Svoju pastirsku poruku nadbiskup je započeo govoreći o euharistiji kao uskrsnućem preobraženoj stvarnosti. „Kristovim uskrsnućem preobražena je sveukupna naša stvarnost. To ponajviše otkrivamo u euharistiji gdje njegovo tijelo i krv postaju izvorište novog života. Primajući tijelo i krv Isusa Krista, „bivamo učinjeni dionicima božanskog života na sve odrasliji i svjesniji način… I doista, ne mijenja se euharistijska hrana u nama, nego mi iz tog blagovanja izlazimo tajanstveno izmijenjeni. Krist nas hrani sjedinjujući nas sa sobom, on nas ‘privlači u sebe’“ (Sacramentum caritatis, 70)… Slaveći kao Crkva euharistiju, mi njegujemo želju da se ona sve dublje ureže u naše biće te da ojačani njome živimo korjenitu novost koju je Krist donio u našu svagdašnjicu. Postajemo prepoznatljivi svjedoci te novosti u obitelji, na radnom mjestu i općenito u društvu. Otajstvo euharistije nas osposobljuje da se odvažno založimo u izgradnji pravednih struktura ovoga svijeta kako bi u njih unijeli novost odnosa, čiji je neiscrpni izvor u Bogu“, rekao je nadbiskup.

Doniranje hrane – plod zajedništva za euharistijskim stolom.

Velik dio svoje uskrsne poruke nadbiskup je posvetio našem odnosu prema hrani. „Bacanje hrane je grijeh i u nebo vapijuća nepravda koju čini ‘stari čovjek’, zatvoren za ponudu spasenja po ‘novom čovjeku’ Isusu Kristu (usp. Rim 6,1-14). Čovjek je upravitelj stvorenoga svijeta, pozvan zajedno sa svim stvorenjima, i u njihovo ime, hvaliti Stvoritelja. No, udaljen od Boga i zahvaćen grijehom, on srozava dostojanstvo stvorenja na puku robu, samo kako bi ostvario što veći profit. Zbog toga mnogi čak i gladuju. Svjedoci smo otvaranja trgovina s hranom pred istekom roka (očito za ‘drugorazredne’ siromašne građane) ili se njome manipulira te ju se prepakiranu vraća na trgovačke police. A velike količine proizvedene hrane se čak i bacaju, jer je u neuređenom društvu bacanje hrane isplativije od njezina doniranja potrebnima, dobrotvornim ustanovama te socijalnim udrugama i samoposlugama. Među takva društva, unatoč dobroj volji mnogih zauzetih i hrabrih osoba i već donesenih, ali nedostatnih zakonskih odredaba, moramo, nažalost, ubrojiti i naše hrvatsko društvo“, kazao je nadbiskup Hranić, dodavši kako je poštovanje prema hrani kao Božjem daru, solidarnost sa siromašnima i doniranje hrane svjedočanski plod slavlja Kristova uskrsnuća i uskrsne preobrazbe, koja se s euharistijskoga stola pretače u poslanje Crkve i naš kršćanski poziv.

Nadalje, nadbiskup je uputio i na problem gubitka hrane, kao i njezino rasipanje u pretjerano tržišno orijentiranom sustavu, što se javlja u svim etapama nakon žetve/berbe, tijekom prerade, skladištenja, transporta i prodaje te kroz lance proizvodnje, distribucije i ugostiteljstva, uvijek uz ozbiljne štete za prihod krajnjih, a posebno malih, proizvođača. Istodobno je upozorio i na miris grobne truleži te kulture odbacivanja i smrti u ugrožavanju stvorene stvarnosti od strane onih čiji stil života i prehrana zahtijevaju velike količine zemlje i vode.

Pri kraju svoje pastirske poruke nadbiskup je potaknuo na zauzetost u prilog ugroženih i obespravljenih te je uputio čestitku: „Draga braćo svećenici i redovnici te sestre redovnice! Dragi vjeroučitelji u školi i suradnici u župnoj katehezi, dragi volonteri u karitativnim i socijalnim udrugama, samoposlugama i kuhinjama, draga braćo i sestre koji na bilo koji način sudjelujete u stvaranju vrijednosnog ozračja i oblikovanju zakonodavstva u našem hrvatskom društvu! Oduprimo se bacanju hrane i založimo se za potrebne među nama. Budimo svjedoci poštenja, čestitosti, plemenitosti pravde i istinoljubivosti; svjedoci vjere, nade i ljubavi što nam ih daje uskrsli Krist i trajno ih u nama obnavlja kroz naše zajedništvo euharistijskog stola. Svima vama, u zajedništvu s mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru i mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom, od srca želim radostan i blagoslovljen Uskrs! Felix, alelluia!“

Uskrsna čestitka i pastirska poruka nadbiskupa Hranića grafički je opremljena slikom „Uskrsli Krist“, vitraj u filijalnoj crkvi Snježne Gospe u Malinovcu, Župa Šljivoševci (Atelje Stanišić, 2016.).