Mudr. 3, 1-9 ; 2 Tim 2, 8-13; 3,10-112; Mt 10, 28-33;

„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10, 28-33).

Draga braćo i sestre,

Cijenjeni štovatelji bl. Alojzija Stepinca

1. Zvijezda koja ne zalazi

Otkako je na današnji dan prije 61. godinu 10. veljače 1960. na glasu svetosti preminuo u župnome dvoru u Krašiću zasužnjeni zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac, njegova osobnost,  njegov duhovni profil nezaustavljivo privlače pažnju, divljenje i poštovanje diljem svijeta.

Zagrebačka prvostolnica, Hrvatska crkva svetog Jeronima u Rimu i župna  crkva Presvetog Trojstva u Krašiću  povlaštena su sveta mjesta iz kojih se nezaustavljivo promiče glas o svetosti ovog Božjeg čovjeka. Njegovo štovanje davno je nadišlo granice njegove rodne župe, nadbiskupije i hrvatske domovine. Njegov smrtni dan postao je naš zajednički blagdan.

2. Izabranje i identitet dvanaestorice

Evanđelist Matej u desetom poglavlju svog evanđelja izvješćuje nas o Isusovome odabiru apostola. Izabrao je dvanaestoricu i njih šalje u konkretni svijet, u složene društvene prilike. Svojim najužim suradnicima Isus vrlo konkretno i s velikom jasnoćom određuje duhovni profil, identitet.

Koji su kriteriji vodili Isusa kad je izabrao baš ovu dvanaestoricu!? Teško nam je dokučiti. Sigurno je da oni nisu bili homogena i savršena skupina, ni najbolji ni najsavršeniji. Sama činjenica da ih je Isus izabrao ne mijenja njihovu ljudsku narav, ne čini ih automatski svetima i savršenima, ne oduzima im grješne sklonosti i ne umanjuje ljudske slabosti. To će kasnije pokazati više puta u svojim postupcima. Nadmetat će se u prvenstvu u traženju boljih mjesta. Petar će ga zatajiti, Juda će ga za novac izdati. Na vrhuncu progona svi će se razbježati, osim Ivana! Onaj koji proniče srca i bubrege, koji poznaje tajne i dubine ljudske osobnosti i njihove savjesti ima kod odabira svoje kriterije koji su nama često nepoznati. I tako je u svim razdobljima povijesti Crkve do danas! Apostoli su imali svoje uspone i padove. Ipak, svi osim jednoga, su ustrajali do kraja i postigli neuveli vijenac slave.

Biti izabran od Isusa ulijeva u učenicima ponos, samopuzdanje. Ali biti pozvan, odabran od Isusa nije dovoljno! Proces nije završen! Tek je započeo. Treba čvrsto ostati povezan s Isusom do posljednjeg daha života. Biti vjeran! Svijest da su njegovi, da u njih ima povjerenje, obvezuje ih da se još više identificiraju s njim, da žive kako on živi, da govore kako on govori, da ga nasljeduju, da ga jednostavno ne razočaraju. Slušati njegov glas, tražiti i vršiti njegovu a ne svoju volju, slijediti njegove upute da se ne izgube u olujama života. Broditi im je kroz Scile i Haribde, biti čvrsto privezan uz njega kako bi se izbjegli brodolomi o hridine i zamamni glasovi zavodljivih sirena i tako stići do cilja.

 3. Pozvan slijediti Isusa

Poziv u svećeništvo bl. Alojzija Stepinca nije se dogodio u jednome hipu. Rođen i odgojen u tradicionalnoj poštenoj radničkoj kršćanskoj obitelji, kroz osobnu molitvu, redovito primanje sakramenata sv. ispovijedi i svete pričesti, on je rastao, pohađao školu, radio na imanju, ozbiljno se pripremao za život, sazrijevao kao osoba. Isus je od ranog djetinjstva, obiteljskog odgoja ušao u njegov život. Ništa posebnoga, senzacionalnoga nije se dogodilo u njegovu životu, u njegovoj obitelji što se nije događalo i u drugim čestitim katoličkim obiteljima u ovome kraju i ovome narodu. Alojzije je bio svjestan da je pozvan biti kršćanin kao i svi drugi u njegovoj obitelji i kraju. Ipak Božje oko palo je na njega. Božji pogled zaustavio se na njemu. Tu je niknulo i razvilo se njegovo zvanje, svijest da je pozvan od Isusa, biti njegov svećenik, slijediti Isusa. Njemu se posvetiti potpuno.

U arhivu Zavoda sv. Jeronima u Rimu čuva se dragocjeno svjedočanstvo o mladome Stepincu napisano 1924. godine kad je Alojzije došao u Rim na studij. Imao je tada 26. godina. Đakovački svećenik germaničar Matija Petlić zapisao je 16. studenoga 1924. o Stepincu proročku misao: “Veoma je zreo i energičan. Stoga se nadam da je on to stablo iz kojeg će izrasti svetac kojega svi očekujemo i kojeg ćemo ponizno nasljedovati, ispunjujući poslanje koje nam je Gospodin odredio.” Petlić ovo piše nakon otprilike dva mjeseca kako je Stepinac došao u Rim i Petlić tek što je upoznao novog kolegu u bogosloviji.

A na kraju studija filozofije i teologije, na završetku svećeničke formacije,  1931. godine, Stepinčev rektor piše sveukupnu ocjenu njegova karaktera, ponašanja, ljudskog, kršćanskog i svećeničkog profila (na latinskome jeziku)[1]: Posve plemenite naravi, u svemu vrlo postojan,  istinski pobožan, i u disciplini vjeran (točan), vrlo marljiv. Postići ovakovu ocjenu može samo onaj koji puno radi na sebi.

 4. Program apostolskog djelovanja

Isus svojim izabranicima daje i jasne upute, daje im program, određuje kome ih šalje i što im je govoriti. „Približilo se kraljevstvo Božje“ (Mt 10, 7). Zadatak je jasan: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!“ (Mt 10, 8). „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite“ – to je dobro. To uvijek prolazi! Ali ovo posljednje „Zloduhe izgonite!“ Uhvatit se koštac u ime Božje sa zlodusima i njegovim satelitima, njegovim slugama i njihovim projektima i djelima u svijetu, to je posao, to je najteže. Kako li su ove riječi odzvanjale u ušima dvanaestorice.  Kako li je o njima ozbiljno razmišljao i za život se pripremao na svećeničku službu  mladi germaničar student na Gregorijanskome sveučilištu u Rimu Alojzije Stepinac!

I pri tome budite posve slobodni od bilo koga i od bilo čega. Na nikoga i ni na što se ne navezujte! Ovo što činite, činite sa sviješću da to nije vaše niti od vas. Vi ste samo poslužitelji. Vi ste u službi, niste gospodari! „Besplatno primite besplatno dajte! Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik svoje plaće“ (MT 10, 8-10). Tamo gdje budete djelovali, ako li ste autentični, ispravni, slobodni, ako li ste „stasali“ po Isusovu modelu, ako li ste „drugi Isus“ kojeg zastupate i u čije ime naviještate primit ćete ono što vam je i koliko vam je potrebno. „Ta vrijedan je radnik svoje plaće“.  Koliko li će se crnila potrošiti, koliko li će se manuala napisati, koliko li će se vremena u prazno izgubiti, sjednica i raznih skupova održati da bi se izradio i opisao identitet Isusova apostola u novom vremenu, u novim prilikama, u novim društvenim okolnostima! A Isus je u evanđelju jasan, konkretan….

5. Mudri kao zmije a bezazleni kao golubovi

Isus je realist. U svakom vremenu, Adamov rod se izopačio, samodostatan je, ne dopušta  tek tako da ga netko poučava, da mu mrsi planove,   mijenja vrijednosni sustav, utječe na njegove odabire, uzima duše….  On jasno kaže svojim učenicima: „Evo ja vas šaljem kao janjce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Budite oprezni, razboriti! Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati (Mt 10,16-17). Još i više Isus tvrdi: „Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka bit će spašen“ (Mt 10, 21-22).

Još je jedno svojstvo Isusova učenika, Neustrašivost. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. … Ne bojte se!“ (Mt 1028, 31).

Tirani guše slobodu mišljenja, izražavanja, djelovanja… Ali ne mogu uništiti čovjekovu nutarnju slobodu. Jedini strah kojeg kršćanin osjeća i ne smije ga nikada izgubiti  je strah Božji“. To je nutarnje stanje duha čovjeka pred Bogom pred kojim osjeća duboko poštovanje kao pred svojim ocem koji voli svoje dijete a dijete mu uzvraća ljubavlju i poštovanjem.

6. Branitelj božanskih prava na zemlji

Alojzije Stepinac odabran i poslan u Isusovu misiju svjestan je svoga poslanja. Neumorno propovijeda evanđelje, neustrašivo brani Božja prava na zemlji. Na Uskrs 1942. govorio je u Zagrebačkoj prvostolnici: „A koliko god se oni upirali, da unište spomen na Tebe, Gospodine Isuse Kriste, na zemlji, konačna pobjeda mora biti i bit će Tvoja! Jer zemaljski vladari i zemaljske veličine, kad umiru, gube ne samo život nego i svaku vlast i svaku moć. Ti si, Gospodine Isuse Kriste, vidio već mnogo Julijana apostata, kako se trude da Tvoje sveto ime izbrišu sa zemlje. Ali si vidio i žalosni njihov svršetak. I svaki od nas, koji je imalo učio povijest, moći će se o tome osvjedočiti. Kad se Julijan Apostata spremao na perzijsku vojnu, Libanius, učitelj govorništva, koji je kao izobražen poganin imao veliki upliv na nesretnog cara, pitao je jednog kršćanina u Antiohiji: ‘No što radi Sin drvodjelje?’ Mislio se time narugati Isusu Kristu. A kršćanin mu mirno odgovori: ‘On pravi sada jedan lijes!’ Bio je to lijes za cara Julijana, koji je malo iza toga zaglavio u bitci uz povik: ‘Pobijedio si Galilejče!’” [2].

A na suđenju 3. listopada 1946., svjestan da se sudi  ne građanin, pojedinac, čovjek Alojzije Stepinac nego zagrebački nadbiskup, prvak Katoličke Crkve u ondašnjoj državi, hrabro govori: „U školskim udžbenicima tvrdite, protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati…“[3].

7. Branitelj ljudskih prava na zemlji

 U ime Boga i evanđelja neumorno se zalagao za prava i jednakost svakog čovjeka. U jeku najžešćeg nacizma on 14. ožujka 1943. u svojoj prvostolnici izgovara riječi koje su odjeknule po svijetu: „Svaki čovjek, bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao, bez obzira, da li je svršio sveučilište u kojem kulturnom  središtu Europe ili ide u lov za hranom po prašumama Afrike, svaki od njih jednako nosi u sebi pečat Boga Stvoritelja i imade svoja neotuđiva prava, kojih mu se ne smije oteti ili ograničiti samovoljno nijedna ljudska vlast. Svaki od njih ima pravo na tjelesni život, ima pravo na duševni život, ima pravo na brak, ima pravo na religiozni odgoj, ima pravo na upotrebu materijalnih dobara, u koliko se to ne kosi s pravednim zakonima, koji štite interese čitave zajednice, ima toliko drugih prava.“… „Bilo bi svakako promašeno misliti, da će Katolička Crkva ikada odobriti mjere, koje diraju u osnovna prava čovjeka“[4].

Pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, kasnije Benedikt XVI, ocijenio je život i djelo Alojzija Stepinca 15. veljače 1998. u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima:

„Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti, koji se u ime savjesti suprotstavio moćnom mnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljene Kristovom riječju, čovjek savjesti oblikovane Njegovom istinom, i preko savjesti je njegov hod dostigao istinu, a to je put pravoga života“. … „Postao je nadasve odvjetnikom Božjim na ovoj zemlji, jer je branio pravo čovjeka da živi s Bogom, branio je Božji prostor na ovoj Zemlji“. … „Branio je Božje stvari protiv grješne i lažne svemoći čovjekove, branio je Božja prava, a tako i istinska prava čovjekova, iskonsku sliku čovjekovu protiv totalitarizma koji ne priznaje Božju moć, koji ne priznaje prisutnost Božju, Božja prava u svijetu”[5].

 8. Jedino je svetost autentična

Draga braćo i sestre! Snaga, jakost i budućnost Crkve je u svetcima. Ne onima iz kalendara ili sa svetih sličica, nego od krvi i od mesa, kojima je danas životno pravilo i mjerilo Isus Krist u svim fazama njegova života, počev od Betlehema, preko Golgote, do Duhova. Slaveći svece, danas bl. Alojzija, mi ne slavimo ideje i mitove, nego događaje koji su dio povijesti prije dvije tisuće godina na posve konkretnom prostoru. Između Betlehema – Božića i Jeruzalema – Uskrsa i Duhova, uzdiže se križ na Golgoti koji bitno spada u Isusov život. Na svetost života svakog krštenika spada i životni križ kao udio u Kristovoj patnji. Blaženi Alojzije moli za nas da ustrajemo na tome putu.

[1] Discessit aestate 1931. Sacerdos optimae omnino indolis, in omnibus solidissimus, vere pius et in disciplina fidelis, valde diligens. U Ratko Perić, Nada koja ne postiđuje, Crkva na kamenu, Mostar 2018., str. 53.

[2] “Ovo je dan, koji učini Gospod, radujmo se I veslimo u njemu” (Ps 118,24), Propovijed u katedrali, na Uskrs 1942.,  u Alojzije Stepinac, Propovijedi, govori, poruke (1941-1946), Pripremili i uvod napisali J. Batelja i C. Tomić, Zagreb, 1996., str. 107.

[3] Za Krista smo spremni umirati, (Govor na sudu, 3. listopada 1946.), u Alojzije Stepinac, Propovijedi, govori, poruke (1941-1946), Pripremili i uvod napisali J. Batelja i C. Tomić, Zagreb, 1996., str. 286.

[4] „I ti obrativši se, utvrdi svoju braću“ (Lk 22,32), (Propovijed u katedrali prigodom obljetnice krunidbe Pape Pija XII., 14. ožujka 1943., u Alojzije Stepinac, Propovijedi, govori, poruke (1941-1946), Pripremili i uvod napisali J. Batelja i C. Tomić, Zagreb, 1996., str. 147.-148.

[5] Propovijed kardinala Josepha Ratzingera u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu, 15. veljače 1988., pedeset osma obljetnica smrti kardinala Alojzija Stepinca i stota obljetnica rođenja.