Čitanja: Hoš 2, 16. 17b – 18. 21 – 22; Ps 117, 2 – 4. 13 – 15. 22 – 24; Ef 3, 8 – 12. 14 – 19; Mt 11, 25 – 30

Draga braćo i sestre,

Prije svega želim zahvaliti ocu Andréu za poziv da predvodim ovu euharistiju na desetom nacionalnom susretu štovatelja Božjeg milosrđa u svetištu Majke Božje Bistričke, koji se održava svake godine 21. listopada, uoči blagdana svetoga Ivana Pavla II.

Ovim slavljem ujedno zaključujete godinu posvećenu svetoj Faustini, promicateljici Božjeg milosrđa na 85. obljetnicu njezine smrti.

Prije tri godine, „pozdravljajući molbe i želje pastira, redovnika i redovnica, vjerničkih udruga– poput vaše – i s obzirom na utjecaj koji ima duhovnost svete Faustine u raznim dijelovima svijeta“ (usp. Dekret Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o upisu slavlja svete Faustine Kowalske, djevice, u Opći rimski kalendar), papa Franjo je želio u Opći rimski kalendar upisati liturgijski spomen ove poljske svetice, da bi ju se štovalo i zazivalo u cijelom svijetu.

Odluka Svetog Oca opravdana je velikim širenjem duhovnosti sestre Faustine širom svijeta. Bilo je to uistinu brzo i impresivno.

Klanjatelji Božjeg milosrđa njezini su glavni promicatelji i istovremeno prvi koji žele provesti u djelo smjernice koje je Isus dao svetici.

U čemu se, ukratko, sastoji ta duhovnost?

U jednom ukazanju sestri Faustini Isus kaže: Želim da dublje upoznaš ljubav kojom moje Srce gori prema dušama. I odmah pojašnjava: Shvatit ćeš je kada budeš meditirala o mojoj Muci.

Isus od sestre Faustine traži da razmatra Njegovu muku kako bi bolje razumjela Njegovu ljubav. To mi se čini vrlo važnim detaljem posebno onima koji, poput vas, gaje veliku pobožnost prema sestri Faustini. Zašto? Jer moramo paziti da ne brkamo „evanđelje sestre Faustine“, odnosno njezinu poruku, s Evanđeljem po Mateju, Marku, Luki i Ivanu!

Da bi razumjela žar Njegova Srca, sam Isus ju upućuje da razmatra njegovu muku, odnosno da ga traži u Evanđelju.

U mnogim razgovorima između Isusa i sestre Faustine čini mi se da Isusa vidimo kao pozornog pedagoga koji poučava ili, bolje rečeno, svoje Evanđelje tumači časnoj sestri.

Isusove objave, ne samo one sestri Faustini, nego uvijek, svakog puta kada se tijekom stoljeća na neki način nekome ukazao, nisu ništa drugo nego pomoć kako bi se bolje razumjelo ono što je već objavljeno u Svetom pismu.

Bez pretenzija za sveobuhvatnim prikazom, želio bih istaknuti neke aspekte duhovnosti koje je Isus želio priopćiti sestri Faustini, a koje su, prvo sveti Ivan Pavao II., a potom i papa Franjo željeli proširiti svijetom.

Izabrao sam neke odlomke u kojima se jasno vidi kako sestra Faustina shvaća ili živi, a zatim i komunicira ono što je već sadržano u Evanđelju.

U tomu nam pomažu i naviještena čitanja, koja su odabrana za današnju liturgiju. Odlomak iz poslanice svetoga Pavla Efežanima, na primjer, kaže: ​Da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim, te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina, te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu, da se ispunite do sve Punine Božje.

Ovu želju svetoga Pavla kršćanima u Efezu, sestra Faustina je nedvojbeno doživjela upućenu samoj sebi, baš kao što je i mi moramo čuti upućenu nama, današnjim kršćanima u Zagrebu, Sisku, Požegi, Rijeci, Rimu, Krakovu, u cijelom svijetu ako želimo upoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu i ispuniti se do Punine Božje.

​Neka Krist po vjeri prebiva u srcima vašim!

Otvorivši svoje srce Isusu, bez pružanja otpora, sestra Faustina je sa svim svecima mogla spoznati duljinu, širinu, visinu i dubinu i upoznati Kristovu ljubav koja nadilazi svako znanje i tako je bila ispunjena svom puninom Božjom.

Da bismo pokušali barem malo ući u mistično iskustvo sestre Faustine, zapitajmo se: Živi li Krist u ovom trenutku u mojem srcu? Je li moje srce slobodno? Je li čisto? Je li spremno primiti Isusa? Ili postoji nešto drugo što ga zaokuplja?

Sada, s Isusom u svom srcu, pokušajmo pročitati neke odlomke iz Dnevnika sestre Faustine i vidjet ćemo da nisu ništa drugo već aktualizacija, objašnjenje Evanđelja.

Tijekom duhovnih vježbi 1933. sestra Faustina piše: „…osjećam da u mom srcu postoji samo On. Isus je jedini i jedinstveni i volim stvorenja jer mi pomažu da se sjedinim s Bogom. Volim sve ljude zbog toga, jer vidim sliku Božju u njima.“

​Vidjeti u svima sliku Božju nije ništa drugo nego konkretizacija Evanđelja po Mateju, odnosno najave Posljednjeg suda, kada će Isus reći: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40).

Ponekad se Isusu divimo kada je preobražen, radostan kao na Taboru, ili žalostan kada plače nad Jeruzalemom ili zbog smrti svoga prijatelja Lazara, ponekad ga vidimo moćnoga kada čini čudesa, ili zauzetoga svojim poslom kada propovijeda po gradovima. No, možemo ga vidjeti i izobličenoga, odbojnoga, kao na križu, gdje ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio (Iz 53, 2). Uvijek je On: u slavi ili u poniženju.

Ako promatramo Krista u različitim trenutcima njegova života, u braći i sestrama koje susrećemo, možemo rasti u jedinstvu s Bogom.

Dana 6. siječnja 1937. zabilježila je u svom dnevniku: „Uvijek mi je srce otvoreno za patnje bližnjih i ne mogu ga zatvoriti za trpljenje drugih pa makar me zbog toga s podsmijehom zvali kanticom za smeće – jer da svatko svoju bol može baciti u moje srce. (…) Svi imaju mjesta u mome srcu, a zato je moje u Srcu Isusovu. Podsmijeh kojim me susreću neće istisnuti zakon ljubavi iz moga srca. Moja je duša uvijek tu osjetljiva jer samo mi je Isus poticaj za ljubav prema bližnjemu.“

I opet. Evanđelje milosrđa. Vidi se da se netko rugao sestri Faustini jer je primala svakoga, sa svakim bi zastala. Čak su joj dali nadimak „kantica za smeće“ jer je svatko mogao u njezino srce baciti svaku brigu, odnosno svaki jad, bilo koji problem, a ona je to prihvaćala.

Vidite koliko je duhovnost, evanđelje sestre Faustine, aktualno i u skladu s onim što papa Franjo neprestalno propovijeda. Prošlog lipnja je, na primjer, rekao: Poslani smo (…) biti znak Kristova Srca i Očeve ljubavi, grleći cijeli svijet. Tu pronalazimo „srce“ evangelizacijskog poslanja Crkve: doprijeti do svih darom beskrajne Božje ljubavi, tražiti svakoga, primati svakoga, ponuditi život za svakoga ne isključujući nikoga. Sve ljude. To je ključna riječ (3. lipnja 2023., Govor na Skupštini Papinskih misijskih djela).

Ali kako je teško prihvaćati svakoga!

Ipak, samo je Isus razlog da ljubimo bližnjega, govorila je sestra Faustina. Nije joj bilo važno ako su je ismijavali nazivajući je „kanticom za smeće“ jer je njoj bilo važno svjedočiti Isusovu ljubav, svima, jer je On prisutan u svima! Stidjeti se siromaha znači stidjeti se Isusa! Samo zbog Isusa čovjek ima hrabrosti ljubiti odbačene u društvu.

U rujnu 1936. sestra Faustina je tu misao pretočila u molitvu: „O moj Isuse, znam da se Ti ponašaš prema nama, kao što se i mi ponašamo prema bližnjemu. Isuse moj, učini moje srce sličnim Tvome milosrdnom srcu. Isuse, pomozi mi da živim čineći dobro svima…“

Na Cvjetnicu 1937., sestra Faustina priča jednu anegdotu koja pomaže da se još bolje razumije ono što je rečeno. Piše: „Liječnik mi nije dopustio ići u kapelicu na Muku, iako sam to žarko željela. Molila sam u svojoj sobici. Iznenada sam čula zvonce u susjednoj sobi, ušla i pomogla teškom bolesniku. Na povratku u svoju sobicu, iznenada sam ugledala Isusa koji mi je rekao: Kćeri moja, veću si mi radost priredila ovom pomoći, nego da si dugo molila. Odgovorila sam: Ali, nisam pomogla Tebi, o moj Isuse, nego bolesniku. Isus mi na to reče: Da, kćeri moja, što god učiniš svomu bližnjemu – meni si učinila.“ A onda je sestra Faustina odmah rekla: „O Isuse moj, daj mi mudrost, daj mi velik i Tvojom svjetlošću prosvijetljen razum samo da bih Tebe, o Gospodine, bolje upoznala. Što te bolje poznam, to te žarče ljubim, jedina moja ljubavi.“

Jasno se vidi kako Isus pokušava na konkretan način objasniti sestri Faustini kako da evanđelje provede u djelo. I ona to odmah shvaća i moli Isusa za mudrost, razum prosvijetljen njegovim svjetlom: daj mi velik i svjetlošću Tvojom prosvijetljeni razum, da bih razumjela njegovo Evanđelje.

Mogli bismo još dugo čitati Dnevnik da bismo shvatili „Isusovu katehezu sestri Faustini“. Još jedan primjer i onda ću zaključiti.

Tijekom duhovnih vježbi, 20. listopada 1936. sestra Faustina je zabilježila ove Isusove riječi: „Kćeri Moja, ako po tebi od čovječanstva tražim štovanje Mojeg Milosrđa, onda si ti prva koja se mora odlikovati pouzdanjem u Moje Milosrđe. Od tebe tražim djela milosrđa koja trebaju izvirati iz ljubavi prema Meni. ​​Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svugdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati. Evo ti dajem tri načina na koja trebaš činiti dobro bližnjima: prvi – djelo, drugi – riječ, treći – molitva. U ta tri se načina skriva Punina Milosrđa i neosporan su dokaz ljubavi prema Meni. (…) čak je i najjača vjera beskorisna bez djela.“

Uistinu snažna poruka. Isus joj govori da je beskorisno pouzdati se u Njegovo Milosrđe, imati najjaču vjeru (što znači: moliti krunicu, slaviti blagdan Božjeg milosrđa, zastati u molitvi u 15 sati, širiti štovanje Božjeg milosrđa), sve to pokazuje ljubav prema Isusu, no beskorisno je ako se ne pokazuje jednako Milosrđe prema bližnjemu. Milosrđe prema bližnjemu moraš pokazivati uvijek i svugdje, ne možeš to izbjegavati niti se izgovarati ili opravdavati. Zatim joj Učitelj tumači tri načina iskazivanja milosrđa prema bližnjemu: djela, riječi i molitvu.

Lijepa je ova pedagoška konkretnost Isusova tumačenja koje daje sestri Faustini kako bismo svi mi, malo po malo naučili kako živjeti Evanđelje!

I naposljetku, podsjetimo se što je bitno: ne možemo reći da vjerujemo u Božju ljubav ako ju ne pokažemo djelima, ljubeći bližnjega. Vjera bez djela je mrtva (Jak 2, 26), rekao bi sveti Pavao.

Hvala vam za ono što činite.