Propovijed mons. Ferenca Fazekasa na misi za papu emeritusa Benedikta XVI.
Foto: Attila Kovács/Ákos Kovács/Subotička biskupija // mons. Ferenc Fazekas
Propovijed dijecezanskog upravitelja Subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas na misi zadušnici za pokojnog papu emeritusa Benedikta XVI. u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske u srijedu 4. siječnja prenosimo u cijelosti.
Prečasna braćo svećenici, časne redovnice i redovnici drage moje sestre i braćo u Kristu! Zasigurno ovaj je svijet izgubio jednog velikana, najvećeg umnika 20. i 21. stoljeća u osobi pape emeritusa Benedikta XVI., Josepha Ratzingera. Njega slobodno možemo ubrajati među najveće teologe naše Crkve, i možemo ga postaviti uz bok jednog Svetog Augustina, pape Lava Velikoga i Svetog Tome Akvinskog. Zato se nadamo, da će ga naša Crkva ne samo proglasiti svecem nego će i crkvenim naučiteljem.
Dubina njegove misli čvrsto je ukorijenjena na Svetome Pismu i crkvenim ocima. Njegove su riječi uvijek bile hranjene dubokom vjerom, usrdnom molitvom, pomnom brižljivošću i ljubavlju prema Bogu i prema svojim bližnjima.
Uz mnoga njegova vrijedna djela trebamo ubrajati svakako njegovu trilogiju o Isusu iz Nazareta, koja je prevedena na mnoge jezike, i s time zadivio cijeli ovaj svijet. Zaista ova trilogija ozbiljno teološki spis, namijenjen svakom čovjeku koji želi shvatiti narav kršćanstva i razumjeti složenu građu evanđelja, koja su vjerodostojna svjedočanstva o našem Spasitelju. Benediktova obrazloženja u ovoj knjizi su neposredna, ogrnuta velom ljubavi prema Kristu i vjerom u jednoga Boga. Budući da je ovo njegovo djelo napisano razumljivim i tečnim jezikom, može se poslužiti kao „duhovno štivo“ svakom, tko želi dublje upoznati svoju vjeru i njezina utemeljitelja Isusa iz Nazareta.
Jedna od najvećih odlika pape Benedikta je bila njegova uljudnost, prijaznost u susretu s ljudima. Ne mogu nikada zaboravit, kada u svom pohodu Hrvatskoj 2011. godine susreo s mladima na glavnom trgu Zagreba. Tom je prigodom prišao jednom bolesnom mladiću, koji je bio kolicima, i srdačno ga je pozdravio. Posigurno je, da ovim postupkom u duši ga je utješio. Mnogi svjedoče o tome, da je njihov susret s njime ostavio duboki, neizbrisivi trag, osjetili su, da su pred Božjim čovjekom. Bivši papa se uvijek usredotočio na tu osobu, s kojim je pričao. Sav se predao tom čovjeku, kao da je taj, u tom trenutku, bio najvažniji.
Sestre i braćo, prema svjedočanstvu nadbiskupa Georg-a Gänswein-a papine posljednje riječi su bile: „Gospodine, volim Te!“ Uistinu, njegov cijeli život obilježavao ljubav prema Bogu i prema bližnjima. Nadamo se, da će Gospodin primiti u svoje naručje kao vjernog i poniznog radnika Božjeg vinograda. Amen.