Preobraženje Gospodinovo proslavljeno u samostanu Sigurata

U uvodnom dijelu propovijedi vikar Katušić je istaknuo da je blagdan Kristova Preobraženja blagdan Kristove ljubavi, strpljenja i na poseban način blagdan nade za vjernike. Ovaj čudesni događaj kojeg prenosi evanđelist Marko, a prenose ga sva trojica sinoptičkih evanđelista, potiče nas na razmišljanje što on označava, pojasnio je.

Ono što je važno razumjeti je kada se on događa i što je neposredno bilo prije toga. Nakon što je Isus poslao svoje učenike da idu propovijedati radosnu vijest pa se oni k njemu vraćaju, on ih pita što ljudi kažu tko je on, a učenici odgovaraju: jedni da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći da si neki od proroka. Nato Šimun Petar uzima riječ i na Isusov upit: „Što vi kažete tko sam ja?“, kaže: „Ti si Krist pomazanik“. Na taj način on ispovijeda onu stvarnu istinu tko je Isus. Petar je prepoznao kako Isus nije jedan od likova iz Staroga zavjeta nego netko novi, sam Gospodin kojeg ljudima šalje Bog.

Nakon što je završio taj događaj u Evanđelju po Marku Isus nastavlja govor u kojem kaže da Sin Božji treba biti predan od glavara svećeničkih, mučen i na koncu ubijen. Petar opet prihvaća riječ i kaže: „Ne Gospodine, tebi se to ne smije dogoditi“. Njemu je bilo neshvatljivo da taj koji je poslanik Božji, taj koji je iščekivani Mesija može biti na koncu mučen i ubijen, pojasnio je propovjednik. To je za Petra bio znak propasti i znak neuspjeha. Oni žele da Isus vlada i da se zakralji, da uzdigne Izrael na razinu kraljevstva. Isus mu na to odgovara: „Nosi se od mene Sotono, jer ti nije na pameti ono što je Božje nego ono što je ljudsko“. Isusovi učenici pokazuju nerazumijevanje, poteškoću dok prihvate Isusa, dok prihvate njegov plan. Zašto kažemo da je ovo blagdan Božje ljubavi, Božjeg strpljenja s nama grešnicima, s nama koji smo slabi i koji Isusa do kraja ne razumijemo i ne idemo njegovim putem, nastavio je svoje promišljanje propovjednik.

Isus zatim uzima Petra, Jakova i Ivana i kaže im da idu za njim. I povede ih na goru i na gori se preobrazi. Trenutak Kristova preobraženja je trenutak kada Isus želi učenicima otvoriti oči, kako učenicima tada tako i nama danas, da ono što mi smatramo neuspjehom, što smatramo propašću, što smatramo da je smrt ili nekakav nesretan kraj, nije uništenje. I na neki način preobraženje kao da rastvara nebesa. Kao da Isus želi otvoriti nebo i pokazati nama kako to izgleda nakon smrti. I on otvara nebo i pokazuje se u proslavljenom tijelu. Pokazuje se onako kako opisuje evanđelist: Haljine mu bijahu bijele, toliko bijele da da ih ni jedan bjelilac tako ne bi mogao izbijeliti. Lice mu bijaše svijetlo. Gospodin se pokazuje u svjetlu koje nije znak smrti nego punine života, znak nečeg višega nego što mi imamo na zemlji.

Blagdanom Preobraženja Gospodin nam želi pokazati da trenutak smrti za one koji se trude živjeti u životu dobro, za one koji su se u životu trudili služiti, ljubiti, opraštati, slijediti riječi koje nam Gospodin govori u evanđelju, nije trenutak kraja nego upravo suprotno trenutak eksplozije života. Kao da smo u ovom trenutku sijali sjemenje koje će u trenutku smrti do kraja donijeti svoje plodove.

To Isus pokazuje svojim učenicima jer ih ljubi i hoće im reći: Nemojte se bojati križa, nemojte misliti kada ja bivam ubijen da je to gotovo, da je to kraj. Tek tada život počinje i to punina života, veći i snažniji život nego ovaj koji imamo na zemlji. To je trenutak preobraženja, tu je Bog koji je strpljiv sa svojim učenicima. On nas polako vodi i kad ga mi ne razumijemo on nam samo želi pokazati: Ne bojte se, ustvrdio je vikar Katušić.

Učenici slično kao i mi pokazuju nerazumijevanje, nastavio je. Uzbuđeni govore Gospodinu „Napravimo ovdje tri sjenice“, pozivajući se na židovski blagdan Sjenica, „tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu“. Petar u tom trenutku ne izražava samo želju da ostanu na tom brdu nego zaista prepoznaje da je Isus stvarni Mesija, ustvrdio je propovjednik. Petar zapravo time pokazuje da još uvijek do kraja ne razumije Isusa. Petar još uvijek doživljava Mojsija kao onog koji je najvažniji, a Isus je tek jedan koji će donijeti to što nam je Mojsije obećao.

Kada završava to viđenje, kada kaže da se Mojsija stavi u središte, ukaza se oblak i iz toga oblaka progovara Bog koji kaže: „Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte“. Isus je taj koji objavljuje radosnu vijest Njega slijedite. Mojsije i Ilija su preteče Isusu, a Isus sada dolazi u središte. U to trenutku učenici se prestrašiše, obazriješe se oko sebe i ne vidješe više nikoga doli Isusa samoga.

Blagdan Preobraženja je blagdan Božje ljubavi, Božjeg strpljenja prema grešnicima, blagdan koji nam govori: ne bojte se. Unatoč patnjama, unatoč gubicima, unatoč smrti koja čeka svakoga od nas Isus nam obećava da sve ono dobro što činimo u životu u trenutku smrti se preobražava. I postaje još snažnije i još svjetlije. I to je ta kršćanska nada. Zato neka nam ovaj blagdan bude poticaj da što više dobra sjemena sijemo u svoje srce i dušu, sjemena služenja, ljubavi i opraštanja, zaključio je propovjednik.

Na kraju je rektor Katušić čestitao sestrama i svima nazočnima blagdan Preobraženja Gospodinova nazvavši prostor samostana „malim gradskim Svetištem“.

Predstojnica samostana Sigurata s. Marislava Samardžić zahvalila je uime zajednice i samostana predvoditelju slavlja Katušiću, kao i suslavitelju dominikanskom prioru fr. Tomislavu Kraljeviću te dubrovačkim bogoslovima izrazivši nadu da će sudionici slavlja, povodeći se za riječima iz propovijedi, živjeti u ljubavi, strpljivosti i razumijevanju i da će to prenositi na sve koje će susresti. Misno slavlje je glazbenim izričajem pratila prof. Maja Marušić.