Draga braćo i sestre!

Okupili smo se na molitvu za pokojnoga brata fra Božu, svećenika koji je u zajednici Isusovih vjernika kao redovnik odabrao slijediti put sv. Franje. S tom nakanom slavimo i ovu sv. misu. U tu molitvu uključujemo također najiskreniju ljudsku sućut i blizinu svoj njegovoj rodbini, prijateljima i poznanicima. S jednakim osjećanjem želimo biti blizu franjevačkoj zajednici čiji je bio vrlo zapažen član i svakom članu Provincije ponaosob. Jednako tako, svim njegovim studentima, kolegama profesorima i drugim suradnicima, svim župnim zajednicama u kojim je djelovao a posebice vjernicima župe u Zagrebu u kojoj ga je Gospodin pozvao s ovoga svijeta.

Dok se kao vjernici opraštamo od pokojnoga fra Bože, svima nam je velika utjeha naša vjera u život vječni. U njoj smo zajedno s ovim pokojnikom živjeli i nadali se. U toj vjeri se opraštamo od njega. I u toj vjeri molimo za njega i slavimo ovu svetu misu.

Zahvalni smo Gospodinu Isusu za utjehu koja niče i izrasta iz istine njegova uskrsnuća i koja je najljepši mogući dar u trenucima kad smo pogođeni nečijom smrću ili kad razmišljamo o svom kraju ovozemaljskoga života. Tu kršćansku utjehu i nadu propovijedao je pokojni fra Božo cijeloga života. Nju je tumačio svojim studentima na raznim učilištima i drugim vjernicima u različitim prigodama. U predavanjima, propovijedima, katehezama, druženjima i vrlo često kao drag vodič mnogim grupama hodočasnika u Svetu zemlju na mjesta Isusova rođenja i javnoga djelovanja. Pokazivao im mjesta na kojima je Isus izricao svoje poruke, činio čudesa i time pokazivao koliko voli ljude radi čijega spasenja je postao čovjek i uskrsnuo. Vodio ih je do Isusova praznoga groba i tumačio radost što, nakon Isusova uskrsa, smrti više i nema jer se vjernima, kako naviještamo u sprovodnim molitvama, život samo mijenja a ne oduzima.

Kao svećenik bio je pokojni fra Božo poslan zajedno sa svetim Pavlom svima ponavljati: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih“ (1 Kor 15,20). U toj Pavlovoj poruci nalazimo dvije istine. Prvo, da je Isus uskrsnuo. I drugo, da je Isus upravo po tomu prvi od usnulih. To jest, da nakon Isusova uskrsnuća slijede i druga uskrsnuća. To je velika polazna točka. To je glavni uzrok svih uzroka ljudske radosti i nade. To je ishodište i svrha kršćanske vjere u život.

U vjeri u uskrsnuće okupili smo se na ovu molitvu i oproštaj od zemnih ostataka ovoga pokojnika, za kojega znademo da je bio predani zaljubljenik u Riječ Božju. Nju je proučavao, tumačio, prevodio, njome se duhovno hranio i hrabrio sebe i druge. Zato je za njega velika milost što odlazi s ovoga svijeta upravo u vrijeme dok se u našim mjesnim Crkvama na osobit način živi i obilježava „Godina Riječi Božje“.

Voljeli bismo da je ostao još među nama da doživi novo izdanje Svetoga pisma u prijevodu na hrvatski jezik oko kojega se, zajedno s brojnim drugim bibličarima, toliko trudio. No, svidjelo se Gospodinu svemogućemu ovoga našeg brata prije toga iz ovoga života pozvati k sebi. Otišao je na bolji svijet u vjeri da je Isus uskrsnuo, prvorođenac od mrtvih, koji će preobraziti naše ljudsko tijelo i suobličiti ga slavnomu tijelu svomu.

Zajedno sa svetim Pavlom danas ponovno ispovijedamo: „Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko prema svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kada preda kraljevstvo Bogu i Ocu“ (1 Kor 15,21-24). Uvjeren sam da je upravo to posljednja poruka svećenika fra Bože svima nama, koji smo se okupili oko lijesa u kojemu je njegovo mrtvo tijelo. U toj vjeri završavamo ovo razmatranje molitvom: U raj poveli te anđeli: na dolasku tvojem primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem. Po Kristu Gospodinu našemu.