„Lijepa naša Domovino“
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
Dan hrvatskih branitelja
Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta
Knin, 5. kolovoza 2021.
Jure Bogdan, vojni ordinarij

Liturgijska čitanja: God. B. četvrtak XVIII. tjedna kroz godinu: Br 20, 1 – 13; Ps 95 (94),1 – 2.6 – 7ab. 7c – 9; Ef 4, 17.20 – 24; Mt 16, 13 – 23;

Draga braćo i sestre,

sve vas srdačno pozdravljam u domovini i svijetu te vam čestitam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Dan Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj!

1. Diljem naše Domovine danas se s posebnim poštovanjem i osjećajima izvodi himna Republike Hrvatske. Himna je to koja veliča „Lijepu našu domovinu“, njezin prostor i vrijeme: prošlost, sadašnjost i budućnost junačke zemlje i slavne djedovine smještene ovdje, na susretištu svjetova i kultura, u srcu europskog kontinenta. Stihovi naše himne upućeni su čovjeku koji je stanovnik, žitelj ove lijepe i bogate zemlje! Konkretnome čovjeku koji je Stvoritelju toliko važan da u povijesti spasenja predstavlja krunu Božjega stvaranja; isti je čovjek pozvan biti stvaratelj svijeta i života, suradnik Božji u izgradnji Kraljevstva Nebeskog. Za istog je čovjeka Isus Krist prinio i podnio svoju otkupiteljsku i spasiteljsku žrtvu na križu.

Imamo zemlju koje se ni slikoviti rajski vrtovi iz knjige Postanka ne bi zastidjeli. Nevjerojatno je koliko čovjek može naučiti promatrajući njenu divnu prirodu. Običnu travku ili stabljiku koja i u kršnim dijelovima lijepe naše domovine pronalazi svoj put do života, probija se kroz pustoš krajolika, opire se vrućini kotline, probija strpljivo kroz otpor kamena, raste prema suncu i nebesima, kojiput ne dopuštajući ni škrtoj zemlji da takva i ostane. Koliko je samo upornosti i volje u tom biljnom svijetu koji želi rasti i živjeti te dati život prirodnom biotopu naše lijepe domovine? Kako li je blagotvorno učiti od Božjeg stvorenja – prirode koja sama svjedoči čovjeku o tome koliko bi prostor bio pust bez života, osobito bez čovjeka, bez ljudi! U središtu svih naših slavlja, danas i ovih dana je proslava života, toga prvog, nezasluženog i važnog Božjeg dara.

2. Za našu domovinu i njezine žitelje zahvaljujemo ponajprije dragom Bogu u svakoj Svetoj Misi. Ovdje danas pred našim Spasiteljem, okupljeni oko njegovog oltara, puni smo zahvalnosti jer nam je On osmislio zemaljski život, ali i otvorio vrata vječnog života. To je isti Onaj Isus za kojeg Petar tvrdi u današnjem Evanđelju: „Ti si uistinu Sin Božji“. U Isusu Kristu prepoznati Boga može onaj koji je zahvalan na daru života. U euharistijskom otajstvu vjere čovjek ne može dovoljno izraziti svoju zahvalnost Bogu na daru života, ali može slaveći Boga…

Zahvalni smo ovdje danas i Bogomajci – Gospi Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, majci i ženi koja je bila otvorena Božjoj volji da se u njoj utjelovi Riječ koja će „spasom svijeta“ postati. Koliki je samo primjer Gospa naša; kolika je snaga i utjeha brojnim obiteljima, majkama, ženama i očevima; koliko li je značila u hrvatskoj povijesti, a i danas jednako znači.

Zahvalni smo ovdje danas i svojim roditeljima, bakama i djedovima, našim precima koji se nisu bojali od stoljeća sedmog u „zgodnim i nezgodnim vremenima“, život darivati, život nastavljati, život braniti i vlastitim životom, čuvajući Bogom danu baštinu.

3. Na osobit način u današnjoj proslavi zahvaljujemo našim braniteljima koji su izložili svoj život da bismo mi danas mogli slobodno živjeti u „lijepoj našoj domovini“. Bez njihove žrtve i spremnosti da obrane integritet domovine i život njezinih žitelja, danas nas ovdje ne bi bilo.

Cvijet hrvatske mladeži ustao je devedesetih godina da bi obranio svoje domove kako bi na vlastitome ognjištu u Lijepoj Našoj nastavio život! Znali su naši branitelji da je život tolika vrijednost da se isplati žrtvovati i vlastiti. Svoj su život izložili i mnogi položili da bi se ovdje moglo živjeti. Nisu oni učinili veliku žrtvu samo za povijesne granice i prostor naše domovine, ljepotu njezine prirode, nego i za plač novorođenog djeteta, veselje i radost naše djece u školskim dvorištima, za ljubav mladića i djevojke koji daju svoju privolu pred Božjim oltarom. Dali su hrvatski branitelji svoje živote kako bi današnja obitelj mogla živjeti i život darivati. Predali su se Bogu naši branitelji da bi bake i djedovi svojim životnim iskustvom, ali prije svega molitvom, odgajali i bili pomoć našim roditeljima.

4. Kako draga braćo i sestre zahvaliti na braniteljskoj žrtvi koja nas sve obvezuje u sadašnjosti i budućnosti?

Pozvani smo i prema kršćanskom pozivu, koji je od Boga u nama duboko kodiran, život čuvati, život braniti i život promicati! Ljepota domovine naše ne znači ništa bez njezinih stanovnika, bez ljudi koji u njoj žive. Teško je i zamisliti da bi moglo biti nešto veće i smislenije što ispunja ljudski život i ljudsko srce od Božjeg dara obitelji! Kako je važno shvatiti ovaj kršćanski zadatak, obvezu koju imamo prema našim poginulim braniteljima, a na osobnoj razini najveću sreću našega zemaljskog hoda: da budemo otvoreni prema životu. Domovina: to su prije svega ljudi koji u njoj žive! Život – svetinja ljudskog postojanja u našim se prilikama brani otvorenošću prema Božjem daru od začeća pa do prirodnog odlaska u Božji zagrljaj!

U prvom današnjem čitanju iz Knjige Brojeva čuli smo tekst koji govori o izraelskoj nezahvalnosti prema Bogu i njegovom izabraniku na zemlji Mojsiju, osobito u nama poznatim riječima: „Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto?“ (Br, 20, 1 – 13). Mojsije ih naziva buntovnicima! Bila je to nesretna generacija koja nije doživjela ulazak u Kanaan, obećanu zemlju meda i mlijeka, upravo zbog vlastite sebičnosti, koja se nije mogla žrtvovati za veće ciljeve, nije imala zahvalnosti i pouzdanja u Božji plan. To je bila generacija nezadovoljnih u žrtvi prelaska u Obećanu Zemlju. Trajno nezadovoljstvo kao ljudski stav guši bilo kakav oblik vizije prema budućnosti, nezadovoljstvo zakopava zahvalnost i briše uspomenu na žrtve prošlosti.

Kako je lijepo vidjeti mlade obitelji koje zajedno s djecom dolaze na Svetu Misu – to je budućnost Crkve, naroda, društva i svijeta. Ta njihova otvorenost prema životu daje smisao roditeljima unutar braka, a društvu i Crkvi smisao postojanja i poslanja. To je „lijepa naša domovina“! Otac, majka i djeca! Kada mladi ljudi unatoč brojnim poteškoćama, pa i nepravdama, uspiju nadvladati vlastitu sebičnost i predaju se Božjoj providnosti, radeći i trudeći se odgajati svoju djecu prema evanđeoskim vrijednostima, ispunja se žrtva naših branitelja i živi se u punini kršćanski poziv. Naši mladi koji su otvoreni životu jesu poput one stabljike koja pustoši svoga okruženja ne dopušta ugasiti život. Mladi u našoj domovini koji su prihvaćajući život spremni preuzeti odgovornost za budućnost Hrvatske, sigurnost su naše budućnosti. Papa Benedikt XVI. na zagrebačkom hipodromu jasno je izrekao: „Vrlo je važno i svjedočenje te zauzetost kršćanskih obitelji, vaše konkretno svjedočanstvo, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskoga života od začeća do njegova prirodnoga skončanja, što je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredbi koje bi podupirale obitelj u zadaći rađanja i odgoja djece“[1].

Zadnji stih naše himne Lijepa naša domovino završava riječima: „Dok mu živo srce bije“, a otkriva i najvažniju poruku naše himne da ljepotu naše domovine stvara jedino živo srce Hrvata. Živo srce u djetetu koje čeka svoje rođenje, živo srce naše djece, mladeži i ljudi srednje dobi, koje slobodno živi i radi u svojoj domovini. Živo srce koje kuca u našim starijima okruženo svojim najbližima koji u duhu zahvalnosti uzvraćaju svojim roditeljima, djedovima i bakama na daru života, odgoju i vrijednostima koje su im prenijeli. Da bi naša domovina „vazda sretna bila“ potrebno je da živo srce kuca u našoj sadašnjosti! To je jedina logika sadašnjosti i budućnosti! To je jedini put pojedinca i društva kojim moramo ići kako ne bismo zalutali u šumi liberalnih ideologija vrlo vidljivih i opasnih kada se radi o pitanjima života i kršćanske antropologije. Bez obzira jesmo li vjernici ili ne, i kako vjerujemo, u ovome se svi slažemo, otvorenost životu naše je zajedničko dobro i o njemu ovisi naša budućnost.

Ovdje na ovoj „stini naših pradidova“ kucalo je srce naših predaka, ovdje u kraljevskom gradu Kninu kucalo je i srce naših branitelja kao i duž cijele obrane domovine, ovdje smo se danas sabrali u znak zahvalnosti njihovoj žrtvi i otkucajima srca koji predstavljaju ono istinsko domoljublje! I ukoliko ne bude otvorenosti životu, neće biti ljepote koju svečano pjevamo u himni. Naše je poticati, podržavati, stvarati uvjete poštenim životom i čistim domoljubljem i pomagati kako bi hrvatsko srce kucalo u budućnosti, a onda se ne bojimo da će dragi Bog, koji nas je vodio i kroz veće pustinje naše povijesti, svojim blagoslovom pratiti lijepu našu domovinu, naše obitelji i našu djecu.

Ovdje danas u Kninu, a u mislima s cijelom domovinom, osobito onima koji su se raselili diljem svijeta, pjevamo i molimo: „Život svoj prikazujemo Bogu, za budućnost hrvatskome rodu. Za tebe molimo, za te žrtvujemo, lijepa naša zemljo Hrvatska!“ Amen.

[1] Usp. J. GRBAC, Otvorenost obitelji životu – problem ili svjedočanstvo? RTČ, 35.