Predstavljena Papina poruka za Svjetski dan iseljenika 2003.

Vatikan, (IKA) – U Tiskovnom uredu Svete Stolice u ponedjeljak 2. prosinca predstavljena je poruka pape Ivana Pavla II. za Svjetski dan iseljenika 2003. godine. Poruku su predstavili predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika nadbiskup Stephen Fumio Hamao te tajnik i dotajnik toga Vijeća nadbiskup Agostino Marchetto i o. Michael Blume.
Tema poruke je “Prema zauzetosti u suzbijanju svakog rasizma, ksenofobije i pretjeranog nacionalizma”. Na prijedlog te Papinske ustanove Svjetski dan iseljenika obično se slavi na treću nedjelju nakon blagdana Sveta Tri Kralja, ali svaka je biskupska konferencija slobodna prenijeti tu proslavu na neki drugi dan. Tako je Hrvatska biskupska konferencija odredila da se kod nas Dan iseljenika slavi na blagdan Svete Obitelji.

Govoreći o povijesti proslave Svjetskoga iseljeničkog dana, koji će se u 2003. godini slaviti po 89. puta, nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik vijeća, rekao je novinaru Radio Vatikana kako je još u prvim desetljećima XX. stoljeća, kada su mnoštva selilaca prelazila ocean, Crkva shvatila s kolikim se velikim problemima suočavaju te osobe: i s religijskog vidika, ali i psihološkoga, društvenog i gospodarskog. Da bi mogla odgovoriti na te izazove, bilo je nužno uključiti malo po malo cijeli Božji narod. Zbog toga su se prvi dani selilaca i izbjeglica obilježavali kako bi upozorili vjernike na odgovornost koju imaju pred tom braćom, te kako bi ih potaknuo na zauzimanje za njih, svatko prema vlastitim sposobnostima i mogućnostima, rekao je mons. Marchetto. Već je 1969. godine uputa “De Pastorali Migratorum Cura”, temeljni dokument u dušobrižništvu selilaca, istaknula veliku važnost proslave toga, tada nazivanog Dana selilaštva, kao poticaj svim kršćanima na djelovanja upravljanju svladavanju predrasuda i diskriminacija temeljenih na nacionalnosti, rasi ili vjeri, te na stvaranje duha istinskoga bratstva među narodima. Stoga tema novog Dana iseljenika ima vrlo veliku važnost, rekao je mons. Marchetto. Dovoljno je poslušati vijesti ili čitati novine, pa da se shvati u kojoj su mjeri kod ljudi prisutni ksenofobija i rasizam. Kod mnogih se u prisutnosti stranaca stvara strah, jer osjećaju da je, na neki način, u opasnosti njihov identitet, ili njihova sigurnost. Naravno, događaji od 11. rujna uvelike su pogoršali stanje. Ali, kad bismo samo poznavali život svake osobe, teškoće i poniženja koja je pretrpjela i koja i dalje podnosi, možda bismo imali više razumijevanja te bili milosrdniji. Za nas kršćane, to je pitanje još važnije, jer svi pripadamo Kristovu tijelu.
U nastavku razgovora mons. Marchetto rekao je da i Sveti Otac ne skriva da je teško pronaći sklad u multikulturalnom društvu u kojemu žive osobe različitoga podrijetla i različitih običaja. U svojoj poruci Papa potvrđuje da je pravo prihvaćanje selilaca, u njihovoj kulturalnoj različitosti, teško, te je ponekad riječ o pravome križnom putu. Ali, on nas poziva da se ne obeshrabrimo, nego da “uložimo sve u ljubav”. Doista, samo istinska evanđeoska ljubav može pomoći zajednicama da s jednostavne podnošljivosti prijeđu na istinsko poštivanje, te od odbijanja drugoga na solidarnost s njim. Ipak, i useljenici trebaju poštivati građane zemlje koja ih je primila, rekao je mons. Marchetto te zaključio: Solidarnost prema strancu, prema onome koji je drugačiji od mene, ne rađa se spontano. Osobe treba još od mladosti odgajati u tom duhu. Tu je stoga vrlo važna uloga roditelja, nastavnika, odgojitelja, ali i obavijesnih sredstava. Ona mogu dovesti do rasizma i ksenofobije, ili do pobjede nad takvim stajalištima.
Posljednjih se desetljeća pojava selilaštva snažno proširila. Više od 190 milijuna osoba živi izvan zemlje u kojoj su rođeni. Procjenjuje se da međunarodnih selilaca iz ekonomskih razloga ima oko 175 milijuna. Njima valja pridodati oko 16 milijuna izbjeglica pod pokroviteljstvom Visokog povjerenstva Ujedinjenih naroda (UNHCR) i Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad za palestinske izbjeglice na Bliskom istoku. I broj je osoba primoranih napustiti vlastite domove i područja u kojima žive dostigao 50 milijuna, dok je 25 milijuna osoba evakuirano zbog prirodnih nesreća.