Knjigu je objavila Isusovačka služba za izbjeglice, u prijevodu s. Vesne Zovkić. Papa Franjo knjigu naziva „pravim draguljem“, a varaždinski biskup Bože Radoš koji je napisao predgovor ističe: „Knjiga poziva na hrabrost. Smijem nadodati: Hrabrost je pročitati ovu knjigu!“.

Knjigu su predstavili o. Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice, s. Vesna Zovkić, prevoditeljica knjige i Ernada Fatima Avdibegović, socijalna radnica i mirovna aktivistica. Nakon uvodnog pozdrava i predstavljanja gostiju voditeljica knjižnice Irena Gotal s predstavljačima je aktualizirala temu migranata, izazove i poteškoće s kojima se suočavaju te, polazeći od predstavljene knjige, promišljala o osobnom, društvenom, političkom, ali i crkvenom odgovoru na migrantsku krizu.

O. Stanko Perica posebno je istaknuo kako više i ne možemo govoriti o migrantskoj krizi jer su migracije postale trajna stvarnost te zbog toga zahtijeva i konkretna, planirana i promišljena rješenja. Premda je tema zbog okolnosti epidemije stavljena u drugi plan, migracije su vrlo intenzivne na balkanskoj ruti koja prolazi i našom domovinom. O. Perica osvrnuo se i na ukrajinsku izbjegličku krizu te izrazio zadovoljstvo i radost reakcijom hrvatskog naroda koji je pokazao veliku gostoljubivost i želju da pomogne te poželio da svi migranti koji dolaze na naša područja dožive isto to otvoreno srce hrvatskog naroda. „Volio bih da to ne bude samo nešto kratkotrajno nego da to bude nešto što će nas obilježavati i u budućnosti jer migracija i izbjeglica će nažalost uvijek biti, dapače predviđa se da će ih u budućnosti biti još i više nego sada tako da je potrebno zaista biti svjestan te problematike i biti spreman odgovoriti na izazove koje će budućnost pred nas staviti“, rekao je o. Perica i dodao kako je važno promišljeno i aktivno tražiti rješenja integracije izbjeglica i migranata u Zapadnoj Europi o čemu govori i predstavljena knjiga.

„Autor Benoist de Sinety ističe da kako bismo iskazali svoju dobrodošlicu moramo i mi na neki način promijeniti sami sebe. Moramo prestati misliti kako sami sebi zgrnuti što više, osigurati sebi budućnost, moramo biti malo manje autoreferentni i malo više postati ljudi koji zamjećuju i druge u našoj sredini. I možda se barem pokušati prilagoditi na jedan standard života koji ne mora baš sve imati u svakom trenutku nego biti sposoban podijeliti s drugim. Takav mentalitet su imali naši preci, takav mentalitet je kršćanski mentalitet i na obnovu toga potiče nas knjiga“, zaključio je o. Perica.

Ernada Fatima Avdibegović govorila je o svom iskustvu rada s migrantima, načinima kako senzibilizirati društvo na njihove želje i potrebe, ali i o pravu da oblikuju svoj život na način i na prostoru gdje oni žele. Iznijela je i aktualne podatke o stanju migracija i izbjeglica u svijetu te pozvala na osobni doprinos svakog pojedinaca. „Ako ja vjerujem da je moj život Božji dar onda je i život onih koji mi dolaze ususret isto tako Božji dar i trebamo se tako sa svakim onim koji nam dolazi susretati“, rekla je. Govoreći o radu s migrantima Ernada Avdibegović posvjedočila je o univerzalnim vrijednostima koje prepoznaju i dijele svi ljudi: osmijehu, toplini, iskrenosti kad nekom priđete, te je posebno veseli različitost koju otkriva i koja ju obogaćuje.

Sestra Vesna Zovkić prevela je knjigu i ponudila je Isusovačkoj službi za izbjeglice koja je prihvatila ulogu izdavača. S. Vesna je o knjizi rekla: „Govoreći o migrantima Benoist de Sinety još više govori o nama, o europskim vrijednostima, o izgubljenim kršćanskim vrijednostima, protresa nas do kosti, budi i razgolićuje ali nas ne osuđuje. To je poziv na buđenje i na ljudskost“. Govoreći o važnosti Isusovačke službe za izbjeglice, njihovom predanom i zauzetom radu s. Vesna posebno je istaknula kako oni svojim radom spašavaju obraz naše Crkve. Na pitanje kako se angažirati, kako pomoći migrantima Benoist de Sinety i s. Vesna pozivaju: „Idite ususret ljudima. Evanđelje je jasno; svi smo mi braća… Što ste učinili jednom od moje braće meni ste učinili… Ne moramo svi biti na prvoj crti, ne možemo svi biti JRS, pa niti volontirati, ali svima nam je dužnost kad se govori o migrantima, kad čujete negativne komentare da ne budemo oni koji dolijevaju ulje na vatru, koji gomilaju strahove na već postojeće strahove nego da stavljamo melem na rane“.

O. Stanko Perica svratio je pozornost na činjenicu kako upravo papa Franjo svojim jasnim i trajnim svraćanjem pozornosti na pitanje migracija, na prava migranata, na obvezu prihvaćanja i pomoći, na suživot s različitima i međuovisnosti ljudi različitih rasa, vjera i nacija te usmjerenošću na one „na periferiji“ stavlja Crkvu u poziciju predvodnika u borbi za dostojanstvo svakog ljudskog bića. A to je put Crkve, rekao je o. Stanko pojašnjavajući kako se u povijesti Crkva nije bojala otisnuti u nepoznato u svojem misijskom poslanju, a sada misije nisu geografski daleko već upravo na teritoriju Crkve.