Predstavljanje je upriličeno povodom 700. godišnjice prvog spomena župe u povijesnim izvorima.

Svečanost je počela misom koju je predslavio župnik Župe sv. Eufemije u Rovinju i dekan Rovinjsko-kanfanarskog dekanata mons. Vilim Grbac. Suslavitelj je bio domaći župnik vlč. Janez Barborič.

Po završetku misnoga slavlja, o knjizi, koja je rezultat rada skupine autora, su govorili Josip Šiklić, David Ivić, Stipan Trogrlić te Loreta Rabar.

Pozdravljajući okupljene, vlč. Barborič je rekao da mu se ideja za knjigu javila nakon što je čuo kako su župljani lijepo govorili o bivšim župnicima. K tomu, radovalo ga je da su župljani bili zainteresirani za ideju, ali i za svoje mjesto i njegovu prošlost, kako Gologorice, tako i okolnih mjesta. „Dragocjeno je objaviti i sačuvati povijest, vrijedne slike koje su važne. U sv. Pismu vidimo da Bog djeluje u povijesti, prisutan je među nama, a mnoga djela u ovoj crkvi izraz su vjere naših predaka“, rekao je.

Jedan od urednika knjige, povjesničar umjetnosti Josip Šiklić naglasio je da bogata prošlost Golgorice zaslužuje takvu monografiju. Predstavljajući sadržaj, rekao je da se na 175 stranica nalazi sedam poglavlja, mnoštvo fotografija, te dva QR koda preko kojih se može poslušati kampelanje, muziciranje sa zvonima na zvoniku, i škrebetanje, glasan zvuk drvenih opruga koji proizvodi tradicijsko liturgijsko pomagalo škrbetalnica, a koristi se na Veliki petak umjesto zvona.

Knjiga se otvara predgovorom župnika, slijede „Crtice iz povijesti naselja i župe Gologorica“ s opisom povijesti mjesta od prapovijesti do 19. stoljeća. Gologorica se prvi put spominje 1102. godine u dokumentu čiji se faksimil nalazi u knjizi.

Drugo poglavlje donosi sjećanja na župnika Ivana Buršića koji je u Gologoricu došao 1967. i ostao punih 36 godina, do svoje smrti 2003., a krasile su ga vrline skromnosti, poniznosti i razboritosti. Tu je i tekst o mons. Josipu Pavlišiću, koji je daleko poznatiji kao riječko-senjski nadbiskup, a Gologorica je jedina župa na kojoj je djelovao, od  10. srpnja 1938. Tu su ga zahvatila i ratna zbivanja, a u knjizi se opisuje da je zahvaljujući svojoj umješnosti spasio 40 Gologoričana koje su Nijemci planirali strijeljati u znak odmazde za ranjavanje od strane partizana njemačkih vojnika koji su dolazili u izvidnicu u Gologoricu. To su bile pretežno žene, djeca i starci. Župnik Pavlišić, koji je dobro govorio njemački, zagovarao je da su nevini i da nemaju ništa s partizanima koji su pucali, no to nije pomoglo. Zamolio je za posljednju želju, da se prije smrti pomole i prime odrješenje, a ta molitva je trajala dok ih nisu oslobodili.

Tekst o kulturno povijesnoj baštini naselja Golgorica počinje opisom spomenika iz rimskog razdoblja, slijede podaci kući obitelji De Franceschi te detaljan opis sakralnih spomenika župe, crkve, zvonika, kapele Svih Svetih i sv. Marije od Lokve. Posljednji dio tog poglavlja donosi osvrt na glagoljašku baštinu. Još jedno poglavlje obrađuje ostale župnike, a tu je i veći dio kronike. Jedno poglavlje posvećeno je samo crkvenom inventaru, među kojim se posebno ističe pokaznica iz 16. st. Pretposljednje poglavlje donosi povijesni pregled vjerskih običaja, tradicija i hodočašća, a posljednje donosi tekst o obitelji De Franceschi.

Šiklić je naglasio da se u pripremi knjige ispravilo niz krivih podataka u raznim edicijama i da su donesene neke nove interpretacije te upoznao okupljene s istima.

David Ivić, likovni i grafički dizajner i novinar te suurednik, osvrnuo se na pripremu knjige i zahvalio svima koji su doprinijeli da se knjiga objavi: od župljana, autora tekstova, članova uredništva. Posebnu je zahvalu izrekao za sakupljeni fotomaterijal.

Povjesničar Stipan Trogrlić istaknuo je historiografske radove kojima su knjizi doprinijeli povijesničari Elvis Orbanić i Marino Martinčević. Naglasak je stavio na dio povijesti župe u vrijeme postojanja Pićanske biskupije kojoj je Gologorica pripadala. Posebno je ukazao na priloge o vizitacijama iz kojih se može iščitati da su Gologoričani „čvrsti vjernici i dobri ljudi“ te brojne podatke o životu na području župe uopće. U knjizi se napominje da zahvaljujući činjenici što je Gologorica od 1443. bila beneficij, o tom mjestu ima više podataka od drugih koji su bili većeg značenja. Također je ukazao i na tekst u kojem se obrađuju župne obavijesti iz kojih se može mnogo saznati o liturgijskom životu župe. Na kraju je poželio da „ova monografija i ova proslava svima nama budu poticaj da se zaljubimo u Isusa Krista i Njegovu Crkvu, da gajimo vjernost Bogu, domovini i zavičaju“.

Loreta Rabar, vjeroučiteljica i urednica vjerskog programa na Radio Istri, uvodno je rekla da „konačno imamo dio naše povijesti u koricama i na tome možemo nastaviti graditi budućnost“. Naglasila je kako Gologorica s okolicom ima prema zadnjem popisu 301 stanovnika, od čega je praktičnih vjernika oko 30 %. „Brojke nisu važne, već jesmo li sol zemlje i živimo li po sv. Pismu; tj. govorili su naši stari kako Bog zapovijeda“. U osvrtu na knjigu, posebno je ukazala na poglavlje o vjerskim običajima i hodočašćima te naglasila da je život mještana u velikoj mjeri bio povezan s Crkvom. „Bez obzira na udaljenost, puno je ljudi dolazilo na misu, pješice, bez obzire na vremenske prilike. Svetinje se poštivalo. Naši su nas stari, naši preci, zadužili, ostavili u baštinu mnoge vrijednosti. Sve što je dobro zadržimo, održavajmo i njegujmo. Podsjećam na ono dobro zašto nam je u Gologorici lipo: naše zajedništvo, spremnost na pomoć, na dobra djela, na gostoprimstvo, druženja, besplatnost za nebesku plaću. Kroz pripremu za ovo slavlje mnogi su pokazali upravo to: spremnost dati sebe ili od sebe za dobro, bez računice“, poručila je.

Uz prigodne zahvale, župnik Barborič je sve pozvao da posjete izložbu povijesnih liturgijskih predmeta i ruha, među kojima valja istaknuti pokaznicu iz 16. stoljeća te dva drevna procesijska križa, iz 16. i 17. stoljeća.