Vlč. Biškup u nagovoru je izdvojio dva susreta Petra i Isusa, želeći istaknuti kako Isus susreće ljude u njihovoj svakodnevici. „Ne samo na misi, na hodočašću… Nego i na radnom mjestu, uz jutarnju kavu, kada Isusu možemo zahvaliti za novi dan“, istaknuo je predavač.

Najprije je protumačio susret u kojem Isus Petra poziva biti ribarom ljudi (Lk 5), a potom njihov ponovni susret na Genezaretskom jezeru nakon Isusova uskrsnuća (Iv 21).

Prvi susret Isusa i Petra obilježen je Petrovim povjerenjem jer na Isusovu riječ baca mreže, premda je cijelu noć ribario, a ništa nije ulovio. Vlč. Biškup protumačio je kako biti na obali označava sigurnost, a otisnuti se na pučinu, u dubinu, znači riskirati. Pojasnio je kako Bogu ništa nije nemoguće te da se treba naučiti oslanjati na Božju riječ, unatoč svakoj ljudskoj logici. Pritom je navodio i nekoliko osobnih primjera iz župničke službe, ali i iz školskih dana te za vrijeme studija, kada se sam osvjedočio koliko je snažna molitva koja je iskrena i duboka. Istaknuo je važnost poniznosti koja se javlja u susretu s Bogom jer je čovjek svjestan svoje malenosti i grešnosti. Tu poniznost pokazao je apostol Petar priznajući se grešnim čovjeku. „Isus prihvaća Petra kao grešnika, poniznog čovjeka, jer je time dokazao spremnost za velike stvari. Ohol čovjek duhovno je nepokretan“, poručio je.

Osvrnuvši se na ponovni Petrov i Isusov susret nakon uskrsnuća (Iv 21), istaknuo je važnost sjećanja koje pomaže u vjeri.

Istaknuo je da je ljubav temelj vjerničkog života, odnosa s Bogom, molitve te da se moralni život vjernika ogleda upravo u dinamici ljubavi: „Moralno padamo ili rastemo ovisno o ljubavi prema Bogu“.

Pozvao je biskupijske djelatnike da i oni poput Petra slijede Isusa, ne na neke izvanredne načine, nego u svojoj svakodnevnici, svojoj dnevnoj dinamici.

Nakon nagovora djelatnici su pristupili sakramentu ispovijedi, nakon koje je uslijedila misa koju je predvodio mons. Radoš u zajedništvu sa svećenicima središnjih biskupijskih ustanova.

Govoreći o izdaji, protumačio je da je izdaja uvijek povezana s poniženjem i nanosi rane posebne vrste. „Najviše boli onda kada nas izda netko tko nam je blizak, netko komu smo vjerovali i koga smo voljeli. Kada nas izdaju ljudi s kojima nismo duboko povezani, to nas zaboli i smeta, ali takve rane obično ne zadiru duboko, jer ni odnos nije bio dubok. No, dubina rane uvijek odgovara dubini povjerenja, ljubavi i blizine koje su postojale. To se događa u obitelji (…), na radnome mjestu kada najbliži suradnik izda onoga s kim je dijelio posao, odgovornost i povjerenje. Takva rana teško zacjeljuje, jer izdaja dovodi u pitanje sve ono lijepo, plemenito i istinito što nas je s tom osobom povezivalo. Tada počinjemo sumnjati u vlastite osjećaje, u vlastite procjene, kao da nam tlo izmiče pod nogama. U najtežim slučajevima takve ljude uspoređujemo s Judom“, rekao je biskup Radoš.

„Juda je bio među najbližima. Bio je dionik zajedništva, slušao je Učiteljeve riječi, gledao njegova djela, promatrao njegovu ljubav prema ljudima, njegovu blagost i milosrđe. Isus ga nije držao po strani, nije ga odbacivao, nije ga stavljao na led. Juda je mogao nabrajati što je sve Isus za njega učinio. Pa ipak, izdao je Učitelja, prijatelja, i time nije izdao samo Isusa, nego samoga sebe, svoju ljudskost i ono što je u njemu bilo vrijedno plemenito. Možemo naslutiti koliko je teška ta rana. Izdaja prijatelja boli dublje od neprijateljstva. Još je bolnije kad izdaja nije samo čin slabosti, nego kad u sebi nosi i računicu, interes, želju za nekom koristi. Tada rana postaje još teža jer nije riječ samo o padu, nego o svjesnom pristanku da se dobro proda za nešto prolazno i nedostojno“, rekao je.

Poručio je kako liturgijsko vrijeme korizme želi potaknuti na žalost, suze i na iskrenost srca pred Bogom. „Suze su često najčišće ogledalo duše i najjasniji put kojim otvaramo vrata Bogu da nas izliječi. One ne moraju uvijek biti vidljive kao dragocjena tekućina u očima; postoje mnoge nijanse unutarnjih suza: kajanje, stid, čežnja, tiha bol, iskreni uzdah, ponizna molitva. Važno je da ih prepoznamo i iznesemo pred Boga, kako bi se i naš susret s Isusom pretvorio u zagrljaj ljubavi i obnovu“, istaknuo je biskup Radoš.