Prof. Leutar na početku je govorila o iskustvu susreta s osobama s invaliditetom još 1990-ih godina.

Predstavila je termine invaliditeta i osoba s invaliditetom te rekla da, prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine, oko 15 % svjetskoga stanovništva čine osobe s invaliditetom. U Hrvatskoj je, prema podacima iz 2019. godine, 12.4 % ukupnoga stanovništva.

Predavačica se osvrnula također na modele pristupa osobama s invaliditetom, među kojima su medicinski, socijalni i model temeljen na ljudskim pravima.

Govoreći o inkluziji osoba s invaliditetom, istaknula je filozofiju inkluzije, socijalnu isključenost osoba s invaliditetom, razumnu prilagodbu i univerzalni dizajn. Za socijalnu isključenost rekla je da je ona posljedica negativnih stavova, predrasuda, stereotipa i diskriminacije u društvu.

Prof. Leutar naglasila je da su razumne prilagodbe ključne za osiguravanje pravednoga i inkluzivnog društva u kojem svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti ili nedostatke, ima priliku ostvariti svoje potencijale i sudjelovati u zajednici na jednak način.

Osvrćući se na univerzalni dizajn, poručila je da je on u najširem smislu dizajn za svakog korisnika, bez obzira na njihove sposobnosti.

Predavačica je naglasila također da za mnoge ljude invaliditet predstavlja prepreku ili nedostatak, umjesto da se prepoznaju individualne sposobnosti, talenti i doprinosi koji osobe s invaliditetom mogu pružiti i pružaju zajednici. Poručila je da prelazak praga inkluzije zahtijeva zajednički napor cijelog društva kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom mogu živjeti dostojanstveno i sudjelovati u svim aspektima društvenog života. „To uključuje razbijanje predrasuda, promicanje pristupačnosti i osiguravanje jednakih prilika u obrazovanju i zaposlenju i drugim područjima života. Samo kroz prepoznavanje i cijenjenje različitosti možemo izgraditi inkluzivnije i pravednije društvo“, istaknula je.

Na kraju je prisutnima predstavila smjernice za rad i suživot s osobama s invaliditetom.