Prije 425 godina rođen Gian Lorenzo Bernini koji je obilježio sakralnu umjetnost Rima

Svijetle kolonade veličanstveno se uzdižu iznad tamnosivog popločenog trga. Visoki likovi svetaca stražare na krovovima. Kolonade svojim širokim zagrljajem skrivaju i prezentiraju vjerojatno najpoznatiji trg na svijetu: kolonadama oko Trga svetog Petra Gian Lorenzo Bernini (1598.-1680.) stvorio je sebi spomenik – jedan od mnogih u Rimu. Kipar je rođen prije 425 godina, 7. prosinca 1598. godine.

I dan danas posjetitelji ostaju u čudu kada se iz stupova otvori pogled na Trg svetog Petra i baziliku. Remek djelo barokne raskoši i optička iluzija. Gledano s određenih točaka na ovalnom trgu, 284 numerirana stupa od travertina, kamena iz Tivolija, zamagljuju se u jedan red stupova. Oni su zapravo poredani u četiri reda jedan iza drugoga. Dvije okrugle mramorne pločice s natpisom „Centro del Colonnato“ upućuju na središte polukruga, idealnu točku za gledanje.

Ogroman rad od vapnenca jedan je od kasnijih u životu Berninija rođenog u Napulju. Kad je imao oko sedam godina, mali Gian Lorenzo napustio je južnotalijanski lučki grad i preselio se sa svojom obitelji u Rim. Zanat je naučio od oca. Kipar Pietro Bernini izradio je baroknu fontanu na barci ispred Španjolskih stuba. Njegov više nije trebao napuštati Vječni grad sve do svoje smrti – s izuzetkom jednog radnog putovanja u Pariz. Njegova djela su vjekovna i još danas oblikuju sliku glavnog grada Italije i Vatikan.

Bernini, kojeg su smatrali temperamentnim, svojeglavim i ponekad agresivnim, prve je narudžbe dobio prije nego što je napunio 20 godina. Kad je bio u svojim kasnim 20-ima, trebao je za papu Urbana VIII. sagraditi baldahin nad papinskim oltarom u tada novoj Bazilici svetog Petra. To njegovo djelo nadvija se nad grobom apostola Petra: četiri golema, vijugava brončana stupa podupiru metalni pokrov visok 29 metara. Unatoč masivnosti, čini se kao da se kreće, kao da ga pokreće povjetarac.

Nakon što je umro njegov mentor, papa iz loze Barberini Urban VIII., Bernini je radio za još četvoricu papa. U Bazilici svetog Petra ostavio je daljnje tragove s Cathedra oltarom u apsidi i golubicom koja lebdi ponad njega. Ondje je također načinio impresivne grobnice za svoje papinske klijente Urbana i Aleksandra VII. Veliki kip „Sveti Longin“ također je Berninijevo djelo, kao i konjanički kip cara Konstantina u Scala Regia. Trenutna arhitektura stepenica s tamnim uvojcima na šiljak također seže do ovog umjetnika. Međutim, njegov plan da pročelje Bazilike svetog Petra ukrasi s dva tornja kasnije je propao zbog strukturalnih problema.

Berninijeva djela stanovnike i posjetitelje neizostavno prate kroz Vječni grad. Na putu od Vatikana prema povijesnom središtu, njegovih je deset anđela ponad Tibera. Kipovi sa simbolima patnje i smrti Isusa Krista ukrašavaju antički pješački most prema Castel Sant’Angelo.

Jesu li rimski dominikanski redovnici pogled na stražnji kraj mramornog slona smatrali ukrasom, ostaje da se istraži. Umiljati bucmasti surlaš s egipatskim obeliskom na leđima također seže do Berninija. Nalazi se ispred bazilike Santa Maria sopra Minerva, u blizini Panteona. Prema rimskoj legendi, prikaz stražnje strane životinje bio je Berninijev čin osvete dominikancu koji je živio lijevo od te crkve. Redovnik je prigovarao statičnosti izvornog rješenja pa je na Papin nalog Bernini morao izmijeniti projekt. To je izvanredno umjetničko djelo. U Rimu 17. stoljeća slonovi su bili iznimka. Neizvjesno je je li ga Bernini ikada vidio vlastitim očima.

Bernini se usudio pogledati izvan granica Rima i svojom fontanom Četiri rijeke na Piazza Navona. Nalazi se oko pet minuta hoda od Panteona, a ima i svoj obelisk. Uhvaćene u svojim pokretima, četiri muške figure veće od prirodne veličine predstavljaju dominantne rijeke četiriju kontinenata poznatih u to vrijeme.

Do danas se njegove fontane, spomenici i zgrade, brojni kipovi i biste uglavnom nalaze u Rimu. Stoje na trgovima, u crkvama i muzejima. Koliko god je impresivna njegova umjetnička ostavština, jednako je neupadljivo Berninijevo vlastito počivalište. Tek crna gravura na jednoj od mnogih bijelo-sivih mramornih stepenica na glavnom oltaru bazilike Santa Maria Maggiore upućuje na grob baroknog majstora: „Ioannes Laurentius Bernini decus artium et urbis hic humiliter quiescit“ (Ioannes Laurentius Bernini, ukras umjetnosti i grada, ovdje u poniznosti počiva“). Zelena biljka u plastičnoj posudi boje terakote jedini je ukras, a posjećenost je skromna kao i sam grob.

U međuvremenu, zainteresirani za Berninija gomilaju se u malenoj crkvici, oko kilometar udaljenoj od impozantne Papinske bazilike. Sveta Terezija Avilska leži ispred zlatnih zraka naznake neba. Anđeo stoji ispred nje sa strijelom uperenom u njeno srce. Bijele mramorne figure zamrznute su u svojim pokretima i emocijama. „Zanos svete Tereze“ jedno je od Berninijevih najpoznatijih djela. Ono što mu je zajedničko s ostalim njegovim kipovima je njegova živost. Umjetnik se ne ograničava samo na vanjski izgled, već hvata trenutak, raspoloženje i suštinu prikazanog.

To vrijedi i za ekstazu blažene Ludovike Albertoni. Mističarka dramatično steže svoja prsa i trbuh, uz glavu zabačenu unatrag, blago otvorena usta i zatvorene oči. Kip je blagoslov i prokletstvo za zajednicu u pomalo skrivenoj crkvi San Francesco a Ripa u četvrti Trastevere. Ljudi dolaze – ali svi dolaze samo vidjeti Berninija, uzdiše župljanin na informativnom pultu.