Priopćenje Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavarica i poglavara (UCESM)
Dubrovnik je bio prekrasno mjesto u kojemu je od 6. do 11. prosinca 1999. održana 9. Opća skupština Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM). Na zasjedanju je bilo prisutno 38 nacionalnih konferencija iz 23 europske zemlje, počevši od Norveške na sjeveru do Grčke na jugu, te od Ukrajine na istoku do Irske na zapadu, a redovnice i redovnici iz velikog broja međunarodnih redovničkih zajednica sastali su se da bi raspravljali o svojoj ulozi u aktualnoj zadaći oko ujedinjenja i razvoja Europe, za dobrobit svih, približavajući se novom tisućljeću. Ohrabreni predstavnikom iz Vatikana, o. Euzebijem Hernandezom i biskupom Luc de Hovreom, redovnici i redovnice koji su sudjelovali na skupštini istraživali su načine ne koje bi mogli pridonijeti životu i duhu Europe.
Održavanjem Skupštine u Hrvatskoj stvoreno je ozračje u kojem su odluke bile donesene u kontekstu države koja nastoji izgraditi svoj život i ekonomiju poslije svih boli i trpljenja proživljenih devedesetih godina. Skupština je bila obogaćena i bliskim kontaktom s mjesnim stanovništvom, dijeleći njihov način život i s delegatima iz Hrvatske.
Ključno predavanje koje je održao o. Arens, OFM, njemački teolog, izazvalo je sudionike skupštine da usredotoče svoj pogled na Boga, spuštajući se do realnosti ljudskih nada, strahova i snova. Baš kao što je sv. Franjo u 13. stoljeću čuo glas s križa koji mu je govorio, tako Crkva i redovnici danas moraju dopustiti križevima Europe da na konkretan način progovore i njima, ako već žele svim narodima Europe svjedočiti novi život i jedinstvo.
Izabravši novoga predsjednika o. Jesusa Lecea iz Španjolske i potpredsjednika o. Jakaba Varnai iz Mađarske, Skupština je usuglasila svoju viziji za nekoliko idućih godina. Taj proces ima za cilj privući zajedno izvore i snage ove jedinstvene skupine, da bi njihova zajednička energija mogla biti stavljena u službu svih u Europi koji su zaduženi osnažiti naše zajedničke veze. Skupština je sebi zadala dva osobiti zadatka: raditi na ojačavanju veza između Istoka i Zapada u Crkvi u Europi te produbiti vlastiti duhovni cilj da bi pokrenuli skupine i pojedince koji su u opasnosti da ostanu na marginama novog razvoja.