U toj zabiokovskoj župi vjernici od ranog jutra moleći i idući za križem u procesiji obilaze postaje i mjesta gdje ih mještani dočekuju uz okrjepu. Tijekom desetosatne procesije prijeđu put dug oko 27 kilometara, bez obzira na vremenske prilike ili neprilike, njegujući tako tu tradiciju od pamtivijeka.

U povodu Velikoga petka, kako piše portal Slivno, župnik fra Željko Tolić pozvao je Slivanjce i Slivanjke na razmišljanje.

„Dragi moje Slivanjke i Slivanjci! Umuknite dubokom, najdubljom i svetom šutnjom! Vi koji ovo čitate – umuknite! Zašutite! Budite tihi, toliko da dah svoj na trenutak ne čujte!

Prestani plakati, jadati se, brontolati i grintati. Križeve vaše, podjele i putove vaše, duže ili kraće, i dišpete vaše, običaje vaše, svojeglavost i uznositost vašu na čas zaboravite i sa strane ostavite.

Jer danas ima i važnijih stvari. Jer danas – na Veliki i sveti petak – Ljubav nije ljubljena!

Upamti tu rečenicu. Ljubav iz koje je proizašla svaka druga ljubav, danas – na Veliki petak – nije ljubljena, nego je mukom mučena i cijela je u modricu pretvorena!

Slivanjke i Slivanjci, duhom se unesite i preselite danas na Golgotu. Zatvori oči i budi  ondje, na Golgoti, ispod križa, uz Mariju, majku Njegovu, uz Ivana, ljubljenog učenika, i svete žene. Budi s njima, u njihovu društvu. I budi s Njime. I zamisli Njegov  pogled. I poglede svjetine koja viče, urla i traži krv Nevinoga. I sjeti se, samo to, jer nije previše: sjeti se da je samo jedna Njegova kap krvi dovoljna da nestane sve zlo, himba i podjela. Da se sve to uguši. I više ne postoji. Samo u jednoj Njegovoj kapi, koja je kapala i tekla  odasvud i posvud Njegova svetoga tijela. Krv Jaganjca Božjega, koji oduzima i briše grijeh svijeta. Krv Sina Božjega, ta presveta krv, Boga moga i Boga tvoga.

Možeš li zamisliti kako te je ljubio?

Zagrlio je križ na koji će mu ruke oštrim čavlima zakovati, na kojem će mu kopljem rebro probosti i spužvom octa žedna usta napojiti. Križ – te dvije poprečne grede – na kojima će izdahnuti. Jer znao je da taj križ, samo on, tebi i meni – Slivnu i Slivanjcima – život daje i donosi: u punini i vječnosti Njegovoj.

Danas je dan – taj Veliki i sveti petak – kada su se svete oči zaklopile i svete usne utihnule, kada se glava smrti naklonila i najsvetija duša od tila svoga rastavila. Danas je dan gorke muke Isusa iz Nazareta, Boga tvoga i Boga moga. Kalvarijska drama i agonija našega Kralja, čija kruna ne bliješti, već krvlju kapa i razlijeva se.

Zato, drage Slivanjke i Slivanjci – gdje god bili, živjeli i radili – danas ušutite. I zanijemite. Tihi budite. Utišajte buku u sebi i oko sebe. Zaustavite na čas dah i poslušajte što vam na Veliki petak srce govori, na što vas zove i poziva. Ne gasite i ne gušite tinja vlastitoga srca: dopustite mu da čuje vaš vlastiti i Njegov vapaj: Bože moj, Bože moj, oh Bože moj, zašto si me ostavio? Možemo to i drugim riječima: Zašto si me zaboravio, zašto si me modricom ispunio, zašto si moj život samo teškim križem  ispunio? 

No, to je vapaj u kojem slutim i nešto drugo. Kao Ilija uz blagi lahor, slutim i, gotovo, napipavam riječi:  Ne jadikuj! Toliko te volim! Toliko si mi važan da sam za te umro i svu krv svoju za tebe iscijedio! Ne jadikuj i ne okreći od mene. I kad misliš da si sam i napušten, ja sam ti bliži nego si ti sam sebi. U dlanove ruke svoje ime sam tvoje urezao  i u njih te pospremio. K vječnosti mojoj tebe sam pridodao, dahom te svojim ispunio i  besmrtnim te učinio. I sve to jer si mi drag, jer te volim, jer si mi važan. Takvog sam te zamislio. I u svemoći mojoj takvim te učinio, ma kakva god moja nemoć na Veliki petak izgledala.

Toliko sam te ljubio da moja Ljubav, kao ocean duboka i svemir široka, danas nije ljubljena, nego je na smrt osuđena, posred lica pljuvačkom popljuvana, s Barabom uspoređena, na križu visjela i u teškim se mukama, dok sam umirao, za tebe molila.

Stoga, Slivanjke i Slivanjci, dok vas bude, nikada ne zaboravite: toliko sam vas volio!“, poručio je fra Željko.

Foto: Ante Mirić // procesija Za križem u Slivnom