Sprovodni obredi bit će slavljeni u utorak 12. rujna na groblju Lovrinac u Splitu s početkom u 14 sati. Misa zadušnica bit će slavljena odmah poslije sprovoda u crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu.

ŽIVOTOPIS

Franjo je rođen u Uzdolu kod Prozora 20. prosinca 1952. od roditelja Josipa i Ljubice r. Juričić. To malo mjesto na sjeveru Hercegovine postalo je poznato po pokolju koji je muslimanska Armija BiH učinila 1993., kada je ubijeno 29 civila i 12 vojnika. Franjin otac je čudom izbjegao smrt.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom Uzdolu 1958. – 1962. Peti razred pohađao je u Varešu 1962. – 1963. U Prozoru je od 1963. do 1965. završio 6. i 7. razred te u Ćilipima – Konavle, 1965. – 1966. 8. razred. Njegovi premještaji  odraz su teških prilika u kojima su njegova obitelj i rodni kraj živjeli.

Srednju školu pohađao je kao kandidat Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri na Poljudu – Split, 1966. – 1970. Poljudska gimnazija je u to vrijeme bila gradilište. Učenici su odradili veliki broj dana pomažući u gradnji.

Stupio je u Novicijat na Košljunu 1970. Poslije godine novicijata položio je i privremene zavjete 1971. Potom je otišao na odsluženje vojnoga roka 1972. – 1973. u Zagreb.

Prve dvije godine teologije pohađao je na Trsatu u Rijeci 1973. – 1974. Ondje su zajedno s njim bili bogoslovi: Ljevar, Sopta, Nosić, Dovranić. Drugi tečaj su upisali: Ćurić, Perković, Mrvelj i  Bajo. Studij teologije nastavio je na Franjevačkoj teologiji u Jeruzalemu zajedno s fra Antom Mrveljom i Ivicom Dovranićem.

Zaređen je za đakona 8. prosinca 1976. u Nazaretu, a za svećenika 29. lipnja 1977. u Jeruzalemu.

Nakon završenih studija počeo je njegov rad u provinciji. Najprije je bio član Samostana u Crikvenici 1977. – 1978. Ondje je stjecao prva pastoralna iskustva osobito kao zborovođe. Od najranije dobi pokazivao je talent za glazbu i pjevanje koji je iskazao kao kapelan i zborovođa u  Puli, 1978. – 1982. Iz Pule je premješten na Kunu kao kapelan i voditelj zbora 1982. – 1987.

U Kuni je 1985. obolio od teške zloćudne bolesti. Liječio sa na Klinici u Freiburgu u Njemačkoj. Maksimalno zračenje produljilo mu je život, ali je ostavilo ozbiljne posljedice. Njegov križni put  počeo je s tom bolešću. Nikada više nije bio onaj „prpošni“, veseli i raspjevani subrat. Bolest ga je promijenila, ali nije dokrajčila.

Nakon smrt fra Bone Miroševića imenovan je predstojnikom Samostana Gospe od Snijega u Cavtatu, 1987. gdje je ostao do 1991. godine.

U Göppingenu je djelovao 1991. – 1997. kao voditelj Hrvatske katoličke misije. Već vidno narušenoga zdravlja vratio se u provinciju. Imenovan je za predstojnika samostana na Krapnju, što je bio 1997. – 2000. Potom je djelovao tri godine, sve do zatvaranja Samostana sv. Josipa, na Lapadu.

Tri godine provodi kao predstojnik na Dridu 2006. – 2009. gdje je radio na obnovi samostana.

Sljedeća postaja životnoga puta bio mu je drevni Samostan svetoga Vlaha u  Pridvorju – Konavle, gdje je djelovao od 2009. do 2016. Već onemoćao, hrabro se nosio s poteškoćama. Bilo je to za nj previše. Ipak je izdržao 6 godina.

Vratio se na Drid 2016. godine. Njegovo zdravlje sve je više slabjelo. Poluslijep i sa štapom jedva je mogao obavljati ono najnužnije.

Stoga je 2022. premješten  na Poljud gdje je organizirana stručna medicinska pomoć za bolesnu braću kojima je potrebna pomoć.

Preminuo je 10. rujna 2023. u splitskoj bolnici na Firulama.

fra Josip Sopta, gvardijan Samostana Male Braće u Dubroviniku i definitor Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri