O troknjižju pod naslovima „U susretu ljubavi“, „Na putu traženja“, „Na izvoru života“ govorili su prof. dr. Taras Barščevski i doc. dr. Stipo Kljajić te autori knjiga.

Knjige su autorski prijevod komentara profesora emeritusa Novoga zavjeta na Papinskom sveučilištu Gregoriana Massima Grillija, koji je plod zajedničkoga rada s autoricom i prevoditeljicom dr. Silvanom Fužinato s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu na međunarodnom znanstvenom projektu „Evangelium und Kultur“.

Tekstovi donose promišljanja koja sadrže mnoge univerzalne humanističke poruke duhovne, intelektualne i kulturne vrijednosti tako da mogu biti korisni velikom broju čitatelja. Knjige odlikuje znanstvena kompetentnost i aktualnost, zbog koje će suvremenim čitateljima biti korisna u nastojanju da odgovore na aktualna pitanja i problematike. Promišljanja uz nedjeljna i blagdanska čitanja utemeljena su na suvremenim egzegetskim spoznajama i tiču se sadašnjega trenutka, suvremenoga čovjeka i njegova svakodnevnoga života.

Posebnost su knjiga meditativno-molitveni tekstovi prof. Fužinato koji paradigmatski aktualiziraju biblijsku riječ u osobnom životu. Iako nije napisana u strogo znanstvenom stilu, odaje biblijsko znanstvenu profesionalnost oboje autora. Stoga su knjige od koristi svima koji žele produbiti vlastiti duhovni život i bolje razumjeti Božju riječ, a na poseban način katehetama, voditeljima biblijskih skupina i svećenicima u pripremama nedjeljnih homilija.

Na početku predstavljanja navedenog troknjižja sve je pozdravila dr. Silvana Fužinato. „Sve vas koji ste večerašnjim dolaskom posvjedočili svoju ljubav prema Božjoj riječi i koji ste i sami ugradili svoj kamenčić dobrote i podrške u mozaiku nastajanja ovog troknjižja u svoje osobno ime srdačno pozdravljam. Vjerujem da se mnogi od vas pitaju kako je došlo do suradnje s prof. Massimom i do ideje o zajedničkom pisanju biblijskih komentara. 2013. godine prof. Massimo pozvao me da se učlanim u međunarodni znanstveni projekt Evanđelje ī Kultura čiji je znanstveni voditelj bio sve do prošle godine. Tada započinje naša intenzivna suradnja. Povratkom u Domovinu i početkom rada na KBF-u Đakovu i FTIDI u Zagrebu (2015.), željela sam upoznati i studente s jednim od novijih egzegetskih pristupa; tumačenju Svetoga pisma u komunikacijskoj perspektivi. Budući da o tome nije bilo literature na hrvatskom jeziku u dogovoru s prof. Massimom započinjemo rad na knjizi, koju smo objavili u izdanju Glasa Koncila (2019.) pod naslovom Riječ Božja u ljudskom jeziku. Tumačenje Biblije u komunikacijskoj perspektivi. No knjiga, pisana na znanstven i teorijski način bila je rezervirana za uski krug znanstvenika i studenata, širem čitateljstvu teško razumljiva.

„S druge strane u radu u biblijskom pastoralu sve sam više uočavala glad i žeđ vjernika za Božjom riječju i poteškoće s kojima su se susretali u njezinom razumijevanju. U želji da nešto učinim po tom pitanju u jednom od razgovora s prof. Massimom o razvoju projekta i o njegovoj implementaciji u Hrvatskoj rada se ideja o zajedničkom pisanju biblijskih komentara. U tu mi je svrhu velikodušno stavio na raspolaganje svoje komentare objavljene na talijanskom jeziku. S punim povjerenjem i potpunom slobodom koju mi je prof. Massimo povjerio prevela sam ih dodajući iza svakoga komentara osobni molitveno-meditativni dio. O znanstvenim kriterijima koji su nas vodili u pisanju nešto će više reći prof “, naglasila je Fužinato.

„Dozvolite mi još par riječi o naslovima koji predstavljaju hodogram ne samo nas autora, nego i čitatelja. Na putu traženja naslov je komentara godine A u kojima smo zajedno s čitateljima, promišljajući o Matejevu evanđelju započeli svoj put traženja smisla života i otkrivanja Božjega lica. Taj smo smisao pronašli u susretu ljubavi (naslov komentara godine B). U Isusovoj smrti na križu prema Markovu evanđelju, pogledom grleći Raspetu ljubav, spoznajemo da samo ljubav daje smisao našemu životu. U komentarima godine C koje smo naslovili Na izvoru života, promišljajući o Evanđelju po Luki posebice o njegovu izvješću o Ukazanju Uskrsloga dvojici učenika na putu u Emaus, otkrivamo Riječ i kruh kao izvor vode žive na kojemu i mi danas susrećemo Uskrsloga i crpimo snagu za radosni i autentični navještaj Isusa Krista izvora vode žive u pustinjama srca i doma suvremenog čovjeka“, rekla je s. Fužinato.

U svojem predavanju prof. Massimo se, između ostaloga osvrnuo na tumačenje biblijskog teksta. „Stajati pred biblijskim tekstom znači stajati pred Riječju Božjom, dakle, pred Nekim tko je »Drugi« od mene. Želim reći da je prepoznavanje drugosti temeljno za uspostavljanje zajedništva: ne samo ljudska bića (muškarac žena, čovjek zemlja); nego je temeljno i za uspostavljanje odnosa s Bogom i njegovom Riječi. Zajedništvo nikada nije posjedovanje jer autentično se zajedništvo može uspostaviti samo ako prihvatim da je drugi/druga drugačiji/drugačija od mene. Primijenimo li to na odnos s Bogom, moramo prepoznati da je Bog blizu i daleko: obznanjuje se u Bibliji koju čitamo, ali i dalje ostaje misterij. Možemo se samo približiti Bogu, nikada ga posjedovati. Mojsije nije mogao vidjeti Lice Božje, nego samo njegova leda, odnosno tragove (Izl 33,20-23). Dietrich Bonhoeffer, veliki prorok ispovjedne Crkve, opisao je naš suvremeni život kao siromašan život u kojem je misterij nestao ili mu prijeti nestanak. Evo nekoliko njegovih riječi: »Odsutnost misterija u našem modernom životu je naša dekadencija i naše siromaštvo… mi uništavamo misterij jer… želimo raspolagati i biti gospodari svega, a upravo to nije moguće s misterijem. Otajstvo nam stvara nelagodu… Živjeti bez misterija, međutim, znači ne znati ništa o misteriju našeg vlastitog života, o misteriju čovjeka, o misteriju svijeta… znači ostati na površini. To znači svijet shvaćati ozbiljno samo onoliko koliko se može podvrgnuti kalkulaciji i iskoristiti. Živjeti bez misterija znači uopće ne vidjeti odlučujuće životne činjenice ili ih čak poricati. Ne želimo znati da je korijenje stabla u tami zemlje, da sve što živi u svjetlu dolazi iz tame i misterija majčine utrobe, da čak i sve naše misli, naš duhovni život, dolazi iz misterija skrivene tame, tako kao i naš život i svaki život.< Poći od Božjeg misterija, dakle, znači krenuti od svijesti da o Bogu možemo nešto reći, ali ga ne možemo posjedovati ni razumjeti u potpunosti. To je temelj svake prave egzegeze i svakog autentičnog tumačenja Riječi. Toga, prije svega, trebamo biti svjesni mi, svećenici i redovnici/redovnice Crkve Božje koji toliko o Njemu govorimo. Trebamo se podsjetiti da Bog nije naše i da je njegova Riječ njegova, a ne »naša. Bog nije Bog emocija, nego istine, jer emocije prolaze u tren oka, a Istina ostaje i preobražava nas Stati pred Riječju Božjom znači postati odgovoran; čitanje Biblije mora nas učiniti odgovornim ženama i muškarcima koji preuzimaju teret patnje svijeta, posebno potlačenih i napuštenih ljudi… To je odgovornost. Drugim riječima, čitanje biblijskog teksta nije samo vježba koja bi me trebala ispuniti samozadovoljstvom i zanosom u mom malom rascvjetanom vrtu, netaknutom olujama koje bjesne u blizini. Ne, Riječ Božja poziva nas da postanemo odgovorni za one koji žive i one koji umiru, za one koji trpe nepravdu i nasilje, za one koji su sami i potlačeni, za one koji više nemaju snage ni viknuti i podići pogled“, zaključio je prof. Massimo.

Govoreći o komentarima nedjeljnih i blagdanskih čitanja prof. dr. Taras Barščevski rekao je da su „na prvom mjestu takvi komentari namijenjeni svećenicima kako bi im se eventualno pomoglo u pripremi nedjeljne homilije, no isto tako mogu poslužiti i svima onima koji mogu prigovarati glede kvalitete homilija koje čuju te im traže neku zamjenu. No ovi konkretni komentari u autorstvu prof. Grillija i prof. Fužinato, čini mi se, malo mijenjaju taj žanr. Ako su i nastali kao komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja jednog profesora egzegeze i teologije Novoga zavjeta, koji se posvetio ne samo proučavanju Svetoga pisma nego i naviještaju Božje riječi kao svećenik kroz više od 50 godina, profesorica Fužinato prevodeći ih na hrvatski jezik još više ističe njihovu dimenziju osobnog promišljanja i molitve, kako bi čitatelj ušao u osobni dijalog s biblijskim tekstom i poistovjetio se s glavnim biblijskim likovima. To se posebice vidi u osobnoj molitvi koju je autorica dodala nakon svakog tumačenja liturgijskih čitanja pružajući čitateljima primjer utjelovljena Božje Riječi u osobni život te njezine aktualizacije u sredini i vremenu u kojima živimo. I tu mi se posebice dojmila ta iskrena nježnost zaljubljenice u živu Božju Riječ s obzirom na toliko očigledno, a u isto vrijeme toliko neobično za nas koji smo navikli čitati biblijska razmatranja napisana uglavnom redovnicima, biskupima i svećenicima i često na modernim zapadnim jezicima koji ne razlikuju glagolska vremena na osnovu roda govornika, upravo to autoričino “izabirala”, “činila”, “ljubila”… “nisam li ja ona koja bi tebi trebala oprati noge” ili “dolazim do tvojih nogu, Gospodine, i u tišini ljubavi darujem ti samu sebe, onakvu kakva jesam”.  Autentično!“, rekao je Barščevski.

„S dodatkom molitve na kraju svakog komentara autori, kao što sam već bio spomenuo, mijenjaju književnu vrstu komentara nedjeljnih ili blagdanskih čitanja na jednu pravu lectio divina. Utemeljenu na stijeni Riječi evanđeoske poruke tako da je svaki čitatelj može aktualizirati u vlastitom životu ne samo kao zaključke promišljanja nekog drugoga, nego kao izvrsni primjer kako moliti sa Svetim pismom, što znači ne samo ponavljati riječi Svetoga pisma, nego iskusiti kod svakog “zalogaja” svježinu i novost svake riječ, kao i njezinu snagu životu“, naglasio je Barščevski te poručio da ove knjige mogu poslužiti ponajprije svećenicima, ali i svakom vjerniku da se pripremi za lomljenje kruha Riječi u homiliju na Svetoj misi. Kao svećenik čitajući ove komentare i molitve dozvolit ću biti promijenjen Riječju kako bih – prema riječima svetog Grgura Velikog u njegovim Homilijama na Ezekijela – mogao “govoriti sve dok mač Božje riječi ne probije i kroz mene srce bjližnjomu” (Grgur Veliki, Homilije na Ezekijela, I, 11, 5). Kao vjernik–laik pripremit ću se kroz čitanje, meditaciju i molitvu na susret sa živom Riječju u zajednici vjernika vršeći Isusovu zapovijed da jedemo njegovo Tijelo i pijemo njegovu Krv te da budemo jedno. To je naslutio i izdavač ovog troknjižja – Glas koncila – te nam je u posljednjoj knjizi dodao jedan skoro neprimjetan, a ipak toliko koristan alat (ili pomagač) u čitanju ove knjige – razdjelnu vrpcu, koja mi može pomoći u čitanju i razumijevanju evanđelja zajedno sa cijelom Crkvom. Tako da se mogu pripremiti kroz čitanje, razmatranje i molitvu sa Svetim pismom za susret sa Riječju koja postaje Tijelom u sakramentu Kruha te se lomi za sve nas i za svakog od nas kako bismo imali život i to život vječni u izobilju zajedno s Ocem, Sinom i Duhom Svetim“, zaključio je Barščevski.

Dr. fra Stipo Kljajić rekao je, između ostaloga da „je ovo troknjižje pisano za druge i nije rasprava sa samim sobom. Pisano je s namjerom da se podijeli s drugima ono do čega se došlo, spoznalo. Pisano je da se otkrije bogatstvo koje se posreduje drugima. Ovo je troknjižje napisano jednostavnim jezikom što nikako ne znači banalno. Ovo troknjižje i njegova jednostavnost izričaja znači da se iza toga krije jedna spoznajna dubina. U ovom troknjižju nema posjedničkog ili gospodarskog odnosa prema Riječi Božjoj, a što mi bibličari inače često imamo. Nema nikakvog uznositog dociranja, moraliziranja, samodopadnosti, samoispravnosti nego stav da je ono što se tumači veće od onoga koji tumači i to u spoznajnom i u vjerničkom smislu riječi“, rekao je dr. fra. Stipo Kljajić.