknuo je zlatno pravilo njegove obitelji „Nema u Partiju, ni u Njemačku“. Dodao je da su sva djeca, pa i on, iako najmlađi, morali raditi u polju, a da je njihova kuća bila odmorište i svratište svih dobrih ljudi, bez obzira na nacionalnost. Prisjetio se i mračnih vremena bivše države, kada su bili protjerani iz svoje kuće, ali i napomenuo da su radom vrlo brzo stali na noge.

Prisutnima se obratio i Dragan Marijanović, prisjetivši se ratnih nedaća i svega što je Napredak i Franjo Topić u to vrijeme činio za narod, od pripremanja objeda do prenoćišta, pa nadalje. Istaknuo je da mons. Topiću motiv nije bio novac „jer da jeste ne bi išao po gorivo kako bi mogli raditi agregati i ostalo čega je nedostajalo. Javio se da posvjedoči ulogu koju je u opkoljenom Sarajevu imao Napredak.“

Predstavljanje monografije održano je u Mostaru u organizaciji Zaklade Ljudsko bratstvo i Hrvatskog kulturnog društvo Napredak, glavne podružnice Mostar.