Priopćenje Biskupskog ordinarijata Varaždin o slučaju Gorek

Iznenađeni viješću koju su objavila sredstva informiranja 30. siječnja o. vlč. Antunu Goreku i župi Ždala da se radi o političkoj sprezi mjesnih “moćnika” i varaždinskog biskupa radi istine molimo dnevne listove da objave ovo priopćenje:
1. Svećenik Antun Gorek, svećenik je Riječko-senjske nadbiskupije koji je došao na područje Zagrebačke nadbiskupije krajem 1991. godine i to svojevoljno, napustivši svoju nadbiskupiju bez znanja svog nadbiskupa Antona Tamaruta. Boraveći u župi Sv. Marka Križevčanina u Zagrebu uputio je molbu zagrebačkome nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću da bude primljen u Zagrebačku nadbiskupiju. Na njegovu molbu odgovoreno je 16. listopada 1992. br. 3255/1992: “Po odredbi uzoritog Nadbiskupa vas obavješćujemo da nećete biti primljeni u Zagrebačku nadbiskupiju. To je konačno rješenje. Prema tome dajte se na raspolaganje Vašem Ordinariju u Rijeci.”
O svemu tome piše nadbiskup Tamarut: “Vi ste usred ratnih stradanja morali, kao i mnogi drugi, napustiti 6. kolovoza 1991. Saborsko, mjesto vašeg službovanja u Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Kad ste došli u Rijeku, mi smo Vama i Vašoj majci dali smještaj u našemu Sjemenišnom dobru u Lovranu, dok se ne nađe novo mjesto za Vašu svećeničku službu. Međutim, Vi niste htjeli čekati rasplet događaja nego ste jednostavno pobjegli iz Lovrana, a da se meni, svome Nadbiskupu, uopće niste javili”. (Dekret br. 547/1997. od 18. kolovoza 1997.)
Iz gore navedenog vidi se da je vlč. Antun Gorek boravio u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao prognanik. U tom statusu piše nadbiskupu zagrebačkom, uzoritom kardinalu Kuhariću, da mu dodijeli bilo kakvu župu dok se ne srede prilike u njegovoj Nadbiskupiji i dok se ne vrati u Riječku nadbiskupiju. Kardinal na tu molbu čini slijedeće, računajući na iskrenost molbe i da će održati riječ: šalje ga 1992. godine bolesnome župniku za duhovnog pomoćnika u župu Gradec. Poslije smrti župnika u župi Gradec imenovan je upraviteljem župe Ždala, dekret br. 2627/1993, od 4. kolovoza 1993.
2. Kada su se promijenile prilike i više nije bilo razloga za boravak na području Zagrebačke nadbiskupije 17. siječnja 1997. br. 71/1997 Nadbiskupski Duhovni stol poslao mu je obavijest (dekret) da mu služba upravitelja u župi Ždala prestaje 30. lipnja 1997. i da se vrati u svoju matičnu nadbiskupiju, tj. Riječko-senjsku.
3. Nakon razrješenja u župi Ždala dekretom riječko-senjskog nadbiskupa mons. Antona Tamaruta, br. 547/1997. od 18. kolovoza 1997. imenovan je župnikom u župi Vratnik, u svojoj Nadbiskupiji riječko-senjskoj. Na taj se Dekret oglušio i ostao dalje u Ždali.
4. Budući da 5. srpnja 1997. papa Ivan Pavao II. dismembracijom Nadbiskupije zagrebačke osniva nove dvije biskupije, Požešku i Varaždinsku, župa Ždala je pripala novosnovanoj Biskupiji varaždinskoj. Preuzvišeni biskup varaždinski mons. Marko Culej primio je vlč. Antuna Goreka na razgovor u studenome 1997. godine. Vlč. Gorek zamolio je biskupa da ga ostavi do 15. travnja 1998. godine u župi Ždala jer “kamo ću sada u zimi”. Tada je obećao da će pismenim putem zamoliti i zatražiti jurisdikciju u Biskupiji varaždinskoj u trajanju do 15. travnja 1998. godine. Taj rok je prošao, a da nije zatražio ni jurisdikciju ni otišao iz Ždale.
5. 15. svibnja iz Ordinarijata biskupije poslano mu je pismo upozorenja br. 113/1998, gdje ga se podsjeća na dano obećanje i upozorava ako do kraja svibnja 1998. ne preda župu i ne vrati se u svoju Riječko-senjsku nadbiskupiju da će uslijediti suspenzija, tj. zabrana svakog vršenja svećeničke službe. Niti poslije toga nema nikakvog odgovora. Još ga se jednom podsjeća na njegovo obećanje 3. lipnja 1998. godine pismo br. 139/1998 i da je rok da to učini do 23. lipnja 1998. ili će uslijediti suspenzija.
6. Dekretom br. 158/1998 od 23. lipnja 1898. vlč. Gorek je suspendiran, zabranjeno mu je vršenje svećeničke službe na području Biskupije varaždinske. 26. lipnja 1998. dolazi u Ordinarijat biskupije na razgovor s preuzvišenim biskupom i moli da mu se skine suspenzija i obećaje da će do konca kolovoza 1998. predati i napustiti župu Ždala. Tu svoju molbu vlastoručno je napisao i predao biskupu, ali obećanja nije izvršio. 1. rujna 1998. pod br. 254/1998 još ga se jednom upozorava da preda i napusti župu ali i na to upozorenje ostaje gluh.
7. 15. rujna 1998. poslan mu je dekret o suspenziji, ali on i dalje ostaje pri svome i ne miče se iz Ždale.
8. O njegovoj suspenziji obaviješteni su svi lokalni župnici i sve okolne župe, a također je obavijest izišla i u Službenom vjesniku Biskupije varaždinske “da dosadašnji upravitelj župe Ždala, vlč. Antun Gorek ne može više vršiti nikakvu svećeničku službu na području Biskupije varaždinske” (dekret br. 272/1998 od 18. rujna 1998.).
9. Biskup varaždinski mons. Marko Culej još je jednom pokušao razgovarati sa svećenikom Gorekom u ljetu 1998. godine. U razgovoru mu je ponudio umirovljenje i da će biti zbrinut kao penzioner sa mjesečnim primanjem u protuvrijednosti 1.000 DM. Sve to ne prihvaća gospodin Gorek i ostaje dalje pri svome.
10. 19. prosinca 1999. kancelar Biskupije varaždinske Antun Perčić odlazi u župu Ždala da slavi svetu misu sa župljanima i da im priopći da će za božićne blagdane doći svećenik u Ždalu. Vlč. Gorek mu onemogućuje slavljenje svete mise. Kancelar biskupije obavijestio je prisutne župljane u crkvi o slučaju vlč. Goreka i naglasio zbog čega je suspendiran. Suspenzija je uslijedila zbog neposlušnosti biskupu tj. što se vlč. Antun Gorek ne želi vratiti u svoju matičnu Nadbiskupiju riječko-senjsku.
Iz navedenog se vidi da je vlč. Antun Gorek uzurpirao službu upravitelja župe u Ždali i nije nikakav upravitelj župe. Stoga sve što čini nedopušteno je i sve ono gdje se on poziva na titulu upravitelja župe Ždala nevaljano je i zloupotreba. Vlč. Gorek bi trebao napustiti župu Ždala i variti se u svoju Riječko-senjsku nadbiskupiju. Time bi se vrati mir u župu Ždala i župa bi dobila svog župnika.

U Varaždinu, 1. veljače 2000.
Antun Perčić, kancelar