Budi dio naše mreže
Izbornik

Propovijed kardinala Bozanića na misnom slavlju za sudionike međunarodnog simpozija o obitelji

Draga braćo i sestre

Propovijed nadbiskupa zagrebačkog kardinala Josipa Bozanića na misnom slavlju za sudionike međunarodnog simpozija "Obitelj - u središtu Crkve i društva? Novi izazovi u pastoralu braka i obitelji" u nedjelju 25. travnja

Draga braćo i sestre,
dragi sudionici međunarodnog simpozija
o obitelji u našoj Crkvi i društvu!

Sve vas srdačno pozdravljam danas okupljene u našoj Katedrali na misi treće vazmene nedjelje. Današnja misna čitanja nam približavaju Isusa Uskrslog te nam govore o Kristovoj zajednici koja se okuplja oko Isusa koji živi u svojoj Crkvi.

Nakon muke i prvih ukazanja Krista Uskrsloga, apostoli su se vratili u Galileju k svom ribarskom poslu. No nikako nisu mogli zaboraviti sve one događaje. Mjesta Galileje snažno su podsjećala na Isusa, a on sam je duboko obilježio i njihove živote. Činilo im se da obalama mora još uvijek odzvanja Učiteljev glas i poziva ih: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi” (Mt 4, 19). Još uvijek su si predočavali ono mnoštvo koje se, na istim obalama, tiskalo oko Proroka iz Nazareta tražeći ohrabrenje, svjetlo i ozdravljenje. Prisjetili su se događaja oluje na moru, koji im je snažno urezao u pamet strah u kojem su probudili Isusa govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo” (Mt 8,25), te velike utihe nakon što je Isus zaprijetio vjetrovima i moru te su se u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” (Mt 8, 27).

Sada znaju tko je On. Znaju da je Isus Sin Božji; znaju da je umro i uskrsnuo. Očekuju ga i upravo ih to iščekivanje zbližava.
“Kaže im Šimun Petar: “Idem ribariti.” Rekoše: “Idemo i mi s tobom”” (Iv 21, 3). Isus se objavljuje tamo gdje vlada jedinstvo srdaca.

Isus ne iznevjerava iščekivanja, ali izabire poseban trenutak u kojem se objavljuje.

Nakon što su se cijele noći uzaludno trudili, Isus pristupa skupini ribara te njihovo razočaranje okreće u radost. Njegova riječ prihvaćena u poniznosti vjere ispunja mreže ribom, a srca divljenjem. Ivan jedini umije protumačiti taj znak pa radosno kliče: “Gospodin je!” (Iv 21,7).

Kakva se poruka krije iza ovoga čuda? Prije negoli pošalje učenike u veliku pustolovinu naviještanja, Isus im posvješćuje da je “loviti ljude” moguće samo u poslušnosti Riječi. Čovjek se može truditi svim silama, ali sam nikada neće uspjeti prikupiti plodove jer dati snagu za to i osposobiti može samo Bog. Zato naviještanje Isusovih učenika mora biti ponizno, hranjeno siromaštvom vjere i neprekidno oslobađano robovanja materijalnome.

Zorno opisujući događaj o čudesnom ribolovu, Ivan bilježi i jednu znakovitu pojedinost: “Izvuče na kraju mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri.” (Iv 21,11). Broj 153 u grčko-rimskom svijetu označava zbroj svih tada poznatih, vrsta riba. Ivan podsjeća da je Crkva pozvana u vjeri sabrati sve narode zemlje, koristeći se isključivo snagom poniznosti i poslušnosti riječi Uskrsloga. Naše naviještanje mora uvijek biti u skladu s njegovim naukom.

Nakon lova ribari su se sabrali oko Isusa. Bio je to prelijepi trenutak, trenutak raja, jer nema veće sreće od otkrića da je Bog s nama. Isus se tada suočava s problemom koji muči učenike – Petar! Izborom je bio postavljen da bude stijena, a svojim je zatajivanjem Učitelja postao sablazan.

Zasigurno bi se moglo pitati: Zar Isusove riječi upućene Petru još uvijek vrijede? I, zar Petar, zatajivši Gospodina, može biti stijenom njegove Crkve? Rekavši Petru: “Pasi jaganjce moje, pasi ovce moje” (Iv 21, 15-16), Isus je raspršio svaku sumnju.

Petrova snaga ne leži u njegovim ljudskim sposobnostima, nego u neuništivoj snazi božanske Riječi. Povijest svih Papa, nasljednika poniznog ribara iz Galileje, treba uvijek promatrati u svjetlu tog rasvjetljujućeg događaja i odlučnih Isusovih riječi.

I, dok Isus potvrđuje Petrov primat, podsjeća ga u kakvom duhu mora voditi Crkvu: “Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?” (Iv 21, 15).
Zapovijedati znači ljubiti i služiti jer “i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi” (Mt 20,28). Petar je sluga slugu Božjih, zato ga i mi moramo voljeti i pomoći mu da ljubi sve više, kako bi njegova služba, koju mu je Isus povjerio, bila svjetlo za Crkvu i za cijeli svijet.

Dragi sudionici međunarodnoga simpozija na temu: “Obitelj – u središtu Crkve i društva. Novi izazovi za pastoral obitelji” što ga je Hrvatska biskupska konferencija organizirala u sklopu Srednjoeuropskoga katoličkoga dana, vi ste u svjetlu Kristova poziva ljubiti i služiti razmišljali o obitelji i braku u današnjem svijetu, osobito u Europi.

Crkva u Europi u posve izmijenjenim sociokulturnim prilikama današnjice, pozvana je iznova proglašavati istinu o braku i obitelji. Svjesni smo da živimo u okruženju u kojem se kršćanski stavovi omalovažavaju. Društveno-religiozna situacija se iz godine u godinu mijenja s obilježjima sekularizma i pluralnosti dok kršćansko pamćenje blijedi, a religiozna praksa slabi. Vrednote vjere koje su se nekada prenosile u obitelji, danas su ometane brojnim kulturnim, društvenim i političkim čimbenicima koji se suprotstavljaju samoj ideji obitelji.

Pokazujući osobitu skrb za obitelji u današnjem svijetu Ivan Pavao II. u postsinodalnoj pobudnici “Ecclesia in Europa” kaže: “Ako je za služenje evanđelju nade nužno posvetiti primjerenu i prvenstvenu pozornost obitelji, jednako tako nema sumnje da same obitelji imaju nezamjenjivu zadaću s obzirom na isto evanđelje nade.
Zato s pouzdanjem i ljubavlju svim kršćanskim obiteljima koje žive u ovoj Europi ponavljam poziv: “Obitelji, postanite ono što jeste!” Vi ste živi znak Božje ljubavi. Imate, naime, “poslanje čuvati, objavljivati i priopćavati ljubav, životvorni odraz i stvarno udioništvo u Božjoj ljubavi prema ljudskom rodu i u ljubavi Krista Gospodina prema Crkvi, njegovoj zaručnici”.
Vi ste “svetište života […] mjesto u kojem se može prikladno primiti život, dar Božji, i štititi protiv mnogostrukih napadaja kojima je izložen, te se može razviti prema potrebama autentičnog rasta”.
Vi ste temelj društva, jer ste prvo mjesto “humanizacije” pojedinca i društvenog bića, uzor za uspostavu društvenih odnosa življenih u ljubavi i solidarnosti. Budite vjerodostojni svjedoci evanđelja nade! Jer vi ste “gaudium et spes” – radost i nada” (Ecclesia in Europa, 94).

Draga braćo i sestre okupljeni u našoj katedrali, osobito drage obitelji koje danas i svake nedjelje zajedno slavite Euharistiju kao uzvišenu vrijednost svoga života budite svjedoci nade u našoj Crkvi, u našem narodu. Pozivam vas da se oduprete suvremenim izazovima, da budete otvorene životu te prepoznate sve dragocjene znakove na putu koje vam Bog daje za vaše posvećenje.

Stavite se u službu evanđelja života, jer budućnost našega hrvatskog naroda, europske civilizacije i cijeloga svijeta zasigurno u velikoj mjeri ovisi o obrani i promicanju vrijednosti života. Upravo su obitelji glavna mjesta gdje se uči vrednovanje osoba u njihovom dostojanstvu. Vi ste roditeljstvom pozvani na direktnu suradnju s Bogom stvoriteljem prihvaćanjem i odgajanjem novih života. Svojim izvrsnim pozivom na majčinstvo i očinstvo zajamčit ćete današnjem društvu ono najdragocjenije – društvo sutrašnjice. Jer samo obitelj, kao istinska zajednica ljubavi, nade, vjere i svetosti, zajednica u kojoj se upoznaju trajne životne vrijednosti, u kojoj se uče ljudske i kršćanske vrline, moći će oblikovati društvo u cjelini.

U vrtoglavom tijeku ljudskog života našem je dobu kao nikada u povijesti potrebno vratiti svijest o nezamjenjivoj vrijednosti svake osobe, što se pak najkonkretnije ostvaruje u krugu obitelji. Jedinstveno značenje obitelji prepoznatljivo je iz primjera kršćanskog življenja mnogih obitelji koje se odlučno nose s izazovima našega vremena. Vi ste, drage obitelji, bogatstvo Crkve. Svjesni smo poteškoća s kojim se suočavate u odgoju svoje djece. Crkva vam i u tome želi biti blizu pružajući različite oblike pomoći Vi ste, drage obitelji, izvori svetosti, izvori novih zvanja za služenje Crkvi i narodu, vi ste trajno mjesto za prepoznavanje i rast ljudske osobnosti.

Draga braćo i sestre, ova zajednička Euharistija u koju stavljamo sva nastojanja i razmišljanja našega simpozija koji smo održali uz sudjelovanje osam Srednjoeuropskih zemalja neka pomogne naš rad u službi obitelji u današnjem svijetu. Isus Uskrsli je naša snaga, u njemu neka i naše obitelji nalaze životnu snagu u suočenju sa suvremenim izazovima svoga života. Presveta Bogorodica Marija, majka Isusova i majka Crkve neka majčinskom ljubavlju zagovara sve naše obitelji. Amen.