Govoreći o Prvom čitanju o čovjeku koji je popravio hram, usporedio ga je sa svetim Franjom koji je popravio tri crkvice, no prije svega posvećivao ljude i poticao da se vrate sa svoga grešnoga puta Gospodinu. Tako je na Božji poziv da ‘popravi crkvu’, obnovio je najprije fizički, a zatim je obnovio ljudska srca i duše, rekao je fr. Nikola.

Vjernike je u nastavku potaknuo da se zapitaju jesu li ikada u životu ozbiljno odlučili postati sveti? Svetost je privlačna, puna ljepote, i Franjina svetost je privlačila. Propovijedao je jednostavno, ali vatreno i ražaravao je srca ljudi. Bog je po njemu djelovao, rekao je propovjednik. Osvrćući se na Bonaventurin životopis toga sveca i njegove kreposti, istaknuo je Franjinu svetost kao onu koja je dostupna svima. Smatramo da su sveci osobe samo za promatranje te da smo mali u odnosu na njih. No, Franjo je prije obraćenja bio prosječan čovjek kojemu Bog nije bio u središtu. Tek bolest koja mu se kasnije dogodila, privela ga je Gospodinu.

Propovjednik je podsjetio na životne okolnosti koje su dovele do Franjinog obraćenja te povukao paralelu sa životom svih nas koji u nevoljama i poteškoćama iz dubine srca vapijemo Gospodinu. Bolest u Božjem planu ima duboki smisao. Tjera čovjeka vidjeti svoje granice i zapitati se postoji li nešto što mora promijeniti u svome životu. Nakon bolesti, sv. Franjo se smirio i započeo mijenjati svoj život, tražiti Božju volju. Poput mnogih svetaca i mi prolazimo kušnje i krize. Vapaj kojega tada upućujemo početak je našeg puta spasenja. Trebamo gledati prst Božji i tražiti što Bog od nas želi. Ne smijemo se predati očaju, poručio je propovjednik.

Zaključujući je potaknuo vjernike da sv. Franju promatraju kao čovjeka koji im je blizak i koji poručuje da se ne bojima životnih križeva, nego da ih zagrlimo. Ne opirimo se Gospodinu, ne opirimo se križu, nego ga prigrlimo i On će nam pomoći nositi naš križ, kazao je fr. Nikola.

Po završetku misnoga slavlja zahvalnu riječ predvoditelju, braći svećenicima kao i članovima franjevačke obitelji i brojnim suradnicima trsatskih franjevaca uputio je gvardijan Franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske fra Krunoslav Kocijan.