Obilježavanje obljetnice započeo je misnim slavljem u gornjogradskoj kapeli sv. Roka, koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Koncelebrirali su gvardijan Franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi fra Venancije Mihaljević, OFM, duhovnik „Veronikina rupca“ fra Zoltán Dukai, OFM te fra Željko Paurić, OFM, koji je dugo godina službovao u samostanu u Tvrđi.

Uvodeći u zahvalno misno slavlje, đakovačko-osječki pomoćni biskup rekao je da postoje mnogi ljudi koji su u zajedništvu s Kristom, a nadahnjuju se primjerima svetih. Među njima su i članovi Katoličke udruge „Veronikin rubac“ koja slavi 15. obljetnicu te želi osvježiti svoja nadahnuća za djela ljubavi, što ih čini i promiče.

„Zahvalni smo Bogu, zahvalni smo i zajednici Crkve, koja je na svoj način u svome krilu odnjegovala posvećenje tomu putu ljubavi, na poseban način prema starima, bolesnima i nemoćnima“, rekao je biskup Ćurić. Vodstvu Udruge prenio je pozdrave đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića i umirovljenog nadbiskupa Marina Srakića, koji je i sam poticao osnivanje i oblikovanje te zajednice.

„A sve stoji zapravo na samim članovima, na njihovoj spremnosti da ostvaruju ono na što nas Isus poziva, kako je i geslo ovoga spomena i zahvale. ‚Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!‘ (Mt 25,40), naglasio je mons. Ćurić.

Biskup se u propovijedi prisjetio svojih dječačkih godina te 6. postaje tradicionalnog križnog puta i rečenice: „Kako je lijepo ogledalo dobila sveta Veronika!“ na koju se nadovezuje kratki poticaj, gotovo nalog: „Ogledaj se u to ogledalo često!“. Veronika se našla i u najvrjednijim djelima ljudskoga stvaralaštva i umjetnosti poput 31. pjevanja „Raja“, trećeg dijela trilogije „Božanstvene komedije“ Dante Alighierija koji povezuje Veroniku i pobožnost Hrvata: „K’o neki što možda iz Hrvatske sada / dolazi našu Veroniku zreti, … te promatrajući, u mislima svojim veli: Gospodine moj Isuse Kriste, pravi Bože, / takav li dakle bješe lik ti sveti?“

„A prije malo više od 15 godina Veronikin rubac u Osijeku nije ni naslikan, ni opjevan, nego je ugrađen u ime jednog konkretnoga puta nasljedovanja i zajedništva s Kristovim djelom, ne da bude tek izričajni naslov, već istinsko nadahnuće i snaga svega u čemu se ogleda postojanje i rad jedne, brojem ne velike, ali vrijedne zajednice“, naglasio je biskup Ćurić.

Osvrćući se na misna čitanja, prisutnim članovima Udruge i ostalim vjernicima predslavitelj je naglasio kako se Božja snaga u Isusu najviše objavljuje kao ljubav, najprije upravljena siromasima, patnicima, bolesnima, sužnjima, žalosnima. „S njim dolazi godina milosti Gospodnje i započinje trajni kairos, njegov čas, zapravo vrijeme u kojem nam dolazi i dariva nam se Božje spasenje. Sva će se Radosna vijest, Kristovo evanđelje u tome i sastojati. S tom je nakanom obilazio sela i gradove, liječeći svaku bolest i nemoć. Na to je upućivao i svoje učenike. S onim najmanjima, najpotrebitijima, zaboravljenima i odbačenima, Isus će se, ni manje ni više nego poistovjetiti, zahtijevat će da ih primamo i ljubio kao njega“, kazao je đakovačko-osječki pomoćni biskup.

Naglašavajući redak iz Jakovljeve poslanice: „Vjera bez djela mrtva je“, te dio Hvalospjeva ljubavi: „Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, …, kad bih znao sva otajstva, i kad bih imao svu vjeru, a ljubavi ne bih imao – ništa sam“, biskup Ćurić naglasio je da kršćanski život stane već u najmanja djela ljubavi. Rekao je da sâm Isus veli: „Ni za jedno od njih neće vam propasti plaća“, te je uputio na papu Franju koji kaže: „Možemo biti sigurni da neće biti izgubljeno nijedno od naših djela koja smo učinili s ljubavlju i da neće biti izgubljena nijedna od naših iskrenih briga za druge, … nijedan velikodušni napor, nijedna bolna strpljivost.“

Govoreći o spomendanu sv. Terezije iz Kalkute, propovjednik je podsjetio kako ju je blaženom 2003. godine proglasio sv. Ivan Pavao II., koji je te godine tijekom misnoga slavlja u Osijeku sve zdušno pozvao na ostvarivanje puta svetosti, a sv. Majka Terezija živjela ga je služeći najsiromašnijima među siromasima. Istaknuo je zatim da je o 75. obljetnici Nadbiskupijskog Caritasa, među vrijednim oblicima karitativnog djelovanja bio predstavljen i „Veronikin rubac“, „kao dragocjeni kamenčić jednog velikoga mozaika u kojem prepoznajemo nasljedovanjem i životom posvjedočen sakrament ljubavi… što je zadaća cijele Crkve, kao temeljna sastavnica njezina poslanja“.

„U današnjem vremenu, u kojem je sve potrebnija skrb za stare i bolesne, ‚Veronikin rubac‘ je baš u njima prepoznao Kristovo lice. I Udruga nije čekala, njima i njihovim obiteljima stavila se na raspolaganje, surađujući na tom području i s civilnim udrugama i ustanovama koje skrbe za stare, bolesne i nemoćne“, rekao je mons. Ćurić. Kazao je da duhovni put, od svoga osnutka, članovi Udruge jačaju na izvorima duhovnosti Franjevačkoga svjetovnog reda, s tijesnom suradnjom s franjevcima u osječkoj Tvrđi.

Na kraju homilije pomoćni biskup podsjetio je i na pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivana Šešu, dugogodišnjeg odgojitelja, duhovnika Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. „Ne samo po obiteljskoj povezanosti s dosadašnjom predsjednicom, vjerujmo da je Udruga bliskim doživljavala i lik svećenika mons. Ivana Šeše, koji je brojnim naraštajima svećenika i svima koje je susretao, svojim konkretnim primjerom i radosnom raspoloživošću pokazao kako je važno pohađati i biti na usluzi starima i nemoćnima“, rekao je.

Uputio je zatim i na bl. Ivana Pavla I. koji je pripovjedio kako mu je jedna štićenica, čeznući za susretima s bližnjima iz svoje obitelji, kroz suze rekla: „Nisu nam najvažniji hrana i grijanje, postoji srce!“ Mons. Ćurić zaključio je: „Za svoj život i vjeru nikad ne zaboravimo tu istinu: Srce se hoće! Uvijek i svugdje gdje živi čovjek, u radostima i tjeskobama, nikad ne prestajući biti od svega najvrjednije, neponovljivo i ljubljeno biće Božjega Srca.“

Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Mješovitog zbora franjevačke crkve Svetoga Križa u osječkoj Tvrđi pod vodstvom Silvija Vrčeka, uz instrumentalnu pratnju Ivke Kaurinović.

Uslijedio je prigodan program u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. Rad Udruge uz tekstualno-slikovnu prezentaciju predstavila je doc. dr. Nada Prlić, program je moderirala Nevenka Špoljarić, glazbeni program obogatio je fra Miroslav Petrac i HOPGD „Zrinski“. Prisutnim osnivačima, članovima, podupirateljima, duhovnim pratiteljima i brojnim suradnicima „Veronikina rupca“ dodijeljene su zahvalnice i simbolični darovi.

Program je započeo molitvom i isticanjem riječi utemeljiteljice „Veronikina rupca“ Marije Šešo. „Vjernica sam i željela sam aktivno pomoći starim i nemoćnim osobama da što dulje ostanu u njima poznatoj sredini, znajući da neke stvari ne možemo potpuno ukloniti iz naših života. I sa skupinom vjernika voljnih pomoći, odlučili smo se, poput biblijske Veronike, olakšati im svakodnevicu. Otuda naziv Katoličkoj udruzi ‚Veronikin rubac‘. Osnovani smo i postojimo 15 godina, danas već šesnaestu“, rekla je utemeljiteljica Udruge.

Uslijedilo je zatim izlaganje doc. dr. Nade Prlić koja je predstavila volontersko postojanje i misijsko poslanje ove Udruge od njezinih početaka – ističući 10 utemeljitelja – uglavnom trećoredaca Mjesnoga bratstva u Tvrđi, koji su svoje talente i socijalnu zauzetost oživotvorili u poslanju udruge (Katica Đeri, Dubravka Elvedji, Biserka Kos, Jaka Kordić, Stana Košćak, Vlasta Marodt, Kanita Peroli, Marija Šešo, Katica Štark, Blaženka Štrekelj).

Govoreći o putu osnivanja „Veronikina rupca“, Prlić je pojasnila značenje volonterstva, kao i kršćanske etike ljubavi. Zatim je prikazala djelovanje i aktivnosti članova Udruge od 2007. do 2021. godine. Prikazano je kretanje broja članova Udruge tijekom godina i njihova dob, kretanje broja korisnika, broj aktivnosti članova Udruge i broj darovanih sati.

Potom su pobrojane i slikom prikazane određene aktivnosti − pomoći pri obavljanju higijene starijih osoba, spremanje stana, popravci u kućanstvu, posjet liječniku, vožnja na misu, odlazak na groblje, nabavka, izlasci u šetnju, druženje… Udruga posjeduje i određena medicinska pomagala koja je pribavila tijekom godina i stavlja na raspolaganje korisnicima. Članovi prolaze različite stručne edukacije, ali i duhovne vježbe, te imaju mogućnosti sudjelovanja na hodočašćima koja ih osnažuju za poslanje koje obavljaju. Prlić je svoje izlaganje zaključila darujući utemeljiteljici, dopredsjednici Šešo fotoknjigu s detaljnijim prikazom djelovanja „Veronikina rupca“ kao trajnom uspomenom na protekle godine rada.

Šešo je istaknula da Zahvaljujući svima, napose članovima „Veronikina rupca“„djela ostaju iza ljudi, pa ćemo se po tome ravnati“. Zatim je podsjetila na riječi sv. Franje: „Krenimo braćo ispočetka, dosada nismo ništa učinili.“

Obratila se potom i nova predsjednica Maldini. „U ovom trenutku svaka ljudska riječ zahvale za ovih 15 i više godina davanja sebe, svog znanja, truda, vještina i ljubavi prema korisnicima nije dovoljno mudra i nije dovoljno duboka. Zato ću se poslužiti riječima sv. Majke Terezije koja je rekla da nije važno koliko radiš, nego koliko ljubavi unosiš u ono što radiš. Sebedarjem članova u svakodnevnoj brizi prema korisnicima ostvaruje se ono što je zapravo najljepše, a to je da korisnici prepoznaju Božje lice u ljubavi koju im dajemo. Korisnici su prepoznali nebo, nebo je prepoznalo volontere ‚Veronikina rupca‘, a ja vam samo mogu poželjeti puno blagoslova u životu i u budućem radu“, kazala je Maldini.

Uz prisutne uzvanike, program su pratili i osječki župnici Vladimir Delić, Filip Perković i Ivan Jurić te ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije preč. Drago Tukara.

„Veronikin rubac“ je neprofitna, socijalno-humanitarna, katolička udruga čije je osnivanje, Statut i imenovanje „katolička“ dopušteno rješenjem Biskupskoga ordinarijata Đakovačke i Srijemske biskupije (8. studenoga 2006.). Za duhovno vodstvo članova zaduženi su franjevci u Tvrđi.

„Veronikin rubac“ surađivao je s brojnim udrugama i ustanovama, među kojima su Gradsko društvo Crvenog križa Osijek, Volonterski centar, Patronažna služba Doma zdravlja, Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, Palijativna skrb Doma zdravlja, Udruga 60+, Grad Osijek, Osječko-baranjska, Centar za socijalnu skrb, osječka podružnica HZZO-a, Isusovačka klasična gimnazija, SKAC Osijek, Humanitarna udruga „Rijeka ljubavi“, liječnici obiteljske medicine…

Dvije članice su proglašene „Volonterkom godine“ − Marija Šešo 2008. i Vera Szilner 2018. godine. Udruga je dobila Plaketu Socijalnih radnika Hrvatske i Plaketu Osječko-baranjske županije, a Marija Šešo i Povelju Humanosti 2019. godine. U evidenciju korisnika usluga tijekom 15 godina upisane su 392 osobe, a stotinjak osoba koristilo je i koristi medicinska pomagala koja posjeduju. Tijekom 2021. godine ostvareno je 2785 volonterskih sati darovanih potrebitima.